VIDJELA je lica koja je čudno gledaju. Vrtjela je glavom, kao da bi ih tako mogla izbaciti. Sklopila je oči i naslonila glavu na zid. Prepao ju je plač bebe.
Užasavala se pregleda.
Morat ću mu ponavljat da ne izmišljam. Da, stvarno osjećam te fantomske orgazme. Ono, ne seksam se, al kao da se seksam… Prvo je to bilo samo ugodno škakljanje, a onda, ajme koja bruka, na sastanku! Ko da me neko jebe, al ono za zbilja! Da, to je to, jebe me neki duh! I to dobro. Jako dobro… Joj, šta ak sam bolesna? Sam da mi ne kaže da je to sve u mojoj glavi, da me tata zlostavljao jer nije. Ne, nije ni mama. Previše. Ja sam totalno zdrava, samo eto, imam peh…
Čula je svoje ime i ušla u ordinaciju. Sestra joj je rekla da se skine i onda može k doktoru.
Stajala je pred ginekologom samo u košulji. Pokazao joj je da legne na stol za preglede.
Ordinacija je bila ogromna, prepuna bliještećih svjetala, zidova prekrivenih reklamama za lijekove protiv gljivica i pilule. Tu je bio i plakat s lijepom ženom i djetetom o prednostima dojenja, plakati s anatomijom ženske zdjelice i utrobe s fetusom, a pogled joj se zaustavio na plakatu s plućima, napola zdravim, napola pušačkim.
„Ovaj baš ne spada tu“, rekla je odsutno.
„Da. To je samo meni podsjetnik. Evo, izdržao sam već dva mjeseca.“
Prosijedi sredovječni muškarac ustane od stola i namjesti se na stolčiću ispred stola za preglede. Privukao se bliže i zapiljio u njenu pičku. Pridružila im se sestra, bezizražajnog lica. Navodili su je da se spusti bliže, još niže, tako. Navukao je rukavice i ugurao dva prsta u nju. Istraživao je unutra, pritiskivao gore dolje dok joj je drugom rukom pipao i gnječio trbuh. Svaki se put osjećala poput sirovog mesa koje kuharica reže pa tuče batom prije nego ga baci na vrelo ulje. Piljila je u strop i pravila se da nije tu.
„Sve djeluje u redu. Žalili ste se na gljivice?“
Šutjela je.
„Gospođo? Niste li rekli da je hitno? Zato smo vas i ugurali. Mislim, uzet ćemo još brisove, ali…“
„Dajte samo napravite sve što treba kad niste sigurni što tražite“, Tijana povisi glas.
„Nema potrebe. Recite mi samo što vas točno muči.“
Izbjegavala ga je pogledati. Pomislila je odustati od svega.
„Samo polako“, reče doktor blago.
„Možemo nasamo?“
Doktor kimne sestri i ona nevoljko ode.
„Osjećam… Osjećam nešto čudno u preponama.“
„Peckanje?“
„Ugodu.“
„Ugodu?“ zaškiljio je.
Tijana se jače zacrveni. „Pa ono, imam spontane orgazme…“
„Kako to?“
Tijana mu objasni.
„Dakle, pet incidenata dosad. S većim razmacima…“ izgledao je zamišljeno.
„Ne vjerujete mi?“
„Zašto ne bih vjerovao?“
„A, sigurno mislite onaj sindrom trajnog“
„Da, da. Samo, bojim se da to nije to.“
„Nije?“
„Da patite od trajnog seksualnog uzbuđenja, to bi vas pratilo konstantno. Govorimo o stotinjak orgazama dnevno. Ne biste mogli živjeti ni raditi. Ne, ne. Vi govorite o sporadičnim slučajevima. S jedne strane, to je dobro jer i dalje možete normalno funkcionirati. No, nije mi jasna penetracija koju spominjete. Nisam čuo za taj simptom. Ako je ipak u pitanju neka blaža verzija poremećaja, bojim se da ja nisam liječnik kakvog trebate.“
„To sam se i bojala da ćete reći.“
„Možda bi vam i psiholog mogao pomoći, eventualno psihijatar. U najgorem slučaju neurolog.“
„Neurolog?“ panično ga pogleda.
„Ne brinite, to samo u najgorem slučaju. Hajmo sada brisove, može?“
Restoran je mirisao po prženom luku, mesu, umacima, bosiljku. Svjetla su bila prigušena, Robert bi rekao romantična. Svirala je tiha glazba s radija. Stolovi su bili ukrašeni pamučnim bež stolnjacima i svijećama u malim crvenim svijećnjacima.
Bila je gužva i morala je zaobići nekoliko ljudi i konobara dok ga nije ugledala kako joj maše za stolom u kutu. Izmakla se kad ju je pokušao poljubiti i sjela nasuprot.
„Čujem da ovdje imaju dobre lignje“, rekla je, gledajući u svijeću. „Umirem od gladi.“
Gledao je u njeno lijepo lice. Uska cvjetna haljina s tankim naramenicama i dubokim dekolteom isticala je volumene njenog tijela. Sve je na njoj bilo, kao što bi Robert rekao, taman: sise ni prevelike ni premale, guza dovoljno velika da se ima za nešto uhvatit, stas ni visok ni nizak, ni mršav ni punašan. Taman.
Naručila je lignje sa žara, a on biftek u zelenom papru.
Pokušao ju je navesti na razgovor. Odgovorila bi na pitanje pa zašutjela. Kad je pričao o sebi, isključila se do treće rečenice.
Laknulo im je kad je konobar pretjeranim gestama postavio tanjure pred njih.
Promatrao ju je dok je jela. Uporno je gledala u tanjur pa u vilicu, kao da ga nema.
Bila je šašavija od svih njegovih bivših zajedno. Poput listića lota, nikad nije znao što da očekuje, a uvijek se nadao dobitku. Bilo bi jednostavnije naći neku normalnu, no to je već prošao. Normalno dosadi.
Tijana je podigla pogled, kiselo se nasmiješila i rekla: „Jel dobro?“
„Predobro“, mljackao je. „Planiraš šutjet cijelo vrijeme?“
Prestala je strugati nožem po tanjuru i zaškiljila prema njemu. „Hoćeš se svađat? Možemo i to.“
„Pa, ako je to jedini način komunikacije koji ti paše, morat ću se prilagodit.“
„Komunikacija je precijenjena.“
„Opa, kad to kaže žena, mora da se nešto opako sprema. Već vidim, pad kometa il barem ledeno doba.“
Složila je ruke na prsima.
„Znam šta će te oraspoložit. Pričala mi sestra o toj nekoj prijateljičinoj prijateljici, stvarno luda ženska. Uglavnom, njoj se tako jednom prijebalo pa si je namazala pičku paštetom. Onda je fino namamila svog kovrčavog bišona da ju liže!“ lupao je po stolu. „Al to nije sve! Mama joj je došla vratiti knjige i našla je tako… veselu. Jadna žena! Samo šta nije dobila srčani udar“, oči su mu suzile.
Tijana se osmjehne u nevjerici: „Ozbiljno?“
„Tako sam čuo.“
„Ne vjerujem!“
„Ni ja zapravo, al ak je istina… jebeno! Ne znaš kome je bilo neugodnije.“
„Psu, kladim se. Priznaj, sve si izmislio.“
„Nisam, al tko zna? Možda je netko drugi.“
„Da, možda joj je ta takozvana prijateljica htjela napakostit.“
„Možda je ova njoj prije napakostila“, zaškiljio je.
Nije bila impresionirana: „Možda je imala dobre razloge.“
„Možda su razlozi bili banalni.“
„Nema banalnih razloga!“ grčila je šaku pod stolom.
Bila mu je privlačna kad se tako mrštila i kad bi joj sitne bore na čelu i oko golemih tamnih očiju iskočile poput namreškane vode.
Što ga je dulje gledala, zlovolja je popuštala. Njegova kronična bezbrižnost i blagost budili su u njoj želju da vidi koliko daleko može ići. Bio je poput stijene na koju se mora popeti, a onda je sravniti sa zemljom.
Izgledao je poput zapuštenog superjunaka, ne baš lijep, ali privlačan svakako. Krupan, no ne debeo. Muževan, s višednevnom bradom koju mu se nije dalo obrijati, duboka, promukla glasa, tamnoplave, poluduge, valovite kose. Voljela je kako mu se neposlušan pramen kovrča iznad čela. Smiješan joj je bio način na koji bi ispruženim prstima češkao nos, kao da pokušava obrisati kakvu mrlju. Ne bi mu to priznala, no način na koji je palio cigaretu bio je nevjerojatno seksi. Prvo bi je valjao među prstima i potom je nemarno umetao u usta, škiljeći na jedno oko dok bi zveckao upaljačem. Onda bi pustio da mu cigareta visi na donjoj usni i klacka se dok govori.
„Znaš“, započne Robert očijukajući, „ti i ja, ova veza, ne znam gdje smo zapravo, još manje kamo idemo, al znam gdje sad želim biti…“ mamio ju je pogledom, kao da draži mačku ribom. No, Tijana je bila gladna.
Čim je zatvorila vrata Robertovi poljupci prekrili su joj vrat, lice, ramena. Priljubila je leđa uz njegova prsa i osjetila tvrdoću u njegovim hlačama. Zadigao joj je haljinu, no okrenula se prema njemu i kleknula. Otkopčala mu je hlače i vrškom jezika dražila glavić. Primio joj je glavu i primicao je k sebi kako bi ubrzao njene kretnje i uvalio joj ga dublje u grlo.
Maknula mu je ruke, ustala i rekla: „Gle, nemrem ga progutat.“
Prije nego li je stigao zucnuti, zarila mu jezik u usta i bjesomučno se borila s njegovim. Ugrizao ju je pa je jauknula i odmaknula se.
„Koji kurac?“ prosiktala je.
„Sori, slučajno.“
Odmjeravala ga je kao da mu ne vjeruje. Gledao ju je nekoliko trenutaka pa prišao bliže.
„Ajmo ispočetka drukčije“, šapnuo je, ljubeći joj uho.
Stajala je ukočeno i puštala da uzrujanost polako ispari pod njegovim nježnim dodirima. Ljubio ju je dugo, lagano usnama mazio i golicao njenu vrelu kožu. Čučnuo je i, naslonivši obraz na njezin trbuh, skidao joj gaćice, gladio bokove. Uspravio se i poljubio je u usta, zadizao rub haljine, dražio je prstima. Uzdisala je glasnije i glasnije, no čekao je.
„Sad?“ šapnuo je, gledajući njeno zgrčeno lice.
„Ehmmm“, procijedila je pa omotala ruke oko njegovih ramena.
Nije ju poslušao, nabrekao do granica izdržljivosti, mučeći i sebe i nju. „Hoćeš ga? Reci da ga hoćeš…“
„Da, da, hoću…“
„Šta hoćeš?“
„Hoću da… hoću da mi ga nabiješ… Nabij mi ga! Sad!“
Ušao je u nju iz sve snage i natisnuo joj leđa na vrata. Obujmila ga je nogama oko struka, jecajući suhih usta. Sa svakim ju je trzajem nabijao jače na vrata. Boljela su je leđa pa mu je rekla da stane. Obuzet, nije ju odmah poslušao. Počupala ga je pa je naglo stao i jauknuo.
„Jebeš ovo! Ajmo u krevet“, reče i povuče ga za ruku.
Skakutao je za njom, nezgrapno pridržavajući hlače.
Spavaća soba bila je mračna i zagušljiva. Svukla je haljinu, narukvicu i lančić, odbacila ih na noćni ormarić. Čula je zveckanje remena dok je skidao hlače. Srušio ju je na krevet i nadvio se nad njena leđa. Tiho se nasmijala dok ju je namještao i zastenjala kad ga je opet osjetila u sebi.
Nekoliko poza kasnije pogodio je pravo mjesto. Glasno je dahtala. Ubrzao je, ne mogavši više izdržati.
„Da, da… tu, ah…“ stenjala je i nakon što je legao pored nje.
Gledao je u čudu kako uzdiše i pomiče tijelo kao da je još u njoj. Pomisli kako mora dovršiti posao pa joj se približi. Oklijevao je, vidjevši kako se oblizuje i miluje grudi, žestoko miješajući zdjelicom. Činilo se da uopće nije primijetila da je gotov. Zurio je i čekao.
Tijana je kriknula i nastavila se meškoljiti. Onda se umirila i zadovoljno smiješila, ne otvarajući oči.
Konačno ga pogleda. Pomislio je da je prekrasna. Privila se uz njega. Šapne mu na uho: „Ovo je bilo jebeno…“
„Hvala, ali…“
„Bilo je fenomenalno, najbolje dosad…“ govorila je i ljubila ga. „Moramo to ponovit. Čekaj da dođem do daha.“
Češkao se po glavi.
„Šta?“
„Pa…“ oklijevao je. „Bojim se da to nije moja zasluga.“
„Nego čija?“
„Mislio sam tvoja, al onda sam vidio da ti zapravo ništa ne radiš.“
Sranje!
„Vidiš, ja sam bio gotov i mislio sam da si i ti, al si i dalje uzdisala i, jebote, izgledalo je ko da te neko jebe!“ cerio se.
Sranje! Sranje! Sranje! Sranje! Sranje! Znala sam da je predobro da bi bio on!
Zavukla se pod deku. „Molim te, idi.“
Zbunjeno ju je gledao.
„Nemoj ništa pitat, samo idi, molim te, idi…“
„Zašto? Pa rekla si da je bilo“
„Ne želim sad tu raspravljat.“
Nije se micao.
„Šta čekaš?! Hoću bit sama. Ionako nećeš prespavat pa…“
Otpuhnuo je, pokupio stvari s poda i otišao u dnevni boravak. Brzo se obukao i sjeo na kauč, buljeći u ugašeni televizor. Upalio je cigaretu.
„Jesi još tu?“ čuo je glas iz spavaće sobe. Duboko je uvukao dim pa tresao pepeo na pod.
„Bolje da nisi kad ja dođem tamo!“ vikala je.
„A ako ne odem? Istući ćeš me?“ dovikne joj kroz hodnik.
„To je vaša muška specijalnost. Mi, pripadnice jačeg spola, ne trebamo mišiće. Mi imamo pamet!“
Nasmijao se. „Sigurno hoćeš da odem?“
„Sigurno! Sto posto! Totalno!“
„Neka bude po vašoj zapovijedi“, hodao je s noge na nogu prema izlazu. „Ali vratit ću se.“
Autor: Maja Sačar
