Rastava od Sergeja je bila duga i iscrpljujuća. Trajalo je tri mjeseca. Za mene predugo. Kada sam se nakon one čudesne škole u prirodi vratila u Ljubljanu, htjela sam odmah prekinuti sa starim životom. Uspjela sam promijeniti posao i stan. Nisam više željela boraviti unutar istih zidova kao sa Sergejem. A s njim je bilo najteže. Nikako nije htio vjerovati mojoj odluci da želim promijeniti život. Cijelo je vrijeme tvrdio da imam ljubavnika. Tvrdio je da nisam sama sebi slična, da se nikada nisam tako ponašala. Da je u meni nešto novo, nešto što ne razumije i htio je toj stvari doći do dna.
“Vidi, nemam ti više ništa reći osim onoga što već znaš.”
“Ne, Sandra. Lažeš. Nikada nisi bila tako odlučna. Ja bih još i spašavao naš brak, ali nakon što si se vratila s onog mora, jako si se promijenila. Objasni mi. Jesi li bila s ljubavnikom? Nešto ti se moralo dogoditi. Imam pravo saznati.”
“Ljubavnika sam imala, još davno, kada je započela naša kriza. S njim sam prekinula i nije važan za moju odluku. Ja želim novu sebe.”
“Hoću da mo objasniš to – “novu”!”
Ali nisam mu dozvolila. Bila sam odlučna. Žena uvijek ima pravo poneku tajnu zadržati za sebe. Htjela sam samo okrenuti stranicu potpuno drugačijeg života. O tom novem nisam htjela s njim razgovarati – to je bilo samo moje. Nisam si zapravo niti sama priznavala da je Učitelj ostao zapisan duboko u meni. Neizbrisivo! Da sam si zapravo želila samo njega, a istovremeno ga se i bojala. Znala sam da ću prvi korak morati učiniti sama. Ali sam okljevala. Nisam još bila zrela. Trebala sam neko vrijeme samo za sebe, da sve prođe, da se smirim. U vrijeme kada bih navečer umorna lijegala na počinak, ruke bi mi same od sebe zalutale u međunožje. Orgazam je dolazio polagano i uvijek bi me preplavio tek kada bih začula njegov glas – sada neka ti dođe. Kao da me držao pod nekom neshvatljivom kontrolom – duhovnom, eteričnom. Ne znam opisati. Bježala sam od priznanja. Postala sam prilično zadovoljna sama sa sobom. Masturbiranje me je umirivalo. Ali samo površinski. Učiteljev je lik postajao sve jasniji.
Kako bih lakše izdržala, nalazila sam se s Majom, ali o tome nisam htjela razgovarati s njom. I njene su me ruke čudesno umirivale. Bile su tako mile, precizne i uspješne. Podsjećale su me na… Jednom je njen mali prst počeo nježno rasti. Pokreti van, unutra se nisu mijenjali, samo su postali polagani i promišljeni. Kako su mi rajski počeli prijati veličina i širina njenih prstiju! Počela sam pokrete zdjelicom i uzimati si sve više.
“Sada su četiri. Smiruj se polagano. Još ću ići.”
Upravo sam joj se namještala i nadala se da će biti još jače. Zatvorila sam oči. Ugodna bol, novi užitak. Utonula je u mene.
“Otvori oči. Sada neka ti dođe!”
Zajedno s očima otvorila sam i samu sebe. Bez ograda i slobodnu. Divjle mi je došlo. Konačno proširena i ispunjena. Aaah, nisam znala koliko to trebam. Posegnula sam ispod da opipam njenu ruku. Jedino što sam obuhvatila bio je njen zglob, ostalo je nestalo u meni.
“Aaah, cijelo ruku imaš u meni…”
“Da. I kako si jesamo primila – kao da si samo to čekala”
Nježno i pravilno me je nabadala. I još jednom mi je došlo s krikom. U meni je probudila uspavanu strast za veličinom, tvrdoćom…….za fukom.
“Fukam te s cijelom rukom, Sandra…,“ još jedan prodor i još treći orgazam, ”to je pravi fisting, otvorena si i nižeš orgazme. Sada ćemo polako prestati i ti ćeš meni dati isto.”
Autor: Mojca P.
