Mislim da mi je srce skakalo iz pete u glavu brzinom košarkaške lopte koja se silovito odbija od beton.
Da…ipak je to on. Glavom su mi se vrzmala raznorazna pitanja…da li je stvarno moguće da je to on? Odakle mu moj mail? Nisam mu ga dala? Šta da odgovorim? Kako da mu odgovorim? Planira opet doći? Ma svašta nešta bih ga pitala…..
Pokušala sam da smirim misli, rekla im da se ušute i kliknula na replay.
“ Nećeš vjerovati ali ja sam stvarno nešto izgubila, doduše ne slučajno nego namjerno…neko mi je to otuđio;)…
Odakle ti moj mail?“
Nisam smjela više da pišem, brzo sam kliknula na send i pobrisala sve vezano za njega. Njegov mail je bio od prije dvije sedmice. Možda je već i bio ovdje, a ja tuka nisam na vrijeme pročitala mail.
„Pobrisala sam sve, nadam se, hoćeš li da provjeriš je li ovo dovoljno, ili trebam još da čistim?“ – upitah kolegu, kako bi se makar malo vratila u realnost. On samo progunđa nešto kao „OK je“, i napusti moj računar. Htjela ja ili ne, oči su mi stalno letjele na inbox, u nadi da ću ugledati malu koverticu u ćošku.
Ništa…. Vrijeme je bilo za pauzu, pa smo se uputili vani na doručak, da iskoristimo lijepo vrijeme i da uživamo u suncu. Odugovlačili smo sa pauzom, pa da zapalimo još po jednu, pa još po jednu, a ustvari sam željela što prije da se vratim da provjerim svoj mail.
Napokon dođe i taj trenutak. Došli smo u kancelariju i imala sam šta i vidjeti. Mala kovertica….zatvorena. Opet skače sve u meni i ja nestajem iz ovog svijeta i selim se u virtualni svijet i naš susret.
“ Ja nisam ni rekao da ću ti to vratiti, samo želim da se pronađemo
Možeš li da zamisliš koliko Selmi sam kontaktirao, dok nisam naleteo na tebe? A već sam bio i kod tebe izgubio nadu da si to ti jer sam ti davno poslao mail…
Što se tiče tvoje adrese…e tu sam se baš namučio…
Prvo sam nasumično kucao ime Selma, pa tražio slike u nadi da ću te prepoznati u nekoj od njih. Međutim, uzaludno. Teško je naći nekoga kome čak ni prezime ne znaš.
Imam profesionalnu deformaciju…pamtim tablice od registracije jer radim u osiguravajućem društvu. Kada sam kao pokušavao da otklonim kvar na tvom autu, zapela mi je za oko tablica i koje je osiguranje u pitanju. Kontaktirao sam svoje kolege iz ostalih društava, možda je malo protuzakonito…ali evo isplatilo se….Mogu ti reći da puno Selmi ima auto
Ko kaže da cilj ne opravdava sredstvo
Nadam se da ti ne smetam?“
Auuuu, pa Milan se stvarno potrudio da me nađe.
“ Završio si u Junk-u…
A ja se ponadala da ćeš mi popraviti auto
Naravno da ne smetaš. Vjeruj da si mi došao kao kiša u sred vrelog ljetnog dana,u odnosu na sve one mailove koje dnevno čitam. Šta ima novo, u međuvremenu staro?“
Kliknuh na send opet brzo, da nisam uopšte pregledala šta sam napisala, kao što inače radim. To bi bila moja profesionalna deformacija. Nisam uspjela ni da se posvetim poslu, već je ponovo treperila kovertica.
„Vidi…dolazim ponovo u tvoj grad. Pa sam mislio da se nađemo…Nadam se da imate hotela sa toplom vodom “
Izmamio je osmijeh na lice pri samoj pomisli na hladno tuširanje i peškir sa dezenom. Opet želi da se nađemo u hotelu…opet znači taj savršeni sex…samo…da li smo još uvijek stranci jedno drugom???
Šefica me trznu iz misli, kako bismo trebale završiti posao. Razmijenila sam još par mailova sa Milanom, da saznam kada tačno dolazi i koliko ostaje. Nakon što je otkucalo 16:00h, svi su se počeli pakovati osim mene. Uvjerila sam ih kako još imam nedovršenog posla, pa ću malo produžiti. Nastavila sam dopisivanje sa Milanom. I on je produžio svoj radni dan zbog privatnih obaveza. Rekao mi je da dolazi za par dana i da jedva čeka da se nađemo. Zatitralo je sve u meni. Pristala sam…ovaj put se javio tračak grižnje savjesti. Hotel u zabiti je nekako bio spontan…kao i kvar na autu…to bih nazvala sudbinom…ovo već mogu da nazovem izazivanjem sudbine. Misli su mi se vrzmale po glavi kao po lavirintu, sve moguće opcije su završavale u nekoj slijepoj ulici. Vječito pitanje “Šta ako se sazna…?”
Po dolasku kući poslala sam Milanu odgovor sa svog privatnog maila. Skoro pa smo sve dogovorili. Suprug je došao poslije mene kući. Nadala sam se da neće primjetiti kako sva treperim i kako sam usplahirena. Bez razloga sam brinula, jer on takve stvari ne primjećuje. Mi smo postali bračna navika. Nakon brzo spremljenog ručka, došlo je vrijeme da započnem svoj plan. Rekla sam mu kako moram na neki seminar i da ću morati noćiti jer traje dva dana. Pokušala sam da to ispričam što hladnokrvnije da djeluje kao da mi se ne ide, jer ipak mi kradu jedan dan od vikenda. Mislim da mi je polazilo za rukom, jer je on samo rekao: „Što se mora, nije ni teško.“
Na poslu sam šefici rekla da imam privatnih obaveza, te da mi je potreban slobodan dan, takve stvari uvijek prolaze.
Milan i ja smo se svakodnevno dopisivali. Od zezancija, preko ozbiljnih pa sve do vrućih tema i našeg viđenja. Kod kuće sam uvijek bila jako zaposlena u prostoriji u kojoj nije suprug. A telefon je naravno stalno bio u upotrebi.
Prolazili su dani i bližio se dan našeg ponovnog susreta. Ne da sam se dvoumila, ali nije ni bilo jednostavno. Ovaj susret bi mogao da mi izmijeni život iz temelja. Mislim da je i Milan to primjetio u našem dopisivanju, pa mi je čak u jednom mailu napisao i da će biti sasvim dovoljno ako samo popijemo piće. To me je nekako ohrabrilo, okuražilo, da nastavim započeto, ono nešto što stvarno želim.
Tog petka sam bila izvan sebe. Rano sam se nadigla kako bi završila sve na vrijeme. Ovaj put ne želim da budem nespremna. Spakovala sam kofer kao svaka prava žena. Bilo je pakleno vruće. Na sebi sam imala crvenu majicu i crveno-bijelu kariranu suknjicu. Crvena boja, boja vatre. Dugu crnu kosu sam pustila da pada niz leđa, samo sam je obuhvatila istom kariranom trakom, kako mi ne bi išla u lice.
Stvarno sam završila i neke privatne obaveze i posjetila kolege na poslu, kako bi im prkosila. Milan i ja smo razmijenili brojeve telefona, pa su mi pristizale poruke gdje se nalazi. Sačekao me je u jednom centru na terasi. Prije nego što sam izašla na terasu, zastala sam da ga pogledam. Bio mi je okrenut leđima. Ovaj put, ležerna varijanta. Majica, kratke karirane hlače i tene. Prišla sam mu sa leđa i izgovorila njegovu posljednju poruku: „ Na terasi sam, u sredini na uglu.“ Hitro se okrenuo, ustao, pružio mi ruku i poljubio u obraz, kao znamo se. Razgovor je tekao opušteno, jer sam se trudila da sakrijem maštu koja je zadnjih dana navaljivala kao bujica i vlažila moje međunožje svakodnevno. Nisam znala šta tačno planira, ali nisam znala ni šta ja planiram. Nakon onih razgovora koje možete voditi skoro sa svima, otpočeo je onaj pravi:
„Odseo sam u hotelu koji ima toplu vodu. Gđa se recepcije je bila jako iznenađena kada sam je to pitao“ reče smijući se. „Primetio sam u našem zadnjem dopisivanju ili da se dvoumiš ili da te grize savest. Možeš li mi reći šta je u pitanju?“ Pun pogodak. „ Znaš, nije da se dvoumim, ne bih došla da je tako. Ovo drugo je u pitanju. Ipak si u gradu gdje me neko ko me poznaje može vidjeti, nismo ni u kakvoj zabiti.“
Izmucala sam nekako ovu rečenicu i nadala se da me neće pogrešno shvatiti. Okrenuo je glavu malo na stranu, osmjehnuo se, pogledao me svojim bezobraznim očima i rekao:
“ Vidi…uzeo sam sobu u hotelu koji se nalazi stotinjak metara odavde. Da te ne bih ponovo doveo u nezgodnu situaciju, ja ću sada da odem da se raspakujem…a tebe ću da očekujem…“ Nije tražio ni moj pristanak niti odbijanje. Ustao je, uzeo svoje novine sa stola, okrenuo se prema meni, namignuo, i spustio nešto na stol ispred mene. Gledala sam ga kako odlazi. Da li je sada to to?….Nakon što mi se izgubio iz vida, pogledala sam na stol ispred sebe…kartica hotela sa brojem sobe…66/6… da li može biti đavoljastije…
Ni sama ne znam koliko dugo sam još sjedila tu u potpunom bunilu. Trznuo me je konobar koji je pitao da li je moja šoljica slobodna. Ustala sam i zaputila se prema parkingu. Mislim da je prošlo nekih pola sata možda čak i više odkako je Milan otišao. Ne znam više čime sam razmišljala, mozak se petljao u odluku mog vlažnog međunožja. Stavila sam ključ u bravu auta i otključala. Ipak idem kući. Ušla sam u auto, upalila ga i krenula da vozim unazad. U tom momentu sam na zadnjem sjedištu ugledala spakovani kofer prave žene.
TREBAO MI JE MILAN, KAKO BIH PRONAŠLA SEBE…
Ipak idem u hotel. Put do tamo mi se činio kao vječnost, a misli samo što nisu iskočile iz moje glave. Odlučno sam sama sebi rekla NE, ja želim da budem upotpunjena. Parking hotela nije bio tako pun, što znači da nema puno gostiju. Ušla sam na glavna vrata, i stupila pravo pred gđu na recepciji. Samo sam joj pružila karticu koju mi je Milan ostavio bez da sam išta rekla. Ova je za razliku od one iz zabiti bila jako ljubazna:
„Dobar dan gospođo. Vaš suprug je najavio da ćete doći i već Vas očekuje u sobi broj 66. Apartman se nalazi na 6. spratu, ukoliko trebate pomoć oko kofera, naš kolega Zlatan će Vam rado pomoći?“ “Ne hvala…“ procijedila sam vidno zbunjena. O kakvom ona suprugu sad priča??? Nije valjda da je moj muž odlučio da provjeri da li se nalazim u tom hotelu. Odmaknula sam se sa recepcije i pozvala supruga. „ Ej ćao šta ima, šta se radi?“
„Ma ništa posebno, evo radim ne uživam kao ti. Jesi li se smjestila u hotel?“ – reče on. Dobro je, ipak nije tu. Glava mi se dozva.
„Evo upravo sam stigla, pa da ti se javim prije nego što počne seminar, poslije sigurno neću moći.”
Povukla sam svoj kofer i uputila se prema liftu. Ima nešto čudno u tim liftovima. Taman kad sam htjela da pritisnem dugme za lift, sudarih se sa nečijom rukom. Tamnoputi crni muškarac visok i vitke građe me pogledao sa osmijehom na licu. To mora da je nosač kofera, Zlatan. “Dobar dan. Rekli ste da ne želite pomoć oko kofera, ali ja jednostavno ne mogu da Vas pustim da sami nosite kofer.” „Stvarno nema potrebe, nije tako težak, ali kada baš insistirate, hvala Vam“. Zlatan je sačekao da se otvore vrata, desnom rukom mi pokazao pravac prema unutra, a lijevom me je okrznuo po leđima vodeći me u lift. Pritisnuo je broj 6 i meni su koljena počela da klecaju. Zlatan je stajao lijevo iza mene, i osjetila sam njegov pogled na sebi. Nije to bilo teško za primjetiti, jer je cijeli lift bio u ogledalima, osim vrata. Odmjeravao me je od glave do pete. „Ako smijem da primjetim, divno Vam stoji crvena boja. Podsjećate me na one slatke djevojke iz 50-tih godina. “ Okrenula sam se prema njemu i ljubazno zahvalila na ovom komplimentu. Nisam ja nikakva „djevojka“. Nikako da dostignemo 6. sprat, a prostor u liftu je jako uzak i zna biti napet vazduh u njemu. Konačno je otkucalo broj 5, i ja sam već bila spremna da izletim vani, samo da napustim ovaj prostor. Pri izlasku iz lifta, Zlatan je ponovo iskoristio priliku da me dohvati blago preko leđa. Zaputili smo se prema apartmanu 66. On noseći moj kofer, a ja noseći svoju savjest. Dopratio me je do samog apartmana, spustio kofer ispred vrata, pogledao me i rekao: „Niste mnogo pričljivi a djelujete kao da jako volite pričati. Ukoliko Vam bilo šta treba, ali bilo šta, samo me pozovite, uvijek sam tu negdje.” Reče utisnuvši mi u ruku svoju vizit karticu i izgubi se niz hodnik. Ne stigoh ni da mu dam napojnicu. Bože, da li je i Zlatan mogao da me namiriši???
Apartman broj 66 se nalazio kao i mjesto gdje smo Milan i ja pili kafu. Na uglu u sredini.
Stajala sam ispred vrata, duboko udahnula i odlučno pokucala. Vrata su se otvorila zajedno sa mojim kucanjem. Znao je da ću ipak doći.
Kofer sam ostavila odmah u hodniku koji je bio jako dug. Zakoračila sam u ogromnu prostoriju koja je bila u potpunom mraku, iako je bio dan, bila je potpuno zatamnjena zastorima na prozorima. Prostoriju je obasjavalo samo par svijeća.
Tiha muzika mi je dopirala do ušiju.
Sa desne strane sam ugledala Milana. Skinuo je majicu, ostao je samo u hlačama. U rukama je držao čašu žestokog pića i gledao kroz tračak prozora koji je jedini ostao nezatamnjen.
„Drago mi je da si ipak došla…“
„Pa vjeruj da je malo falilo da odustanem, kada mi je gđa rekla da me očekuje suprug. Kakve su to nebuloze?“
Glasno se nasmijao i objasnio mi situaciju: „ Nisam želeo da se crveniš, mada jako jebozovno tada izgledaš, pa sam gđi na recepciji rekao kako nam je danas godišnjica i da želim posebni apartman kao za mladence. Sad ne moraš više da se brineš, svi misle da sam divan suprug, koji svojoj ženi priprema posebnu noć za godišnjicu, a ti dama, koja to itekako zaslužuje.“
Jako domišljato… Nekako mi je laknulo…
Ponudio me je pićem koje mi je itekako dobro došlo. Viski sa velikim kockama leda. Kada sam otpila gutljaj, osjetila sam njegovu ruku na kuku gdje se nalazi rub gaćica. „Samo sam hteo da proverim da li još uvek nosiš gaćice…“ Tijelom mi je prostrujala jeza i već tada mi se oteo uzdah. Obuhvatio me je snažnom rukom oko struka, sve preko leđa, snažno privukao sebi, i prilijepio svoje usne na moje. Nekako sam uspjela da spustim čašu i odgovorila mu jezikom. Napetost između nas osjetila se kao varnice, koje samo što nisu stvorile požar. Ljubili smo se strasno i sočno. Ne, tu nije bilo nježnosti, tu je bila samo snažna želja i pohota sa obje strane. Njegove ruke su šarale po cijelom mom tijelu, čas na grudima, čas na butinama, ispod suknje, ispod majice. Sve se dešavalo tako brzo da sam osjetila snažnu vrtoglavicu od ovolikog uzbuđenja.
Ni sama ne znam kako, ali uspjela sam da ga prekinem.
„Ne mogu ja ovo…“
Ostao je zbunjen. Kuštarve kose koju sam razbarušila pri strasnom poljupcu, gledao me je iznenađujuće. „Moram do toaleta“ rekoh, i zaputih se ponovo u dugački hodnik. Uzela sam svoj kofer, i ušla u toalet. Mozak je uporno govorio svoje, a moja vrela vlažna pička nešto sasvim drugo. Virjeme je da nju poslušam.
Na brzinu sam se osvježila i zarovila u svoj kofer. Prvo sam uzela stick sa svojom muzikom, ovaj put dame biraju. Obukla sam crne samodržeće čarape, haltere, crni čipkasti korzet i gaćice od crvene svile… crvenu svilenu maramu sam omotala oko gaćica. Dovoljno za početak. Vraćajući se u sobu zatekla sam Milana kako sjedi na rubu kreveta, naslonjen na laktove. Zaputila sam se do njegovog laptopa i stavila svoju muziku… Zatreštala je pjesma… fever…
Koračala sam prema njemu lupkajući po drvenom podu svojim visokim crnim štiklama. Vučijim pogledom je pratio svaki moj korak, i jebao me već na ovoj razdaljini. Njihala sam kukovima, i približavala mu se. Stala sam ispred njega, podigla svoju štiklu i stavila je između njegovih nogu. Brzo je podigao ruke, stavio ih na moju nogu i počeo da je liže i ljubi. Odgurnula sam mu glavu, spustila nogu i zamolila ga da sjedne na stolicu. Poslušno je uradio što sam tražila. Skinula sam svoju crvenu kariranu trakicu sa glave i svezala mu ruke iza stolice. Uz prizvuke Elvisa sam kružila oko njega, kao mačka oko svoga plijena. Na momente sam ga doticala nogama i prstima…ali ništa previše…samo da me osjeti i onjuši. Opkoračila sam ga, spustila se samo da njegov tvrdi kurac dotakne moju vlažnost a sisama sam mu se unosila u lice. Uzdisao je snažno i želio da mu oslobodim ruke. Njegov pogled čežnje me je jako palio. Iako smo gorjeli od želje jedno za drugim, ipak sam odlučila da ovo bude nešto posebno. Želim da traje i da nam ostane u sjećanju.
Da, sada se pamet rastala sa glavom. Vrtljivim plesom oko njega sam uzbuđivala i sebe i njega. Uz Elvisovo pucketanje prstima nije bilo teško pucketati kukovima. Njihala sam ih iz strane u stranu.
Naginjala se rukama na naslon stolice samo da me osjeti. Okretala sam mu leđa, plešući cijelim tijelom, saginjala gornji dio skroz do poda, i dopuštala mu da gleda i zamišlja šta bi sve mogao da mi radi. Prelazila sam rukama preko svoga tijela. Doticala grudi…krute bradavice…podizala kosu sa potiljka…spuštala ih niže…prelazila ovlaš preko vrele pičke….zadržala ih na svojim butinama….čučnuvši otvarala butine dlanovima…Plesala sam samo za njegov vučiji pogled.
Napokon sam ga oslobodila stolice, ljubeći ga cijelo vrijeme, i uputila ga prema ogormnom bračnom krevetu. Koračao je unazad, i nije ni slutio šta planiram. Bilo je jako jednostavno da mu samo dotaknem prsa i bacim na leđa. Zakoračila sam na krevet odmah za njim. Mislio je da konačno ima pravo na mene, ali za mene još nije došao taj trenutak. Klečući na koljenima nad njim, lizala sam ga strastveno. Gubili smo se u ekstazi tih poljubaca, a ja sam koristila priliku da mu ruke podignem visoko iznad glave i da ih svežem svilenom crvenom maramom za krevet. Bez obzira koliko je bio zbunjen mojim naglim postupcima, činilo se da mu se sviđa. Kariranu trakicu sam provlačila između svojih zuba lijevo desno, protrljala sa njom svoju vrelu vlažnu pičku, a onda sam mu je podvukla pod nos i svezala mu oči, jer, ne želim da se prepadne, a čulo osjetila će biti puno više nadraženo ukoliko ne vidi, nego samo naslućuje i nagađa. Crni veliki svijećnjak koji se nalazio odmah pored kreveta bio je pun svijeća. Uzela sam jednu od njih, prinjela je njegovom golom znojnom stomaku, i lagano nagnula u stranu. Kada je vreli vosak dotaknuo njegovo golo tijelo, malo je ustuknuo, ali njegov kurac mi je rekao da mu se itekako sviđa. Par kapljica voska je završilo oko njegovih bradavica, na stomaku, i malo niže. Svaki put kada bi vosak dotaknuo dio tijela koji nije očekivao bol, čula sam Milanovo blago „issss…“ Vratila sam svijeću i zaputila se prema piću. Treba mi hladno osvježenje. Otpila sam gutljaj svog pića i otvorila frižider u potražnji za ledom. Ipak i Milanu treba osvježenje. Do usana sam mu donijela piće i dala gutljaj. Vrele i suhe usne su halapljivo progutale piće iako nije bio ni siguran šta mu dajem. Polako sam se spuštala po njegovom tijelu i otkopčavala hlače. Nije išlo tako jednostavno, jer je njegov kurac bio jako tvrd i nabrekao. Oslobodila sam ga sve odjeće, i sada je bio potpuno nag preda mnom. Vosak se u međuvremenu stvrdnuo na njegovm tijelu. Uzela sam kockicu leda i šarala sa njom preko voska, kako bih ublažila svu onu vrelu bol koju sam mu nanijela. Istom kockicom sam mu ovlažila i usne. Od tolike vreline, brzo se pretvorila u kapljice vode, koje je lizao svojim jezikom. Uzela sam drugu kockicu i stavila je u svoja usta. Hladnoća iste je protresla moje cijelo tijelo. Držala sam je par sekundi u ustima, a onda sam je izbacila, i snažno zasisala njegov vreli tvrdi kurac. Uzdahnu je, skoro pa vrisnuo, i podizao svoj kurac prema gore, prema mojim ledenim ustima koja su ga željno sisala. Ni jednog momenta nije imao mirno tijelo, pa mi je bilo drago što ne može da pomjeri svoje ruke. Pušila sam njegov kurac sve jače i žešće, kao da mi je nešto posljednje što ću uraditi. Već je puštao sokove na vrhu, koje sam strasno lizala. Osjetila sam da mu kurac pulsira i naglo sam prekinula. Nisam željela da tako brzo svrši…
Autor: Black Magic Woman
