Ariana mi je rekla kako se u tinejdžerskim godinama voljela upuštati u veze sa djevojkama. Na partyjima, u garderobama, čak na zahodu u knjižnici. Pokazala mi je svoju sliku iz tog razdoblja. Slikana je na moru, a oko struka ju drži u kupaće gaćice obučena prijateljica. Ariana koketno stoji, tada još sitne grudi bez stida izlaže pred fotografski objektiv. Tko je samo bio fotograf, ljubomorno se pitam.
»No, idemo,« reče mi, dok ne mogu otkinuti oči od koketne curice koja je odrasla u elegantnu ženu, koja još uvijek bez stida, ali sa više stila pokazuje svoje lijepo oblikovano tijelo. Upravo sada u ultra kratkoj suknjici i crvenim čizmicama.
»Boris je zvao prije čak pola sata!«
Krenuli smo u obližnji lokal, gdje nas je čekao njen dugogodišnji prijatelj Boris. Upoznala ga je kao studentica, izgubljena u tjeskobnom gradu. Još od tada pokušava ju osvojiti, cijelo vrijeme izmjenjuju iskričave dosjetke o strasti koja ih povezuje, ujedno cijelo vrijeme prežvakavaju svoje spolne i osjećajne dogodovštine s drugim partnerima. Nikada još nije među njima ništa bilo. Tako barem kažu.
Boris je sitan, ali šarmantan muškarac od četrdesetak godina, Arianin omiljeni vršnjak, što mu više puta prpošno stavlja na nos. Prilikom snažnog stiska ruku, pogleda me sa značajnim iskricama u očima. Ovaj muškarac nešto obećava, pomislih u neobješnjivom slatkom iščekivanju.
Iščekivanje se pojačava kada Boris počinje objašnjavati svoj odnos prema ženama; govori o tome kako svaka žena ima svoje točke, svoju frekvenciju, svoju rezonanciju i slične lijepe riječi koje na kraju više uopće ne čujem, već slijedim njegov milujući glas koji počinjem osjećati više u trbuhu nego u ušima, više među nogama nego u glavi, topim se u njemu kao u toplom moru koje me nježno nosi u nepoznatom smjeru, što me ni najmanje ne brine. U tom trenutku važna je samo ta vibracija … i malo i Arijanin vruć, izazivački pogled, koji naglo i s užitkom bilježi iskrice među nama.
Nakon nekoliko čaša vina i novosti o osjećajnim turbulencijama na sve strane, žalim im se na zadnju avanturu: »Rekao je da imam grudi četrdesetogodišnjakinje!«
Borisov topao pogled nevjerujući klizne u smjeru grudiju zatvorenih u modroj dolčeviti i sladostrastno se polako vrati u ravninu mojih očiju: »Meni se čine vrlo privlačne. Možda bi mi ih htjela pokazati?«
Sramežljivo se nasmješih, a Ariana značajno temperamentno dometne o Borisu: »Nikada ne nasjedaj tom mulcu koji ne zna što hoće!« Zatim se nagnu prema meni tako da joj je crvena kosa padala preko lica; mirisala je na bademe, tako toplo, i nižim glasom povjerljivo zaprede: »Meni si lijepa.« I doda još tiše: »Ustvari vrlo lijepa,« i nježno me poljubi u usta. Njene tople usnice su slatke od muškata dok nježno klizi po mojim užarenim, ruka joj klizne sa mojeg ramena na dojku, poigra se već sasvim tvrdom bradavicom tako da sam zastenjala i osjetila da sam odjednom potpuno vlažna. Poljubac je kratak, ali sam od njega potpuno omamljena. Moj bože, toliko godina smo bile kolegice na faksu, a nisam nikada pomislila da bi njene usnice mogle biti tako mekane i prsti toliko odlučni… Što još ne znam o njoj?
Kada sam ponovo postala svjesna svoje okolice, Arianino elegantno koljeno u crnim najlonkama bilo je zarobljeno među Borisovim, kratka suknja se dignula prema gore i otkrila čipkasti rub čarape, što je u meni aktiviralo novi val vlažne požude. Nešto šapuću, Borisov odlučni nos bio je zakopan u Arianinu po bademima mirisavu kosu, a njegov dlan je sigurno klizio po njenom bedru, kroz crni najlon gotovo da vidim ugodne drhtaje koji prožimlju njezino graciozno tijelo. Pogledali su me vragoljasto, ali odlučno. Bila sam svjesna da sam se zarcvenila u licu i da je moja kosa raščupana, da već beskrajno dugo nisam ljubila ženu i da ću najvjerojatnije završiti kod Borisa kući.
Autor: Mirjam
