Oko podne kad se probudio vidio je puno propuštenih poziva na mobitelu i to sve od Gogija. Nazvao ga je iako je još bio umoran i iscrpljen od cijelovečernjeg sexa s mladim kujicama:“Da, reci Gogi stari lafe, šta si se uzjebo s mobitelom?“ – pitao ga je usporenim glasom. „Jebi se sve sam ti dogovorio s gradonačelnicom samo trebaš otići do nje čeka te cijelo dopodne!“- brzo mu je govorio Gogi. „Ti da si mi sredio sve kod gradonačelnice, ma daj ne zajebavaj me?“ – uzvratio mu je gazda. „Ok znaš da nisam ja i nemoj mene spominjati pred njom kužiš!“ – odgovorio mu je. „Ok čujemo se kad se vratim, javit ću ti se!“ – rekao je i spustio slušalicu.
Kad je ušao u zgradu gradske uprave, dočekao ga je zaštitar i odveo do gradonačelnice. „Dobar dan, ja sam Margareta, gradonačelnica, drago mi je! Izvolite sjesti!“ – pozdravila ga je i odmah uzela telefon preko kojeg je naručila kavu i vodu za sebe i gazdu. Gazda je odmjeravao mladu gradonačelnicu, imala je možda 30-35 godina, dužu plavu kosu i lijepo lice. Bila je ljepuškasta, a ostale atribute gazda nije mogao ocijeniti jer su se dobro skrivale ispod elegantnog kostima, a i sjedila je iza svog velikog stola. Poslužila ih je njezina tajnica, zgodna žena i to sigurno 10-ak godina starija od šefice.
„Znate, gospodine, ja sam kao nezavisna kandidatkinja prije godinu dana pobijedila na izborima, i to je dobro samo zbog jedne stvari, a to je da nam nitko ne visi nad glavom. Zbog drugih stvari bolje bi bilo da sam članica neke od jakih poznatih stranaka u državi, tada bi me ministri podržali u mojim projektima. Želja mi je da pomognem ovom gradiću, a ne da se kao ovi prije mene bore samo za svoj džep. Ovaj grad između ostalog treba imati visokoškolsku ustanovu, znate da nam mladi ljudi ostaju ovdje a ne da poslije srednje škole odlaze u velike gradove za poslom i na studije!“ – govorila mu je gradonačelnica i još niz drugih stvari koje njega apsolutno nisu zanimale, ali ju je kulturno saslušao i naravno davao joj podršku i slagao se s njenim mišljenjem.
„Gospođice, ili gospođo Margareta…?“ – upitao je a ona mu je odgovorila:“Gospođa, gospođa, nastavite!“. „Ja sam ozbiljno zainteresiran za projekt Veleučilišta, spreman sam ako postignemo dogovor za dva mjeseca pozvati vas na otvorenje zgrade odnosno za dva mjeseca mogla bi započeti nastava. Znači pričam i garantiram za onaj dio koji se odnosi na građevinske radove i unutarnje uređenje i opremanje.“ – zadovoljno je govorio. „Tako brzo, zar je to moguće tako brzo napraviti, znate meni se to čini kao veliki projekt i da bi trebalo više vremena za useljenje!“ – iznenađeno je rekla. „Gradonačelnice, moja firma je velika i ozbiljna, imam tolike projekte iza sebe, svu građevinsku operativu, mislim sve sam vam ovdje priložio, pa vi slobodno prostudirajte!“ – hvalisao se.
„Iskreno, vjerujem vam, svi znamo da ste prije par godina gradski hotel za par mjeseci uspjeli obnoviti i dok ste vi bili vlasnik bilo je super, ovaj današnji je smutljivac, nadam se da će završiti u zatvoru. Ok nije on sada naša tema razgovora, ali postoji jedan problem. Ovako cijeli iznos projekta je velik novac i pretpostavljam da znate kako grad nema toliko, zato smo i tražili partnera. E sad, željela bih vas upitati imate li po tom pitanju ikakvih zahtjeva, znate ono… ipak ćete vi biti financijer i vlasnik sljedećih 10 godina, mislim, tko će biti profesori, dekan, ostali zaposlenici itd.!“ – upitala ga je. “ A koje je vaše mišljenje po tom pitanju, kako ste vi to zamislili, molim vas da mi to izložite pa bih ja onda o tome razmislio i ako se slažemo super, ako ne obostrano ćemo korigirati neke stvari, može tako?“ – ponudio joj je. „Evo, ja sam to zamislila tako da svi ili većina zaposlenika budu iz ovog gradića, znači domaći. Naravno ne možemo toliko zaposlenika naći u gradu, ali sam im spremna ponuditi gradske stanove i da ovdje žive, znate u deficitu smo s školovanim kadrom, ali imamo već dobar broj koji bi mogao to započeti. Znate to bi bio studij fizioterapije…!“ – govorila mu je i objašnjavala ali osim što ju je kulturno saslušao nije ga to puno zanimalo. Kad su se rastajali, dobro ju je odmjerio i uočio je osim lijepog lica i punih usana, na njoj i poveće sise, dobru guzu i lijepe zgodne noge. Malo mu je bila staromodno obučena, da je mogao predložio bi joj malo kraću suknju i veće štikle. Sve u svemu bila mu je sexy i privlačna. Pozdravili su se i gazda je otišao svojim putem.
Javio se Gogiju i nije mu puno otkrivao detalje razgovora s gradonačelnicom. Samo mu je dao do znanja da on ulazi u projekt bez njega. Gogiju nije bilo drago i već je mislio gazdu odjebati kad mu je on uzvratio da će mu srediti vrhunski odvjetnički tim iz Zagreba da ga pokušaju osloboditi na sudu. Ostatak razgovora gazda je iskoristio da od Gogija sazna sve o gradonačelnici. „Ma šta da ti kažem o njoj? Kurva obična, slagala je ljude nudeći im nekakve gluposti, a nije sposobna ništa napraviti. Udana je za nekog papka, muž joj radi u komunalnom poduzeću, kako sam čuo planira ga zaposliti na dobro plaćen posao u to Veleučilište. Ima dvoje djece, još su klinci u vrtiću, završila je samo srednju školu. Ma sirotinja obična, žive u malom gradskom socijalnom stanu, samo jebi ga ljudi su popušili neke njezine glupe ideje kao da je to ostvarivo.!“ – izjadao se Gogi gazdi. Osim nje gazdu je zanimalo i sve drugo, od najbližih suradnika, prijatelja, članova obitelji i sl. Gogi mu je to sve ispričao, ali nikako nije mogao isprati gorčinu što vjerojatno neće uletiti u taj projekt i neće moći uzeti lovu na brzinu.
Gazda je nakon nekoliko dana pokrenuo obnovu i gradnju tako da ga je gradonačelnica pozvala na sastanak.
Autor: tycoon
