Milan je bio čudna biljka. Nekako mi se uvukao pod kožu i bez obzira što smo bili u čestim konfliktima opet smo se iznova mirili. Jedno vrijeme uopće nismo bili u kontaktu. Gadno smo se posvađali iako se sad više ne mogu sjetiti pravog razloga. Nakon nekog vremena počelo me ljutiti što mi se ne javlja. Odlučila sam pogaziti vlastiti ponos i nazvati ja njega. Đubre mi je rekao kako to ne ide samo tako. Naime za svoj neposluh i bezobrzluk, rekao je, moram platiti. Toliko sam popizdila da sam mu spustila slušalicu. Prolazili su dani a on opet nije zvao. Ljutnja me popustila a sjećanja na njegove perverzije golicale su mi maštu. Opet sam ja nazvala njega jer, što sam više o njemu razmišljala sve više sam bila napaljena. Mrtav hladan rekao mi je kako moram sada odmah reći jesam li spremna prihvatiti zasluženu kaznu? Nisam se premišljala, odlučila sam reći DA! Tada je rekao kako će me nazvati već sutra i dati mi naputke koje moram poštivati. Uh, kako me je ljutio ali i palio. Znala sam da mi sprema nešto jako vruće, žestoko i perverzno.
U petak me na porti moje firme dočekalo pismo u kuverti. Naslutila sam da je pismo od Milana i bila sam u pravu. U pismu je pisalo da u subotu u osam sati ujutro budem na navedenoj adresi. Moram biti odjevena turbo jebozovno. Kada dođem pred kuću, na navedenoj adresi, trebam pozvoniti i tamo ću tada dobiti daljnja uputstva. Sve to rajcalo me ali na neki način i plašilo. U trbuhu sam već osjećala leptiriće koji su podizali moj adrenalin i jedva sam dočekala sutradan, tj. subotu. Naravno da sam se, slijedeći Milanove naputke, odjenula se jebozovno. Kratki crveni šos, crne čarape, tange, halteri i štikle. Laganu dugačku pletenu vestu na kopčanje odjenula sam preko svega toga. Dovezla sam se ispred kuće koju je u pismu naveo Milan. Nekoliko minuta sjedila sam u auto razmišljajući je li pametno krenuti dalje? No bila sam toliko narajcana da sam ipak odlučila izaći i pozvoniti. Vrata mi je otvorio markantan mladi muškarac odjeven u neku uniformu zaštitara. Predstavila sam se i on me pozvao da uđem. U dnevnom boravku bio je još jedan mladi muškarac također odjeven u uniformu. Bili su mladi, zgodni, lijepo građeni i uniforme su im dobro pristajale. Predstavili su se. Jedan se zvao Ivor a drugi Mladen. Pitali su me znam li da sada pa nadalje moram činiti ono što mi oni kažu. Nisam imala ništa protiv. Ivor je izvadio lisičine i njima mi vezao ruke straga, na leđima. Mladen mi je potom oko vrata stavio kožnatu ogrlicu s lancem. Uzevši lanac u ruku poveo me prema vratima kroz koja se ulazilo u garažu koja se nalazila u sklopu kuće. Nisu puno pričali a ni ja nisam puno zapitkivala. Odlučila sam biti dobra i poslušna kuja. U garaži je bio parkiran kombi. Ubacili su me u stražnji dio kombija i zalupili vrata. Ivor je sjeo za volan a Mladen je otvorio garažna vrata. Zatvorivši vrata garaže sjeo je do Ivora i krenuli smo.
Kombi na stražnjoj strani nije imao prozora a između zadnjeg sjedišta i sjedišta vozača nalazila se nekakva mreža tako da nisam mogla najbolje vidjeti kuda se vozimo. Ivor i Mladen su čitavo vrijeme šutjeli a ja i nadalje nisam ništa pitala. Uostalom tako mi je Milan u pismu savjetovao. Osjećala sam se kao da sam oteta ili kao zatvorenica koju voze tko zna kamo. Fino je to Milan smislio a ja sam počela razmišljati o tome hoću li požaliti što sam prihvatila ovu njegovu igru. No sada je za bilo kakvo premišljanje bilo kasno. Nakon otprilike pola sata vožnje došli smo na jedno seosko imanje, toliko sam uspjela vidjeti kroz mrežu i prednje staklo. Prije nego su me izveli iz kombija vezali su mi oči maramom. Jedan od dvojice zaštitara uzeo je lanac i poveo me naprijed. Drugi me je pridržavao ispod ruke kako se ne bi spotakla jer nisam vidjela kuda hodam. Visoke pete mojih cipela zabijale su se u pošljunčano tlo i to mi je otežavalo hodanje. I dalje sam imala ruke vezane lisičinama na leđima. Stali smo i čula sam korake kako mi se približavaju. Znala sam da je to Milan. Prvo što je rekao bilo je: – stigla je moja kuja, bravo! –
Uzeo je lanac od ogrlice koja mi se nalazila oko vrata i grubo me privukao k sebi. Prstima druge ruke čvrsto me stisnuo ispod brade i poljubio me u usta. Tijelom su mi prolazili trnci a uzbuđenje je raslo. Povukao me je još malo naprijed i osjetila sam da sam stala na čvršću podlogu, vjerojatno beton ili asfalt. Pitala sam ga hoće li mi napokon odvezati oči i skinuti lsičine. Odgovorio je kako će sve biti u svoje vrijeme. Naredio mi je da kleknem. Dok sam klečala raskopčao mi je košulju tek toliko da iz nje na vidjelo dana izbaci moje sise. Grudnjak nisam imala pa mu to nije bio problem. Prstima mi je počeo trljati bradavice koje su odmah počele bubriti. Stisako ih je i trljao sve jače i u jednom trenutku kriknula sam od boli. Pitala sam ga mora li biti tako grub. Odgovorio je kako me mora pošteno kazniti za moj bezobrazluk i drskost. Čula sam otvaranje zatvarača na Milanovim hlačama. Znala sam, mada nisam vidjela, da sad vadi svoj kurac. Bio mi je skroz blizu i lagano je drkao svoj kurac dodirujući me glavićem po usnama. Za trenutak je nastala tišina a onda me frapiralo ono što je učinio. Mlaz mokraće iz Milanova kurca špricao je po mojim sisama. Toliko sam bila iznenađena i osupnta da sam samo zinula ne ispustivši ni glasa. Topli mlazevi mokraće obilno su zalijevali moje sise usput natapajući i moju košulju. Osjećala sam kao se mokraća cijedi niz moj trbuh i vlaži moj šos. Kada je završio otresao je kurac lupkajući me njime po licu. Jedino što sam uspjela reći bilo je: – ti zbilja nisi normalan!-
Pomogao mi je da ustanem i tako razgolićenu i mokru poveo prema kući. Dovevši me na podest ispred velike stare drvene kuće skinuo mi je napokon povez s očiju.
Autor: radana
