Izašao je iz kuće s malom torbom i automatskim ključevima u ruci. Poljubio me je.
“Je li išlo?”
Priznajem da sam mu najprije htjela lagati, ali kada je njegov ogroman tamni lik stao pred mene, najradije bih zavikala kako zapravo još nikada nisam pila mušku spermu. Ljubazno me gledao i pomilovao me po licu nakon što sam odmahnula i pocrvenila.
“Znam što trebaš, Sandra, školu u prirodi.”
Sjeli smo u auto i odvezli se. Živčanost i suze su me opet svladali. Kakvu školu u prirodi? Što mi je uopće da sam se opet našla ovdje s njim? Pokvaren je. Ne znam, ili sam ja takva? Što uopće hoću? Kako se mogu samo tako dati muškarcu? A možda je u tome stvar! Nekome tko će znati kuda me vodi, bez greške. Da idem natrag k Sergeju? Dosta mi je svega, neka vozi kuda želi. Uključio je umirujuću glazbu. Tisuće impulsa su se i dalje rojile u mislima i tek kroz dobrih sat vremena sam se smirila. Vozimo se na more, negdje kroz Hrvatsku. Proljeće je i sve je prazno. Samo nas dvoje i poneki kamion tu i tamo. Kako mi se sviđa to da smo sami. Rukama podignem kosu, zatvorim oči. Njegova me ruka pomiluje po butini, mirno posegne ispod suknje. Meka je i nježna.
“Jel’ ti vruće?”
“Da, malo…da uključimo klimu?”
“Ah, ne, imam bolju ideju. Kako bi bilo da svučeš suknju? Htio bih gledati tvoje noge.”
Odlanulo mi je, napokon sam na pravom mjestu.
“Kako to mislite? A što ako netko vidi, poigravam se malo.“
“No, bojim se da neće. Osim ako…”
Zašto je sada to pogrešno shvatio? Pogleda me ozbiljno. Stisnu gas i po preticajnoj traci se približi visokom teretnjaku. Prilagođava brzinu. Vidim da naš auto ima na krovu široki prozor.
“Gleda dolje. Počni, srce.”
Ne usuđujem se pogledati gore, samo slutim zavaljenog vozača kamiona. Počinjem spuštati suknju preko toplih bokova. Ispod njih bljesnu crvene gaćice.
“Krasna si.”
Opet mi pomiluje butinu i privuče je k sebi. Njegova ruka sada ima slobodan put, da se konačno može spustiti do središta. Stavljam ruke iza glave, zažmirim i prepuštam se obojici. Učitelju i vozaču. Minute simultane vožnje teku, osjećam da postajem vlažna. Njegovi prsti nadižu rub gaćica i spuštaju se u unutrašnjost. U trenutku, kada dodirnu vršak, njihovu intimnost grubo prekidaju dva divlja trubljenja teretnjaka. Trgnuo se i nagazio gas. Kad smo se udaljili, reče:
“Žao mi je, srce. Nije izdržao. Možda ćemo sa sljedećim biti bolje sreće.”
Njegova ruka se vrati na isto mjesto i povuče dolje gaćice. Mokra sam i srednji prst s lakoćom ulazi u mene. Godi mi. Kao da sam se malo opustila, jer više nema vozačevog nadzora. Ali djelić napetosti, koji je bio posvećen njemu, kao da mi baš perverzno nedostaje. Sada se približavamo ogromnoj cisterni s turskom registracijom. Srce mi poskoči i stijenke u unutrašnjosti trbuščića mi se iznova napinju. Učitelj ne miče ruku i želi da svučem i majicu. Priljubljenu stvarčicu polagano skidam preko glave. Budući da ne nosim grudnjak, prsa mi se slobodno zatresu u toplini prostora. Ogromni kotači na mojoj desnoj strani stvaraju buku. Dižem glavu, zatvaram oči i osmjehujem se. Ne želim ga vidjeti, ali osmjeh je za njega, za vozača. Igra postaje ozbiljna. Sada sam gola za obojicu, obojici sam se namjestila. Držim bradavice, koje su ionako tvrde kao dva kamenčića.
“Lijepo si ih podigla…i vozač uživa… zar to nije lijepo da tako ogromnog snagatora rajca tako malena stvarčica kao što je ova tvoja? I još nešto si postigla: želi da mi fajfaš.”
Autor: Mojca P.
