Drama u Centru za spolnu obvezu: zaljubio sam se u seksualnu obveznicu!
Spolnu je obvezu Sjeverna Konfederacija uvela 2023, kad mi je bilo dvadeset godina. Prema Zakonu o spolnoj obvezi, svaki zdravi građanin podliježe joj od navršene 18. do 45. godine života. Osobe stare između 21 i 30 godina mogu se prijaviti kao dobrovoljci, što im skraćuje rok službe za pet godina. Profesionalci imaju iste beneficije kao i dobrovoljci, osim što su (solidno) plaćeni, što moraju raditi četiri puta tjedno i što su raspoređeni na samostalne obveznike, bilo novake, bilo ostale koji trenutno nemaju partnera… Registrirani parovi imaju privilegiju obavljati spolnu obvezu zajedno, dok su se samostalni obveznici u početku sparivali ždrijebom. Danas, u dobnim skupinama od po 20 osoba (10 muških i 10 ženskih), samostalni biraju partnera pritiskom na dugme, i ako se dvoje „potrefe“, taj put odrađuju obvezu zajednički. Metoda ždrijeba sačuvana je za one koji ostaju neodabrani, dok se „izbirljivi“, uz dodatnu taksu od 5,00 monda mjesečno, raspoređuju „profićima“, a poznato je da su oni bolji „komadi“ od prosjeka.
Obveznici obavljaju dužnost dva puta tjedno u vrhunski opremljenim specijaliziranim ustanovama. U Centru za spolnu obvezu München-jug vlada uobičajena gužva za početak jesenje sezone. Većina osamnaestogodišnjaka Bavarske oba spola prolazi kroz standardnu bateriju testova za utvrđivanje estetske i zdravstvene sposobnosti za obavljanje spolne obveze. Homoseksualci još ne podliježu obvezi, no liberalnije regije Konfederacije, poput Nizozemske, Danske i Hrvatske, prije dvije sezone uvele su eksperimentalne centre i za „homiće“.
Hvala bogu na obvezi!
Smiješno je dovoditi u pitanje vrijednost i svrhu spolne obveze, što zadnjih godina stidljivo čine izvjesni bilteni; nakon 2023. stopa silovanja opala je za 97,2%, a ljudi troše 75,3% manje životne energije na primitivne aktivnosti poput traženja partnera i seksualne gratifikacije. Iskorjenjivanje većine bolesti i bijede dobrim je dijelom rezultat uvođenja spolne obaveze, kao što je Zakonodavac i predvidio odmah nakon uspostave Konfederacije.
Moje radno mjesto nosi zvučni naziv „viši referent-nadzornik za spolnu obvezu“. Posao mi se sastoji od audio-vizualne i digitalne kontrole samostalnih obveznika, dakle onih bez stalnog partnera, a ranije sam na zamjeni znao raditi na nevjenčanim i bračnim parovima. Uskoro navršavam 15 godina staža u Centru (sedam u Stuttgartu, osam ovdje u Munchenu) i u karijeri sam vidio točno 110.631 spolni odnos, 155.697 muških i 60.243 ženska orgazma. Na zimu, najkasnije na proljeće 2041. postat ću načelnik Odjela za samostalne obveznike, što donosi veću plaću, kraće radno vrijeme i ostale pogodnosti. Ono što me, međutim, muči jest činjenica da neću više toliko vremena provoditi pred ekranom gledajući obveznike na dužnosti.
Prije tri mjeseca bio sam dočekao tu perspektivu s ushićenjem, sit jednoličnih radnji nagih ljudskih tijela, umoran od njihovih uvijek jednakih prevrtanja, stenjanja, vlaženja, ejakulacija i drugih tipičnih reakcija. Tako je bilo prije tri mjeseca. A onda se pojavila Gerda.
O Gerdi razmišljam i dok objedujem u društvu plavokose Kirsten, kolegice s Odjela za kontracepciju. Kirsten je, kao i ja, u mlađim danima bila dobrovoljac, zatim (za razliku od mene) i profesionalac u Centru. Poznat mi je podatak da je za pet godina staža kao profić ostvarila preko 5000 oralnih stimulacija mladim obveznicima kojima je bila dodijeljena. Kasnije je više puta zadovoljila i mene, ali o tome ne vodim evidenciju. Kirsten ima 34 godina, vrlo je zgodna i još misli da hodamo, iako se izvan posla vidimo tek dva-tri puta mjesečno.
– „Večeras idem s Marlene do Steinbock-bara,“ – kaže mi – „dođeš s nama?“
– „Koja Marlene?“ – pitam.
– „Radi od prošlog tjedna na Odjelu za depilaciju.“ – objašnjava. – „Voljela bih da je upoznaš, zlatna je.“
– „Ok, doći ću.“ – odgovaram, znajući da ću i ovom prilikom iznaći neku ispriku.
Božanstvena Gerda
I dalje razmišljam o Gerdi. Red na nju dolazi sutra, u petak. Prekjučer, u utorak, neki student informatike svršio joj je po trbuhu, a onda mu ga je još popušila i izdrkala. Već od početka bilo mi je jasno da je ona različita od ostalih mladih obveznica. U njezinu fajlu piše da je rođena 20. prosinca 2021, što znači da još nije napunila 19 godina. Unovačena je proljetos i povalila svog prvog partnera, iskusnog profija (za novake su uvijek bili zaduženi profesionalci) tako da sam osjetio već davno zaboravljene trnce uzbuđenja. Gerda Weber, ona je jedna od rijetkih djevojaka koje u seksu istinski uživaju (senzore fizioloških reakcija nemoguće je prevariti!) i koje se predaju spolnom činu sa spontanom, nesputanom, staromodnom radošću. U trinaest tjedana odslužila je 26 seansi i u svakoj od njih svršila barem jednom. Njoj su momci okončavali u vagini, u anusu, u ustima, u njenoj ruci, u vlastitoj ruci. Ima podulju, smeđu kovrčavu kosu. Na ekranu su njeni podaci: 175 cm, 58 kg, opseg prsa 92 cm. Roditelji živi. Nema braće ni sestara. Upisala studij kozmobiologije.
Petak je. Moja smjena počinje u 16.00, a Gerda je na rasporedu u 19:00. Čekam je gledajući zamorne scene na svojih šest ekrana. Na ekranu sedam vidim momka kako straga šarafi plavušu. To je Jürgen Zorc. Poznajem mu oca, tehničkog direktora Dvorane Igara Konfederacije. Djevojka je zarila glavu u jastuk, a on je drma odostrag. Na „desetki“ lijepa crnka-profesionalka jaši na 35-godišnjem muškarcu. Kompjuter pokazuje da oboje uživaju. On je prevrće na leđa, na domak klimaksa riče kao bik, i najzad svršava u nju. Dosadno. Brojim sate i minute do Gerde.
U točno 19:00 referent uvodi Gerdu i njena današnjeg partnera, stanovitog Franka Seelera, mladića od 20 godina u kabinu 125. Gledam ih na ekranu broj devet. Kabine su male, namještene relativno prostranim i niskim ležajem, ormarićem sa seksualnim priborom poput dilda, vibratora i lubrikanata, te odjeljkom za tuširanje i higijenu. Četiri kamere i niz elektronskih i laserskih uređaja prati obveznike prilikom obavljanja dužnosti. Na raspolaganju im je 50 minuta. Gerda je odjevena u tirkizno plavu haljinu kratkih rukava. Nema čarape, a kosa joj je svezana u konjski rep. Mladić je svjetlokos, visok 184 cm, penisa dužine 11/18. Ovo mu je treća godina službe.
Prvi susret s anusom
Gerda je već naga, leži raspuštene kose, sklupčana na zelenkastoj plahti, dok momak još petlja s hlačama. Dok se on nervozno izvlači iz odjeće, ovlaš gledam na druge ekrane. Na broju 12 vidim kako obveznica plave kose već oralno stimulira partnera, dok se na broju osam muškarcu ne može dići. Čovjeku ne gine komisija, mislim, ali kompjuter to sam registrira pa se ne zadržavam previše na tom slučaju. Vraćam se na „devetku“. Srce mi kuca ubrzano.
Frank i Gerda se ljube, a on joj prstima nadražuje vaginu. I Gerdino stenjanje i kompjuter pokazuje da joj je našao klitoris i da je dobro zagrijava. Ona mu lagano rukom odguruje prsa tražeći da se malo pomakne ne bi li mu se okrenula leđima. Prije no što će je on naguziti, letim očima preko ostalih ekrana i vidim da u četiri kabine teku spolni odnosi, dok je u petoj muškarac od dežurnoga dobio Cliterix 25 mg radi erekcije.
Frank guzi Gerdu. Približujem na ekranu njihove zdjelice i vidim kako joj ga uvlači i izvlači. Djevojka na guzovima ima sitne crvene mrljice, vjerojatno alergiju ili prištiće. Stidne dlačice protežu joj se sve do anusa. Prebacujem na kameru dva i gledam ih odostrag. Gerda prstima draška klitoris, a onda momku miluje muda. Fokusiram im lica. Gerdi su usta poluotvorena u grimasi užitka, smeđe joj kovrče padaju preko očiju, a Frank je, nagnut sasvim naprijed, ljubi i liže po vratu i iza uha. Dok dahću, očitavam parametre: indeks ovlaženosti vagine 7,5; indeks erekcije 92%; njen trenutni užitak 62 H po Hermannovoj skali od 100; njegov 67 S po analognoj Stevensovoj skali za muškarce.
Analna agonija
Gerda okreće glavu prema njemu, gleda ga u lice i mumlja mu nešto nerazgovijetno. Ne moram preslušavati snimku, jer po njegovom postupku odmah vidim što je htjela: hoće da je jebe u dupe! Gutajući slinu, tražim Frankovu analnu statistiku i nalazim oznaku „nema podataka“. Sretnik će prvi puta jebati u šupak baš Gerdu! Ona mu pruža tubicu s kremom i pokazuje mu kako će je mazati. On joj poslušno nanosi kremu na otvor guze i počinje je utrljavati. Gura joj jedan prst unutra, dok ona zadovoljno prede. Nanosi još kreme i sad gura dva prsta. Ona stenje od ugode i iščekivanja.
– „Da namažem i sebe?“
Ona samo kima glavom, a on istiskuje malo kreme na penis i ovlaš je maže na glavić i malo ispod njega. Raskošna se Gerda naginje još prema naprijed, a stražnjicu izdiže i isturuje prema njemu. Polaže joj karu na šupak, ali ne uspijeva ga odmah uvući. Ona si rukom širi guzi i požuruje ga.
– „Daj mi ga stavi brzo!“
Frank joj napokon uvlači glavić i zatim snažno pritišće naprijed, dok se na njenom licu očituje mješavina boli, slasti i istinske žudnje. Evo, frajer je unutra! Njen šupak ščepao mu ga je kao vruća ruka. Ona grleno stenje, ujeda donju usnicu, lice joj se mršti, a prsti kao pandže zarezuju u plahtu. Nakon desetak sve dubljih uboda, mladić se uzdiže kao da joj hoće sjesti na guzu i nastavlja je ubadati u povišenom položaju. Svako malo on diže glavu prema stropu, dok Gerda dupkom ispunjenog šupka grize jastuk prigušujući jecaje. Tip ju sada svrdla u dupe kao iskusni analni jebač. Čujem u slušalicama njene očajničke vapaje, gledam kako ga rukom pruženom unatrag grebe po pulsirajućem dupetu. Njen indeks užitka raste već do 90, a momak se začuđujuće dobro drži i čini se da će izdržati do njenog orgazma.
Jer Gerda, to znam, stvarno svršava i od jebanja u dupe! Neposredno prije i tokom orgazma, ona vrišti i vrti glavom. Usta su joj raširena kao da se kesi, a ja znam da nesnosno uživa. Iz očiju joj teku suze, a kompjuter signalizira da joj se vagina i anus grče. Mogu samo zamisliti u kakvim je nevoljama mladićev stiješnjeni penis sad kad ga stišću analni mišići! Ipak, on se obliven znojem izvlači iz nje prije no što će ejakulirati, a ona se, već pribrana, okreće prema njemu i stavlja mu ga u usta. Guta kurac, pa jezikom paluca po glaviću, usporedo ga drkajući i draškajući po jajima i po šupku. On je potpuno izluđen dok mu se penis zabija u njeno nepce. Prvi mlaz štrca joj u usta, drugi u usne, ostali po očima i obrazu. Ona rukama i jezikom dovršava posao, cijedi iz njega sve do zadnje kapi, a ja provjeravam na ekranu kad je njen sljedeći termin. Do ponedjeljka u 18 sati samo će Gerda biti u mojim mislima, a snimke njenih „podviga“ na mojem kućnom računalu.
Ljubav i bez orgazma!?
Zima je. Kirsten je noćas bila kod mene. Trebao bih uskoro prijeći na novu dužnost, a draga mi plavuša šapuće u šali da ću za koju godinu postati i Ministar seksa za europski sektor, ili barem zapovjednik jedinice za lov na spolne bjegunce. Djelatnici u Centrima oslobođeni su institucionalnog obavljanja spolne obveze i njima jedino preostaje seks u slobodno vrijeme – dakako, ako za takvu aktivnost još imaju interesa. Iako pripadam pretposljednjoj generaciji koja je u mladosti još imala prilike doživjeti emocije nepoznate današnjoj mladeži, u ovih 17 godina i za mene je seks postao rutinska, rijetka, gotovo odbojna djelatnost. Osim kada gledam Gerdu na djelu.
Gerda ima danas termin u 10 ujutro. Od prošlog tjedna osjećam neodređenu tjeskobu, koja se danas pretočila u opipljivu stvarnost. Na terminalu vidim zabrinjavajući podatak: njen današnji partner je Lothar Ribbeck, a znam i bez provjere da je ovo već treći puta kako su zajedno. Treći puta u dva mjeseca našli su se u istoj grupi za odabir i svaki puta su se izabrali. Opterećen dvojbom prihvatiti promociju ili ostati vezan za ekran, nisam se ni sjetio tragične mogućnosti: da Gerda izabere stalnog partnera i da automatski prijeđe u drugi odjel Centra, izvan moje kompetencije. Ljepotica je promijenila 56 različitih partnera, sa svima je uživala i svima je pružila užitak. Što bi je moglo nagnati da mijenja navike?
S osobitom nervozom gledam Gerdu i Lothara kako ulaze u kabinu, kako jedno drugo svlače i miluju. Šapuću si nježnosti koje dobro čujem na slušalicama, dok terminal registrira natprosječno uzbuđenje kod oboje. Gotovo ne gledam druge ekrane, jer sam prikovan za prizor na ekranu 11. Lothar je ševi s boka i noge mu se isprepliću s njenim. Gerdina je glava izvijena unatrag, a usne spojene s njegovima. Sad momak liježe na leđa, a ona se okreće, postavlja povrh njega, natiče se na kurac i počinje ga jašiti. Njene nabrekle bradavice grebu mu prsa, dovodeći ga do ludila. On joj silovito mijesi guzove, a onda joj jedan prst gura u šupak, koji je upio sjeme već tolikih obveznika. Izmamivši joj nove uzdahe, hvata je za struk, pa gnječi sise. Stenje, mučeći se, očito osjećajući kako mu sperma već kulja kurčevim hodnicima. Ona se podiže s njega, hvata mu kurac s dva prsta i drka mu ga dok ovaj ne svrši previjajući se od ugode. Dok se privijaju jedno uz drugo i nježno ljube, ja prazno buljim u ekran: pa Gerda nije svršila! Prvi puta otkako je pratim nije doživjela orgazam, no grli se i mazi s tim momkom već desetak minuta izgovarajući riječi koje ne želim čuti, ali koje znam unaprijed. Ono što sam otpočetka osjetio za tu djevojku i dugo nisam htio priznati bila je ljubav. Isto ono što ona sad osjeća prema obvezniku Lotharu Ribbecku.
Kako sam izgubio Gerdu
Ujutro u srijedu 14. veljače doznajem ono čega sam se pribojavao: Gerda Weber i Lothar Ribbeck predali su zahtjev za status nevjenčanog para. Takve zahtjeve komisija rutinski odobrava i ja ne mogu učiniti ništa (legalnoga!) da to spriječim. Već od ponedjeljka ona će se ševiti s tim tipom u Sedmom paviljonu za stalne parove i vjerojatno je više nikada neću vidjeti.
Lutao sam gradom satima i kršio ruke ne znajući što da činim. Razmišljao sam da je nazovem, no ne znam što bih rekao djevojci o kojoj znam sve, a koja o meni ne zna apsolutno ništa. Naravno, pomoću svog utjecaja mogao bih nagovoriti liječničku komisiju da mladića proglasi privremeno nesposobnim, i dvoje bi se zaljubljenih našlo u zaista neugodnom položaju. Mogli bi se, dakako, ševiti izvaninstitucionalno, ali kako bi on podnio činjenicu da mu se draga dvaput tjedno kara s drugima? Ipak, nisam našao snage da im učinim takvu podlost. Ako ljubav, sreća i blaženstvo nisu za mene, neka budu za druge…
Proljeće je stiglo u München. Načelnik sam Odjela za samostalne obveznike. Često prolazim pored nadzornika i zagledam se u njihove ekrane. Sve je isto kao prije dvije ili petnaest godina, kad sam počeo obavljati taj posao. Samo više nema Gerde.
Vozim Kirsten kući. Njenoj ili svojoj, nismo još odlučili.
– „Znaš li da su u Nagoyi kompjuteri eksperimentalno zamijenili nadzornike u Centru?“ – pita me. – „Priča se da će dogodine cijeli Japan prijeći na potpuno kompjuterizirani nadzor.“
– „Čuo sam“ – kažem – „Što se mene tiče, kad bi netko predložio da kompjuteri zamijene i obveznike, odmah bih glasao za to.“
Bila je to samo fraza. O odlukama Konfederacije građani nisu glasali.
Autor: kruger
