Bojan me već dugo nije nazvao, kako bismo se dogovorili za instrukcije. Nek´mu bude, pomislila sam, a onda me nazvala njegova mama.
„Ne znam što je strefilo našeg Bojana,“ potužila se, „i ako ga ne budete instruirali momak neće maturirati.“
Nisam uvjerena da je to baš tako, ali pristajem nakon navaljivanja zabrinute mame. Otvara mi Bojanova sestrica anđeoskog lika, sa mnome prijazno pročavrlja i ponudi da će nam pripremiti ledenu kavu.
Pokucah na vrata Bojanove sobe i ulazim. Pozdravi me hladno, ne uspjevši sakriti dozu razdraženosti u svome glasu. Pravim se da to ne primjećujem, sjedam na slobodnu stolicu i počnem pregledavati maturalna pitanja što smo ih prošli puta rješavali.
Bojan ustrajno gleda kroz prozor. Osjećam toplinu koja se širi okolo njegovog ljutitog i vlažnog tijela. Znam da može nanjušiti moj nježan parfem i da se vraški mora potruditi kako bi ga ignorirao.
Usprkos svemu prihvatio se zadaće iz gramatike i na njoj ustraje, ali ništa me ne želi pitati. Nakon nekog vremena sestra u velikim čašama donosi ledenu kavu, s mnogo šećera i šlaga. Pozivamo je neka nam se pridruži, ali ona ostaje samo nekoliko minuta, tek iz pristojnosti i kako bi malo sa mnom popričala. Nakon toga između mene i Bojana zavlada tišina. Nakon nekog ga vremena tiho ga upitam: „Bi li radije drugu instruktoricu? Mogu ti je preporučiti.“
Odmahne glavom i bez da na me svrne pogled obliže šlag s duge žlice.
Postavljam mu pitanje, koliko god je moguće nenametljivo: „Što te muči.“ Još me uvijek ne gleda, pa zbog toga rukom prihvaćam njegovu glatko obrijanu bradu i njegovo lice okrećem prema sebi. Očima prati pokretanje lica i kada se sretnu s mojima ne uspijeva sakriti ljutnju i bol. Okreće pogled na stranu i gleda u meni već poznatu bilježnicu. Zgrabim je, a Bojan mi ju želi oteti, ali ja upotrijebim svoj urođeni autoritet, podržan salonkom s metalnom potpeticom, koju uprem u neposrednoj blizini njegovih genitalija.
Počinjem na glas čitati: „Jasni sam rekao za Tutoricu. Nije prihvatila i otišla je. Bez nje mi je čudno. Ne znam nedostaje li mi. Nedostaje mi seks. Uvijek drkam prije spavanja. Zamišljam Mirjam koja moju karu stavlja među svoje sise i koja me mokra od znoja i uspaljena od pohote zapitkuje: „Sviđa li ti se?“ Uh, naravno da mi se sviđ, itekako. Zamišljam njenu vrelu, svilenkastu pičkicu, koja si ne želi priuštiti svoje prste već čeka na moje…“
Da netko ovako piše o meni uzbuđuje me više nego što li sam mogla pomisliti. A to čitati na glas sasvim je posebno iskustvo. Malo premjestih guzu, a šav mojih tijesnih traperica se očeše o moj od uzbuđenja nabrekli klitoris. Preplavljuje me osjećaj ugode, od nožnih prstiju pa sve do bradavica. Pogledah Bojana, a on ukočeno mimo mene gleda kroz prozor.
„Tko zna kako se Mirjam samozadovoljava? Samo s prstima ili koristi vibrator? Upotrebljava li nešto egzotičnije? Je li svjesna da joj, kada je na propuhu, bradavice iskoče i da se to dobro vidi?“
„Naravno da je toga svjesna. Pa zbog toga i nosi tako tanke grudnjake. Iskaču joj i kada je uzbuđena.“ Tiho progovaram: „Recimo kao sada.“ Bojan grčevito uzima ledenu kavu i u svoje osušena usta ugura veliku žlicu sladoleda. Gusta mu kaplja klizne niz bradu i kapne na ključnu kost koju otkriva njegova tanka majica s V izrezom.
Ne odupirem se impulsu. Naginjem se nad njegovu glatku, osunčanu kožu i poližem sladoled. Obližem mu i bradu, ali ne nastavljam prema razmaknutim usnama. Nastavljam s čitanjem.
„Volio bih je odvesti do orgazma, milujući njene lijepe sisice i grickajući joj bradavice. I kada ona ne bi, ja bih sigurno svršio. Želim je gledati dok se koprca pod mojim dlanovima dok obrađujem meku, osjetljivu kožu njenih sisica i dok joj stiščem bradavice.“
Pokraj moje salonke nastala je velika izbočina, kao posljedica erekcije. Stresam je s noge i golim stopalom kliznem preko izbočine. Bojan prihvaća moje stopalo i prinosi ga usnama. Ljubi mi prste i gnječi stopalo.
„Jednom je moram uhvatiti kada ne bude ispod tuša. Želim onjušiti prirodan miris njene pice. Želim se umiti u tom vonju i po gradu šetati s njome kao s trofejem.“
Muklim glasom reče: „Ja ću nastaviti,“i uzme mi dnevnik iz oznojenih dlanova.
„Želim je jebat tako dugo i tako duboko, da me osjeća i slijedećeg dana. Želim da je od mojeg ubadanja boli međica, a onda ću je liječiti svojom slinom. Želim da moli za još, pa i kada više neće moći. Želim pronaći neku ludu stvar koja je uzbuđuje do ludila, nešto sasvim posebno, za što ni sama ne zna da joj se dopada. Želim je posisati do posljednje kapljice.“ Tu je prestao čitati i odlučno me pogledao u oči. Vrlo odlučno!
„Jesi li ti pjesnik?“, pitam ga napola u šali, a napola ozbiljno, ali u svakom slučaju vrlo uzbuđeno i počinjem otkapčati svoju košuljicu.
Autor: Mirjam
