Upoznavanje
Bilo je nemoguće ne primijetiti Jexyne noge, koje su unosile nemir u velikom holu recepcije hotela u kojem sam iznajmio apartman radi nekog posla. Njene velike butine, njene prelijepo oblikovane noge, u crnim svilenim čarapama, prekrštene, totalno otkrivene jer je na sebi imala crnu mini haljnicu koja je bila duga toliko da se nije moglo znati jesu li na njoj samostojeće čarape ili štrample, oduzimale su dah svakome muškarcu, a i neke žene su se okretale i smiješkom tiho komentarisale. Cipele na dugu štiklu, crni sako ispod kojeg su se na ljubičastoj svilenoj košulji ocrtavale njene grudi, duga, ravna kosa, napućene i ljubičastim karminom istaknute usne, njeni malo puniji obrazi, duge trepavice… Svojim izgledom podsjećala je ili na porno-zvijezde ili na turbo-folk pjevačice koje satima stoje pred ogledalom, javnosti i paparaca radi. Ljudi sa kojima je sjedila i ispijala jutarnju kaficu i sok, četiri mladića, nabildana, ćelava, također su navodili na tu pomisao.
Sjedio sam sam tri stola dalje, ispijao svoju kafu i listao dnevne novine. Gledao sam u pravcu njihovog stola, sa jasnom namjerom – da joj uhvatim pogled. Bila mi je okrenuta bočno i pogled na njenu butinu mi je bio savršen. Uzbudio sam se ali sam se trudio da to ne bude očigledno. Prvi put se nehotično okrenula prema meni, ali nekoliko sljedećih puta uradila je to svjesno. Pogledi bi nam se sreli, osmijehnuo bih se značajno, a onda bi ona okrenula glavu. U jednom trenutku krajičkom oka sam primijetio kako jedan od tih nabildanih mladića gleda u mom pravcu i kako ustaje. Krenuo je prema meni. Pravio sam se da ga ne primjećujem i nastavio da čitam novine. Naslonio se objema rukama na sto i seljački mi se obratio:
„Je li, bre, pederčino, koji kurac ti stalno gledaš moju ribu, a?“
„Gospodine, hoćete li biti ljubazni i ovoga trenutka otići od mog stola.“ – mirno sam ga pogledao i tiho nastavio – „Ili ćete da zovnem obezbjeđenje, ili…“
„Šta ćeš, ti, bre, nemoj da ti razvalim tu tvoju uglađenu facu…“ – unio mi se u lice svjesno izazivajući sukob.
Vidio sam da je dobro uzrujan, što me obradovalo, jer je to značilo da je „njegova riba“ očito nešto komentarisala i ovaj se našao da izgladi stvar. Znači, primijetila me. Nisam iskusan u tučnjavama, nisam od toga tipa ljudi, ali nekada davno drug me naučio nekim samoodbrambenim zahvatima i ja sam ih odlučio iskoristiti. Osim toga, sve mi je ovo godilo, prava životinjska borba za ženku.
Mirno sam ga pogledao i iznenada smaknuo mu jednu ruku sa stola, uvrnuo mu je iza leđa i gurnuo mu glavu prema stolu.
„Aaaaaaaaaaaaaaaaah…“ – njegov vrisak je odjeknuo recepcijom.
„Izvini mi se, ili ćeš da ti sjebem rame, kretenu.“ – prošaptao sam da me niko ne čuje.
Pogledao sam prema stolu za kojim je sjedio, sa kojeg su momci skočili, a Jexy je stajala i nekako i uplašeno i uzbuđeno, gledala me ravno u oči. U trenu su se oko nas našli šef recepcije, momci iz obezbjeđenja, pritrčali su i momci koji su bili s njim. Pustio sam ga i podigao svoje ruke:
„Sve je u redu, sve je u redu…“ – smirivao sam situaciju.
„Gospodine, šta se desilo, nadam se da niste imali neku neugodnost.“ – obraćao mi se šef recepcije.
„U redu je… Samo sam se malo branio. Sve je u redu.“
„Da zovemo policiju?“
„On je mene napao, a vi njega branite, zamalo mi je slomio ruku, šta je, bre, ovo ovde…“ – skoro kroz suze, kukao je ovaj ćelavi seljak.
„Gospodine, izvinjavamo se… Naš drug je malo… Kako da kažem, lak na živcima…“ – obratio mi se jedan od njegovih, očito shvativši da sam neka krupna faca, čim se šef recepcije meni izvinjava, a momci iz obezbjeđenja hotela više spremni da napadnu povrijeđenog, nego onoga koji ga je povrijedio, mene.
„U redu je, momci, sve je u redu.“ – ljubazno sam mu odgovorio.
Situacija se brzo smirila. Sjeo sam za svoj sto i zapalio cigaretu. Ovoga što me napao, dvojica su izvela iz hotela, a Jexy je ostala da sjedi sa jednim od njih. Nije prošlo ni deset minuta, taj momak je otišao, a Jexy je prišla recepcionom pultu. Osjetio sam da je pogledala prema meni, ali sam se pravio da ne vidim. Svidjela mi se, veoma. Rijetko koja žena u meni izazove trenutnu želju, snažnu… Uplašio sam se da je možda ovo posljednja prilika da joj priđem, jer nisam znao ni ko je, ni šta je, ni da li je odsjela u hotelu… Ustao sam i krenuo i ja prema recepcionom pultu. Stao sam tik uz nju. Blizina, parfem koji me opio, dodatno su me uzbudili.
„Vi ste neki opasan lik?“ – pitala me je, tražeći nešto u tašni, ne gledajući me.
„Ne, samo sam bio uzbuđen, pa sam reagovao u afektu.“
„Uzbuđen?“ – okrenula je glavu prema meni i pogledala me.
Njen pogled me presjekao, osjetio sam da mi se diže, ali nije me zbunila. Gledao sam je ravno u oči.
„Da, uzbuđen. Zašto Vas to čudi?“
„Hm… Zanimljivo… Prvi put čujem da muškarac tako mirno priznaje da je uzbuđen.“ – nastavila je da prevrće po tašni, pomalo zbunjena.
„Kao da je neki grijeh biti uzbuđen…“ – naslonio sam se laktovima na pult i gledao ispred sebe. „A, jeste li Vi uzbuđeni?“ – okrenuo sam glavu prema njoj i nasmijao se, provokativno.
„Molim?“ – pogledala me i raširila oči – „Kako se usuđujete da me tako nešto pitate?“
Nisam prestajao da je provociram osmijehom. Gledao sam je u oči, a onda bez imalo zadrške spuštao pogled preko njenih usana, vrata, zadržao se malo na grudima i odmjerio je pogledom do stopala i nazad.
„Sjajno izgledate…“ – rekao sam joj.
„Gospodine, ja vas molim da se kontrolišete…“ – glas joj je zadrhtao, oči joj se zacaklile.
Gledala je ispred sebe, nije se pomjerala. Bilo je više nego očigledno da je reagovala na mene kao i ja na nju… Je li u pitanju genetski kod? Nisam htio da razmišljam, odlučio sam ići odmah otvoreno, na sve ili ništa, rizikujući blam u hotelu u kojem sam nešto poput počasnog gosta. Približio sam joj se namjerno i polunabreklim udom dodirnuo joj bok. Nije reagovala, samo je nastavila da gleda ispred sebe, što me dodatno ohrabrilo. Nagnuo sam se prema njoj, sklonio joj kosu iza uha i šapnuo joj:
„Prelijepa si… Tako jebozovna… Tebe treba jebati, je l’ znaš…“ – ne mareći što smo na javnom mjestu, nježno sam spustio dlan na njenu guzu, prešao po njoj i prste zavukao pod rubove minića. Na sebi je imala samostojeće čarape, malo sam je uštinuo za guzu. – „Mmmm, samostojeće čarape… Volim to… Ti si kurva i tebe treba jebati, ti stvorena za jebanje, ti si prava pička za jebanje!“ – šapnuo sam joj.
Nije se pomjerala i dalje je gledala ispred sebe… Drhtala je i crvenilo joj udari u lice. Očito su joj se miješali osjećaji bijesa i uzbuđena, a prevladalo je ovo drugo jer mi ništa nije rekla.
„Izvolite…“ –začuo se ugodan glas mlade recepcionarke.
„Apartman 15, molit ću lijepo.“ – mirno sam rekao.
Uzeo sam ključ i krenuo prema liftu, ništa joj ne govoreći. Ili će sama doći ili ne mora ništa biti.
Autor: CasanovaB
