Tehnika??
Veliki problem za jednu inteligentnu,suvremenu zenu ,koja ima pregrst drugih obaveza,i koja izmedju ostalog neophodno mora pratiti modne trendove,biti domacica,dobra ljubavnica,i uz to i raditi.Tesko je uz sve naci vremena za nekakve DVD,kompjutere,przilice,pa svaki dan neka nova serija super mobitela,ali…
Kompjuteri su postali neophodniji od mixera(tko jos pravi kolace),pa se tako i u nasem stanu nasao jedan takav egzoticni neprijatelj.Pocetnicke muke,teskoce,brljanje,pozivanje u pomoc prijatelja,poznanika,majstora i za najmanju sitnicu,suosjecanje sa plavusama i svih viceva na njihov racun,i cvrsta odluka(casna pionirska),da djecak iz susjedstva(dvanaestogodisnjak),nece biti superiorniji od mene.
Hrabro krenuh na tecaj informatike.
Bez ikakvog znanja,ali sa cvrstom odlukom da naucim bar osnove.
Prvi sat,razgledavanje buducih kolegica,profesionalna deformacija,malo slusam,puno gledam,vazan mi je vizuelni dozivljaj ljudi oko mene,ne sudi covjeka p odijelu,ali zene mozes.Sve uredjene ,dostojanstvene ,sa istim problemom,pristojne,u skladu sa modnim trendom,ali nema pretjerivanja,ipak smo u nekakvoj skoli,odijela,hlace,tu i tamo poneki pokusaj casual odijevanja,koji se ipak pretvorio u nesto zategnuto.
Diskretni nagovjestaji materijalnog statusa u obliku nakita,markica i glamurozne opereme,notesa ,zlacanih olovkica.Sve pod crtu,nema mjesta slucajnosti.
Gospodje su u srednjim godinama,i svakako najboljim,od 30-40,ono dalje se ne broji,i ne pita.Medjutim nas 20-ak ipak ujedinjene u spoznaji da ne znamo dovoljno i da ni po cijenu zivota ne priznamo svoje neznanje,tu smo samo da nam malo prodje vrijeme,i potvrdimo ono sto vec znamo.
Iscekivanje profesora,naravno da zena ne predaje informatiku,nije to zenski posao,jos uvijek smo tu u spilji,muskarac je izvor znanja i nacin da se prezivi u sumi moderne tehnike.
Pricom; stvorile smo sliku naseg profesora.Za doticnog naravno nisam cula,ali kazu u cetrdesetim,solidnog izgleda(kazu da ganja studentice),ozenjen,ima opasnu zenu,koja prati svaki njegov korak,ali on uspjesno izbjegava takve prepreke,dakle reputacija zavodnika,pomalo skepicno ocekujem naseg PROFESORA,nije moj tip muskarca,ne volim te dvolicne;ili je jebac ili nije,nema tu nikakvog straha i bjezanja od zena,u ostalom krajnje sam nezainteresirana,muz zadovoljava moje potrebe.
Zelim da ova agonija sto prije zavrsi,tih 30-ak sati ,koji nam trebaju uliti pamet ,i osposobiti nas za komunikaciju sa kutijom koja je jos uvijek pametnija od svih nas 20-ak na tecaju,zajedno.
Ulazak naseg buduceg profesora,glamurozna predstava,muzevni glas,ne preglasan,tako da ipak moramo slusati sa puno paznje,naravno naocale kao dio dekora,male moderne,lice lovca,sjajne zive oci,prosijeda kosa(naznake celavosti,dobro kamuflirane),i casual odjeca,ali pomno birana,ipak je ovo nesto neobavezno,svoje cetrdesete,uz puno truda pretvara u kasne tridesete.
Interes za informatiku naglo raste,opustena tijela,naglo poravnavaju svoja napacena ledja,prsa van,trbuh unutra,kao u vojsci,i ona misao;zasto nisam obukla nesto u cemu mi se vide grudi(noge,struk,sta vec ima za pokazati),ali profesor je vrlo formalan i pomalo hladan,razumije da je superioran u mnostvu dobrodrzecih zena,zeli da ga zovemo imenom(da bi bili opusteniji),sto se prima pomalo skepticno,i krece se na opcenite obavijesti o programu tecaja,rijetke,ambiciozne,slusaju,ostale gledaju sa velikom paznjom,ali vrte neke svoje filmove,najvjerojatnije zabranjene za mladje od 18.
Uvod;krajnje dosadan ,nimalo ohrabrujuci,pocinje mi se spavati,ali hrabro drzim oci sirom otvorene,gledam u profesora,direktno u oci,ali to i onako nije vazno,tek tu i tamo pogleda i u mene,i on nas proucava,imam osjecaj da nekog ili nesto trazi,ali zenska intuicija nije uvijek bez greske,pa mislim,opet nesto izmisljam,covjeka bih osudila samo na temelju zenskih ogovaranja,prezira vrijedno.
Odlucila sam ipak pozorno slusati,krisom pogledavam na sat,jos pola sata,i kuci sam,s drugim obavezama,cak je i pripremanje vecere za nezahvalne ukucane zabavnije od ovoga ovdje.
Gotovo,izlazimo,skripanje stolica,pozdravljanje,pomalo hladno(osjeca se presutni znak za pocetak natjecanja),i odlazak.bez imalo ohrabrujuce spoznaje da cemo tecaj odraditi i mozda ipak sjesti za onaj monitor sa nekim pojmom o tome sta treba raditi.
Drugi tecaj;sada vec upoznate sa drustvom koje cemo naci,sa vise hrabrosti,poluobucene,sada ipak haljine,leprsave,sa prorezima,ili sexy suknje,prekratke,zaboravljeno dostojanstvo,ostalo kuci,gdje ukucani ostaju u balzenom neznanju sa kakvim predumisljajem ,supruga ili majka,odlazi na nekakav tecaj informatike(i sta joj to uopce treba).
Svi na vrijeme,spremne,vrlo diskretna borba za prve redove,ali ne mozemo svi blizu, odlucujem se za zadnju stolicu u beskrajnom nizu.Ovaj put obucena sasvim neobavezno,sa minimalnom sminkom,nije mi se dalo,zaista mi se ne svidja ni taj tecaj,a ni cijelo to namirisano drustvo,ako i ovaj put bude tako dosadno odustat cu,platila jesam,ali novac sam trosila bez vece griznje savjesti.Ne smeta me ta cinjenica.Pomisao da necu dolaziti na te satove izaziva u meni olaksanje,ne volim se osjecati glupo,u mojim godinama prijeko je potrebno da ti samopouzdanje raste,a ne pada,u slnom prilivu,lijepih mladih zena koje secu oko mene svakodnevno to je zaista potreba a ne samo kompleks godina(u srednjim sam tridesetim,osjetljive godine).
Bez imalo odusevljenje krecemo na konkretno ucenje,profesor se trudi,u majici neke zivahne boje,sa poznatim krokodilicem,neusiljeno ljubazan,povremeno cak i duhovit,posvecuje paznju svakoj od nas,naginje se nad stolice,udise isparavanja parfema,koji prikrivaju neke druge mirise,uzbudjenosti,zenskog medjunozja.
Ali,on zna.
Smijeska se,zna koja je slabija ,koja jaca,jasno mu je sto je zrelo voce a sto izazov.
Flegmaticno promatram ta zbivanja,nejasnan mi je svekoliki trud tih zena,jasno mi je da su satima razmisljale o svojoj odjeci i nastupu,dodatno vrijeme iskoristile za spremanje,i zacudjeno se pitam,cemu sve to,cak i da se maznu(u nekom stanu ili autu ),sve to za manje od minute nestaje,traje ono malo dok se ne skine odjeca i pokvari sminka.
Necu biti ironicna,tko zna kakve muzeve imaju kuci,gledaju nogomet,jedu,piju pivu, a na vecer zahrcu,ujutro traze cistu odjecu(bez zahvalnosti),i tako im prolazi zivot,nije nikakvo cudo sto zbog jednog procelavog profesora gube glavu.
Medjutim profesor i meni poklanja svoje dragocijeno vrijeme,nisam imuna(ipak),na blizinu vitalnog muskog tijela,ono nista sto znam pretvara se u debeli minus,u ocima mi se vidi potpuno nerazumijevanje,nezainteresirano klimam glavom dok mi Marin(profesorovo ime),objasnjava osnovne programe,i radnje.
Cini mi se da se nesto vise zadrzao kod mene,ali to je vjerojatno zato sto manje znam od ostalih,ai ne trudim se,ni malo.
Pri odlasku,zaustavlja me na vratima i pita da li mi je sta jasno,lagano crvenilo(zateklo me,pitanje),i glupo iskren odgovor da nista ne razmijem.Neocekivana ponuda za privatne instrukcije(moci ce mi posvetiti vise vremena),i moje prihvacanje prijedloga sasvim me zbunjuju,odlazim smusena,do kuce dva puta prolazim kroz crveno svijetlo,i pitam se sta se desava,a dala sam mu i broj mobitela.
Nakon par dana,nepoznati broj,muski glas,javljam se pomalo drhtavog glasa(ali on zove u pametno vrijeme ujutro kada zna da nisam sa muzem),i konacan dogovor za instrukcije,na njegovom fakultetu,tamo imamo na raspolaganju sve sto nam treba.Zvuci u redu,pristajem naravno,dogovaramo vrijeme i mjesto.
Sad vec potpuno zbunjen,cijelom situacijom,pokusavam razmisljati realno,trazim uzroke ,rastavljam dijelice,pokusavam sloziti neku sliku,pitanje;sta mi je to trebalo, je obavezno.Poznata sklonost sitnicavoj,zenskoj,amaterskoj psihologiji,tjera me da cijelu situaciju analiziram i dovedem sebe i jos vecu neugodu,jer jasno razmijem gdje sve to vodi i sta je uzrok cijele situacije,ipak sam zena slaba na muskaraca koji je navodno superioran.
Spremanje za privatne satove,namjeran odabir ptpuno uobicajene odjece,jeans,ali zista stari,iako trendovski,nastojim izgledati sto manje izazovno,traperice jesu uske,ali ih prikrivam(ipak takodjer uskom)kratkom haljinicom,neke cipele sa debelom gumom,malo sminke(zenska tastina ne da mi da dodjem nenasminkana),naocale za vid(zbog ozbiljnosti,ali i kao stit),i velika skoro skolska torba,uz svu uzrujanost,i crvenilo koje bih vise od svega zeljela prikriti,izgledam zaista vrlo mlado.
Profesor vec ceka,kasni popodnevni sati,malo kasnim,ali na njegovom je licu dobronamjerni strpljivi smijesak,vec navikao na slicne situacije(kaze njegovo lice).
Dva skolska sata proletjela su zaista u ucenju,Marin je bio sjajan ucitelj,sjedio je vrlo blizu meni,ponekad me kratko dotakao ali nije izgledalo kao nametanje,uzbudio me ipak,i pored toga sto nisam zeljela.
Moje tijelo se pocelo naginjati cesto prema njemu,smanjujuci razmak,osjetio je,naravno,njegovi su dodiri postali ucestaliji,ruka se spustila na bedro,nisam se uopce opirala,pa zeljela sam ga,i imala vec koju godinu,nista nepoznato se ne desava.Ruku je smjestio medju moje noge sasvim spremno i sigurno,osjetio uzbudjenje,i nastavio,moje su traperice olako skinute,haljina zadignuta,a gacice (one male crne,sexy),samo dogurnute u stranu.Sjedila sam u njegovom krilu s njegovim spolovilom duboko u sebi,gibala se u hipnotickom,jednolicnom ritmu sexom opcinjene zenke,i on,potpuno predan tom usputnom,brzinskom uzimanju,bez imalo emocija,ali sa puno uzitka.
Nije zelio da traje kratko,zelio je ipak produziti uzivanje,trazio je da mu ga pusim,izmakao se iz moje vlazne picke,ostao sjediti i trazio da mu ga pusim,bez zbunjenosti(malo za promijenu),klekla sam medju njegove noge ,i pusila mi ga,moje su usne prionule uz njegov kurac sa puno zara,tople,vlazne,zeljne,istovremeno sam ga gutala i lizala,njegovo je lice pokazivalo blazenstvo culnog uzitka u kojem se nalazio,uskoro me je nagnuo preko stola,i vrijedjajuci dostojanstvo ucilista prostom radnjom jebanja,pojebao me strasno,straga,zestoko nabijajuci kurac u mene,svrsavala sam jecajuci,a on je(iskusani i radi sigurnosti)svrsio po meni,ali ne u meni,pa ipak zadovoljstvo osjecanja tople sperme bilo je uzivanje.
Pazljivo je nakon besramnog cina ocistio(vec spremnim maramicama?),prvo mene,pa sebe,cak mi i pazljivo pomogao obuci se,ne sjecam se sta je bilo nakon toga ni o cemu smo pricali,ali cijela je situacija bila uzbudljiva,unijela je naekakav zar u mene,toplinu,vratila me u one dane mladosti ,kada sam se zaljubljivala u svoje profesore,otisla sam kuci,sva u nekakvom transu,magli ocigledne zaljubljenosti,u situaciji koju sam uspijesno izbjegavala godinama.
Uslijedili su prekrasni dani razmisljanja,mastanja,poziva nije bilo,ali nisam ni ocekivala,za nekoliko dana bio je ponovo sluzbeni tecaj u sveucilistu,mozemo se dogovoriti za dalje susrete.
I naravno slijedeci susret docekan je sa puno nade ,iscekivanja :svoju sam stolicu,zadnju u nizu,ipak shvatila kao prednost,za vrijeme tecaja,uzbudjeno sam cekala da Marin dodje do mene,da osjetim nekakav znak,osjecaj,misao,i zelju u njemu,ali nije dolazio.Samo usputna opaska o beznacajnoj greski.Sad vec sumnja,i nezadovoljstvo,ali jos uvijek mogucnost da na kraju nastave popricamo i dogovorimo slijedeci susret.Namjerno odugovlacenje,polako spremanje,stvari(samo notes),i grcevito nastojanje da ostanem zadnja,ali uzalud,vec je pored njegovog stola bila plavusa(u najboljim godinama),˝˝slucajno˝ se saginjala prema njemu,dok su joj grudi mahale ispred njegovog nosa,opasno prijeteci da ga povrijedi svojim extremitetima.
Prosla sam pored njih,samo sam nacula;tamo cemo imati bolje uvjete,moci cu Vam posvetitiu
vise paznje.
Jos ponekad vidjam profesora,slucajno se susrecemo u nasem malom gradu,okrecemo glavu jedno od drugog ne prepoznajuci se,namjerno.
Prica se da je profesora ostavila zena,zbog nekog drugog muskaraca,a on se ne stedi,vidjaju ga kako obilazi elitna mjesta,svaki dan sve stariji,ali su studentice,koje ga prate,sve mladje.
Autor: Emanuella34RI
