Luka se odjedanput našao pred neboderom gol te radi zadnjih šokova potpuno izvan sebe. I uz to, s penisom napetim kao okidač. Na svu sreću, vani je bila mrkla tama, tako da nije bio preuočljiv. U daljini je opazio večernje šetače pasa. Već se spremao negdje pobjeći kada je nekim čudom iz Tjašine sobe doletjela i njegova odjeća, samo što cipela nije bilo od niotkuda. Nije oklijevao te se na brzinu obukao. Zanimljiva je bila činjenica da Luka nije podlijegao niti jednome od svih razloga radi kojih bi se mogao osjećati nelagodno, ali je najviše od svega osjećao poznato štipanje malo iznad međunožja koje mu je jasno dalo do znanja da što prije treba nekakvu seksualnu utjehu. Samo što je ovoga puta to bilo jače nego inače, skoro pa i neizdrživo, ali mu usprkos svemu uopće nije palo na pamet da bi ga jednostavno mogao izdrkati. Luka je u svoj toj suštini bio toliko snobovski da se u tom trenutku mogao osloniti jedino na djevojku ili ženu. U zadnje vrijeme je to uvijek bila Tjaša, koja mu je ovoga puta okrenula leđa te se po njegovom mišljenju ponijela kao najveća kučka na svijetu. Već u slijedećem trenu, Luka se instinktivno uhvatio za džepove te iz njih izvukao mobitel.
»Dobro da se nije izgubio,« pomislio je Luka.
Nije mogao vjerovati svojim očima. Pregledao je cijeli telefonski imenik te u njemu nije našao niti jednu primjerenu žrtvu za svoju utjehu. Niti jedne kolegice ili poznanice, a još manje prijateljice, pošto se u vezi s Tjašom njegov odnos prema suprotnom spolu promijenio od korijena te je radi toga s rijetkima uopće i ostao u kakvom kontaktu. A i ti su bili više nekakvo nužno zlo, jer se uglavnom radilo o izmjenama nekog studijskog gradiva ili imbecilnih komentara što se tiče vremena. Sve se dakle odvijalo u nekakvoj inerciji, a monotonost spomenutih poslova mogla se izjednačiti s neprivlačnošću djevojaka koje su bile u Lukinom životu. Istina, u imeniku je imao i nekoliko onih koje bi mogle biti zanimljive kandidatkinje za njegovu situaciju, ali se nikako nije mogao sjetiti niti jednog barem približno pametnog razloga zašto bi se s njima u tom trenutku uopće našao, a kamo li što drugo. Kada mu je Tjaša oduzela svoju gostoljubivost, Luka je na svojoj koži osjetio sav teret nemogućnosti seksanja u situaciji kada je to najviše trebao. Bio je u bezizlaznoj situaciji.
»A što kada bih… ?,« pomislio je na nešto što mu se do toga trenutka činilo kao potpuno bogohulje.
Istina je da za Luku ni u jednom kontekstu ne bi mogli reći da je bio vjeran čovjek, iako je usprkos tome imao izrazito ignorantan odnos prema bilo kakvoj vrsti plaćanja seksa. Ovoga puta mu se zbog nezasitne potrebe spomenuta mogućnost činila kao nešto potpuno prihvatljivo. Provjerio je stanje u novčaniku, koji je na svu sreću ostao u hlačama, te s olakšanjem zaključio da ima još punih 100 eura. Sjeo je u svoju Astru koja je bila nedaleko od njega te se bez čekanja odvezao u smjeru Medena za kojeg mu je poznanik rekao da je poznat po zanimljivoj ponudi i raznolikim dogodovštinama u krevetu.
Odjedanput se našao pred slavnom lokacijom i u ponovnoj navali uzbuđenosti uopće nije primjetio da je bos. Na svu sreću imao je preko hlača zavezan debeli pulover koji mu je sakrio erekciju koja još uvijek nije popustila. Ni sam nije znao kako i kada, ali već je bio uronjen u udoban naslonjač gdje je u jednoj podosta prostranoj sobi sa solidno velikim krevetom čekao na djevojku. Osobu s kojom se dogovarao za seksualnu uslugu nije, radi mješavine što zadovoljavanja svoje potrebe što radi nekakvog srama, koga do tada nije ni prepoznao, uopće dobro zapamtio. Nije više znao ni da li se radi o muškarcu ili ženi. Zapamtio je samo da je dao svojih 100 eura za razne usluge, iako je bilo potrebno izdvojiti od 70 eura na gore.
»Pričekajte u sobi 202, Sandra će ubrzo biti s vama,« rekao mu je zapovjedni glas osobe koja bi mogla biti bilo tko: svodnik, vratar, suradnik ili čak i direktor kuće.
Dok je Luka bio zaokupljen svojim mislima, u sobu je ušla Sandra: svjetla plavuša s bob frizurom. Bila je obučena relativno svakodnevno: u trapericama i uskom majicom, na kojoj su se bez srama mogle razaznati njene nabrekle bradavice. Istog trena je primjetila Lukinu uzbuđenost te ni sam pulover više nije mogao skrivati njegov ponos.
»Ovo je zaista bila sila!« s dozom je iznenađenja i neprikrivenog zadovoljstva zaključila je Sandra i sjela mu u naručje. Počela ga je milovati po kosi i međunožjem trljati po njegovom od iščekivanja željnom penisu.
»Kauboju, zar si me toliko želio upoznati da si se zaboravio obuti?«, vragoljasto ga je upitala Sandra.
Luki nije preostalo ništa drugo nego da joj se prepusti. Htio joj je nešto odgovoriti, iako ne previše pametno, ali ga je ona preduhitrila: »Ma, ionako nije važno. Bitno je da mi daš to što trebam,« s ležernom je pohotnošću u glasu zaključila Sandra.
Njeno trljanje i seksi glas vodili su ga do ekstaznog očajanja, jer je osjećao da je veoma blizu vrhunca.
»Ako tako bude nastavila, kraj će biti prije od minute,« pomislio je u strahu.
»Želim te vidjeti na krevetu!,« toliko se uspio sabrati da je možda zazvučio i zapovijedno.
»Kako god želiš,« iznenađeno je odgovorila Sandra, polako se dignula iz njegovog naručja, svukla traperice pod kojima nije imala ništa te se s raširenim nogama posjela na sredinu kreveta. Iako je Sandrina mačkica bila veoma lijepo estetski oblikovana te minimalno dlakava, dakle, takva na kakve Luka nije baš bio naviknut, pri pogledu na nju mu se skoro zavrtilo u glavi.
»Želim te gledati kako se diraš,« dobacio je u sekundi.
Sandra je bez i jedne riječi s polaganom kretnjom desnom ruke krenula prema svojoj još ne do kraja otvorenoj vagini. Započela je dodirivati svoj klitoris koji je izgledao toliko agresivno da je ličio na maleni penis. Luka se tome nikako nije mogao dovoljno načuditi. I on je svukao svoje hlače te se započeo dirati po svome žilavom penisu. Prilikom toga je zaključio da mora biti jako oprezan, pošto ga je već i sam pogled na Sandrino dodirivanje dovodio do ruba orgazma. Lukina uzbuđenost polako je počela djelovati i na Sandru koja je u ubrzanom ritmu maženja svog klitorisa započela od uzbuđenja prigušeno stenjati. Prilikom međusobnog promatranja ostvarili su i neki zajednički ritam na osnovu kojega se Luka osjećao kao da se zaista seksaju. Sandrino međunožje se sve više i više otvaralo te je zato svoju lijevu nogu u okomitom položaju premjestila na krevet dok je njena desna noga još uvijek bila na podu. Izgledalo je kao da se milovanjem svog klitorisa približava orgazmu.
»Nastavi,« zagrcuvši se, rekao je Luka, ne misleći na posljedice jer je i sam već neko vrijeme bio blizu orgazma.
U trenutku nadolazeće ekstaze zazvonio mu je mobitel. Bio je pored njega te je već i samim pogledom na njega mogao vidjeti tko ga zove. Bila je to Tjaša. Luka se javio bez razmišljanja.
»Tata je otišao. Dođi i dovrši što si započeo. Pojebi me kao nikada do sada!,« zapovijedno je zazvučao Tjašin glas s druge strane, a u njemu se mogla osjetiti i nezasitna napaljenost.
Autor: Baron
