“Sada ću te napustiti draga. Idem u svoje prostorije, htio bih do kraja pročitati scenarij.”
Ernest je bio režiser. Njegova najveća ljubav su bili erotski filmovi – posebnog karaktera , kao što ih je zvao. Takve nisam poznavala, a kad smo došli na odmor u planinsku kućicu poklonio mi knjigu na engleskom – Story of ‘O’.
“Pročitaj ju, bolje ćeš razumijeti”
Kad je otišao uz stepenice u potkrovlje kidalo mi se srce, a nisam se usudila ostaviti ga. U toj raskošnoj kući bili smo već tri dana. Dani su bili čudnovati. Skijali smo, odlazili na bazen I na masaže. Čudesno smo se razumjeli. Nedostajalo je samo jedno. Nakon raskošnih večeri uvijek je sam odlazio na gornji kat gdje je tada radio I naravno tamo bi I prenoćio. To me je već naučio, da smo u zrelim godinama I da je ispravno da čovjek počne spavati sam. A još niti jednom se nismo poljubili. Nisam razumjela. Bila sam ugodna prema njemu, voljna i zaljubljena a nije me nitidotaknuo. Kada je otišao, tužno sam hodala po ogromnoj dnevnoj sobi. Zurila sam u mjesec kroz velike prozore I tada se prvi puta sjetila knjige. Čitala sam više od sat vremena I umirala sam od čežnje.
Iznenada sam shvatila. Sjetila sam se prvog dana, kad smo u ormare stavljali svatko sadržaje svojeg kovčega. Učitelj je na trenutak učtivo zastao I na policu odložio predmet, koji nisem poznavala, niti razumjela. Oblilo me crvenilo I ugodna bol u tijelu, ali sam šutjela. Nisam se usuđivala pitati zašto mu to treba. U sebi sam osjećala sao želju da se prepustim I pustim se biti vođena. To me uvijek učinilo spremnom I to sam najviše voljela.
Otuširala sam se i kad sam stala pred ogledalom milovala sam svoj gladak, napudran brežuljak. Ponovo sam čula naš razgovor prije nego što smo krenuli na odmor. Kod Ernesta sam živjela već pola mjeseca. Svaki drugi dan me je pozvao u svoju spavaonicu, gdje smo imali čudesno I naporno školovanje. Vrlo dobro sam napredovala u sva tri oblika vođenja ljubavi vaginalnom, analnom I oralnom – grlenom, kako je on to zvao. Kada sam se te večeri umorna privila u njegovo naručje progovorio je:
“Znao sam da si prava već onda, kada sam te u onom lokalu pozvao – “Bi li otišla malo samnom…”
“Prava?”
“Da. Prava za mene. Razumjela si i predala si se. Lijepo si se razvila i vrijeme je da odemo na viši nivo. Zato ćemo prvo otići na kraće skijanje, da se odmorimo I pripremimo duhovno. Sutra idemo u Švicarsku.“
“Švicarska, skijanje…oh, volim vas, Učitelju. “
Znala sam što moram napraviti I bila sam spremna da ću morati prihvatiti puno više, pa I odbijanja.
Obula sam čarape, nježno roza boje. Na bedrima su završavale tamnom elastičnom trakom, čiji se čvor kad sam ga zategnula mogao sakriti pod ljubku crnu ružu. Preko toga sam ogrnula svileni haljetak. Zadnje sam mirno izvukla još dugačak crveni bič od fiberglas sa dna ormara, gdje ga je Učitelj stavio prvog dana.
Dok sam išla po stepenicama dubokim disanjem sam umirivala svoj duh. Bič sam sakrila iza leđa, tiho sam se približila njegovom krevetu I zastala. Znala sam da moram pričekat na neki znak odobravanja mog dolaska. Još neko vrijeme je čitao, a zatim polako dignuo prijatan pogled.
“Zašto si došla u posjetu draga?”
Umjesto odgovora iza leđa sam potegnula bič, na istenutim rukama ga drćala nasuprot njemu, a zatim odložila na ormarić u podnožju kreveta.
Autor: Mojca P.
