Lišće je svakog novog trena sve više žutjelo, zrak je bivao sve friškiji, sumrak je sve jače mirisao na jesen, a ja sam stajao na trijemu frendove vikendice i pušio cigaru marke “King Edward”, koju mi je donio jedan drugi frend s Tenerifa, gdje je bio na “medenom mjesecu”. Naime, pokušavao sam se smiriti, jer sam netom prije toga bio gadno poražen i ponižen za kartaškim stolom, od nesumnjivo lošijih protivnika, ali nije mi išlo. A da stvar bude još gora, pobrinuli su se automobili s upravo završene auto-ceste od koje nas je dijelilo tek jedno usko kukuruzište, a koji su svojim neprestanim zujanjem i brujanjem naprosto razjebavali moje osjetljive živce. No, svemu tome je bio kriv upravo taj novooženjeni! Naime, čim se vratio s bračnog putovanja, sakupio nas je i nagovorio na partijicu “bele”. Onaj drugi, Mato, jedva je to dočekao, jer je naprosto bio lud za kartanjcima i roštiljadama, pa se ponudio da nas ugosti u vikendici svog “starog”, inače vrlo priznatog lokalnog lovca, koji tog vikenda, za divno čudo, nije namjeravao ubijati srne, veprove i ostale slasne životinje. Ali da ne duljim! Nakon nekoliko partija, par kilograma izroštiljanog mesa i par gajbi piva, ekipa se polako razišla. Ostali smo samo mladi gazda i ja; on sav u spremanju nereda, koji smo za sobom ostavili, a ja na trijemu s već pomenutom cigarom u ustima. I onda odjednom, gle čuda!? Iz obližnjeg šumarka izmigolji malena grupica, ni manje ni više, nego Kineza!? Zbunjen poput djevice pred golim crncem, začuđeno sam zinuo koliko sam mogao, pa utrčao u kolibicu i obratio se frendu:
– Jebote, vani je prava najezda Kineza!?
On me samo prijezirno pogledao, pa mirno upitao:
– Kakve je on to tebi cigare donio?
– Ozbiljno ti kažem, nije zajebancija… – nisam se dao zbuniti. – Idi, pa vidi!
Naravno, nije mi vjerovao, ali kad je spazio žutu njušku na pragu, naprosto se šokirao.
– Koji kurac…
Jadnik se nije uspio ni pribrati, a uslijedio je novi šok. Naime, Kinez je progovorio:
– Vo-da! Ima voda?
Mato se na to samo nasmijao, potvrdno klimnuo glavom i rekao:
– Ima, zemljače, ima! – zatim se okrenuo prema meni, pa dodao. – Da mi je ne’ko prič’o, ne bi’ mu vjerov’o!
– Ne bi’ ni ja! – odvratio sam mirno, pa ponudio Kineze pivom, što su oni vrlo učtivo odbili.
Zatim im je Mato dao bocu s vodom, što su razdragano prihvatili, pa ih pozvao unutra. Bilo ih je sve skupa šestoro; četiri muškarca i, zamislite, dvije žene!? I dok smo Mato i ja odmjeravali pripadnice ljepšeg spola, muški dio ekspedicije se razbrbljao, a onaj koji nam se prvi obratio, sve nam je to kao prevodio. Doduše, malo na loš engleski, a malo na još lošiji hrvatski. Kao… vi ste dobri ljudi… vaša dobrota će vam se vratiti… Na što je Mato rekao:
– Vratit će se, nego šta! Ako ne u ovom, onda u budućem životu…
Zatim nam je Li Mun pojasnio da je on neka vrsta vodiča, jer je neko vrijeme živio u Bosni, pa malo natuca ove naše jezike, a cilj mu je dovesti ekipu u Sloveniju. Mato mu je tada počeo objašnjavati, naivno vjerujući da će Kinez shvatiti, da su oni, u stvari, stigli, i da se Slovenija ne kaže Slovenija, nego Slavonija, što je momka potpuno zbunilo, pa se nakratko zabrinuo. Vidjevši zbunjenost na njegovom licu, Mato se smilovao, pa mu otkrio da se radi o šali, a kao iskupljenje za zajebanciju, ponudio mu je da ih on sve odveze jedan dio puta. Ovi su oduševljeno pristali, ali onda je lukavi Mato dodao i uvjet da dogovor važi, ali da im prije toga, on i ja, poševimo komade. Nakon kratkih konzultacija; prvo muškog dijela grupe, a zatim i svih zajedno; dobili smo zeleno svjetlo za fuk. I dok su Kinezi polako, jedan za drugim, izlazili na trijem, onaj njihov glasnogovornik se sjetio da sam ga nudio pivom, pa se oglasio:
– Mo-ze pi-vo?
– Može, zemljače! – odvratio sam s osmijehom, izvadio mu četiri “Ožujanera” iz hladnjaka, pa ga izgurao napolje, jer se počeo zahvaljivati i klanjati do besvijesti.
Ženama je odmah bilo jasno što se od njih očekuje, tako da su se bez oklijevanja počele svlačiti. Onako odjevene, bile su pomalo neugledne za moj ukus, ali kad su se oslobodile krpica, shvatio sam da ćemo imati posla s vrlo jebozovnim komadićima, što se ne odnosi na njihove godine, nego na stas, jer nijedna od njih nije bila teža od pedesetak kila, a bogami ni puno višlja od metar i po. No, zato su im guze bile bez imalo celulita, a sisice čvrste kao u kakvih “srednjoškoljki”. Mato nije gubio vrijeme. Odmah je prišao jednoj od njih, vitkijoj i naizgled mlađoj, te joj zavukao ruku među noge. Ona mu se samo ljubazno osmjehnula, pa mu počela raskopčavati hlače, a kad je njegov monstrum, jer upravo to je Mato imao među nogama, ispao na njen dlan, osmijeh joj se pretvorio u simpatičnu grimasu čuđenja.
– Aiii! – uskliknula je, ali ga nije ispustila.
Ja sam samo to i čekao, tu reakciju, jer me zanimalo kako će mala Kineskinja reagirati na Matinu alatku. Reakcije naših cura sam vidio, jer smo Mato i ja nekoliko puta zajedno ševili, i vjerujte da nema razlike… i jedne i druge se prvo čude, a onda ga gladno puše.
To je učinila i ona, ali najprije mu je par puta navukla kožicu preko klobučastog glavića, zatim ga je nježno oblizala sa svih strana, pa ga usisala u usta, naravno onoliko koliko joj je stalo.
Ja sam, u međuvremenu, sam raskopčao svoje hlače, jer se ona druga, malo bucmastija, ali zato ništa manje izazovna, uzjebala oko svojih odjevnih predmeta. Za razliku od Matine izabranice, ova moja je bila poprilično nervozna, pa sam odlučio pomoći joj da se opusti, približivši joj se s leđa i nježno joj promasiravši vrat i ramena.
Naravno, djelovalo je, tako da je već u slijedećem trenu bila skoro potpuno gola. Preciznije rečeno, na njoj su ostale samo crne čarapice i nekakve čudne, usudio bih se reći muške, gaćice. Njih sam joj svukao, jer su joj stvarno ružno stajale. Moj klipan je bio, moram to priznati, nešto manji od Matinog, ali zato jednako tvrd, ako ne i tvrđi, što je moja Kineskinja znala cijeniti. Mada je još uvijek bila nervozna, počela ga je umješno pušiti, igrajući se pri tome s mojim teškim jajima. Pogledao sam u Matu, koji je bio u sličnoj situaciji kao i ja, pa mu pokazao uzdignuti palac u znak potpore, kako to rade piloti u američkim filmovima, na što mi je on odvratio:
– Jebote, nikad nisam bio s Kineskinjom!
– Nisam ni ja! – priznao sam mu, pa dodao. – Što ne znači da ne znam šta ću s njima!
– Daleko od tog… – zaustio je Mato, uhvatio svoju mršavicu za glavu, pa joj stao naguravati svog monstruma sve dublje u grlo.
Vidjevši da je mala počela gadno grcati i da su joj iz očiju počele teći suze, sažalio sam se, pa ga ukorio:
– Ugušit će ti se mala, budalo! Vidiš da joj suze idu!
– Ma, to su suze radosnice… – poklopio je Mato, nagnuo se prema njoj, pa ju upitao. – Jel’ tako?
A ona jadna, sretna što joj je pri tom njegovo čudovište nakratko ispalo iz usta, samo se glupavo nasmijala, pa ga uhvatila rukom i stala ga drkati. Za to vrijeme, “bucka” se posvetila lizanju mojih dlakavih muda, također mi pri tome jednom rukom drkajući sve tvrđi ud. Obzirom kako je to predano i skoncentrirano činila, shvatio sam da je ona njena prvotna nervoza potpuno nestala. Pustio sam ju da se još malo poigrava s mojim alatom, a onda sam joj pokazao, jer joj nisam znao pojasniti riječima, da se smjestimo na vojnički krevetac, koji je Matinom starom vjerojatno koristio kad je išao na, kako to lovci kažu, “čekanje”, ili kad je malo više cugnuo, pa nije bio u stanju voziti. Nije se bunila. Poslušno je ispustila moj tvrdi kolac, pa se odvukla do pokazane joj lokacije. Zatim je ponizno legla i raširila noge, očito očekujući da se odmah smjestim među njih. Dok sam joj prilazio, pogledom sam uhvatio Matu kako na stojećki, i to zguza, uvaljuje svoj klip u Kineskinjinu dlakavu pičkicu. A ona, iako se svojski potrudila ne ispustiti ni glasa, ipak nije mogla sakriti bolni izraz lica, koji je vrlo vjerno pokazivao intenzitet njene patnje. No, kad je Matina komadina ušla u nju gotovo svom svojom duljinom, nesvjesno je trznula vratom i nemoćno zajecala:
– Haiiii… aaaaah!
Imajući u vidu sve opasnosti koje nudi iznenadni seks, raspakirao sam kondom, koji sam već ranije pripremio, navukao ga na svog ukrućenog klipana, pa kleknuo na krevetac pred svoju istočnjakinju, koja me tako objeručke, da ne kažem objenoške, čekala.
Namjestio sam vrh kurca na ulaz u njenu rutavicu, pa lagano uklizio u nju, očekujući, mada ne znam zašto, da će biti, ne znam ti kako, uska.
Međutim, nije bila. Bila je sasvim normalna, dobro razrađena… upravo onakva kakva pizda treba biti da čovjek ne svrši prerano, a da ju ipak osjeti sa svih strana, bez previše truda… ili kako bi to rekao moj frend Tile, inače jedan od najvećih filozofa istočno od Alpa, “da ne gusla u prazno”. I tako, dok sam ja “guslao”, ona me sve jače stiskala nogama oko struka, hvatajući me pri tome sve grčevitije rukama oko vrata.
– Jadna mala… – pomislio sam u sebi dok sam sve dublje prodirao u njenu vlažnu jamicu. – …tko zna koga je sve grlila i primala od Kine do Slavonije… i tko zna koga sve sve još primiti od Slavonije do… kamo već ide…
A onda mi je vrelina njene dlakave pičkice odagnala sažaljive misli, pa sam nastavio pozitivnije razmišljati:
– Ma, kurac je jadna! Vidiš da uživa!
I uživala je! Vidjelo joj se na licu, jer, ako zamućeni pogled i blaženi osmijeh nisu znakovi ugode, onda ja stvarno nemam pojma o životu. Mislim, uzdahe žena može i odglumit’, ali ove stvari teško. A kad smo već kod glume, i tu se često pretjeruje. Na to “briju” samo nesigurni muškarci i žene koje žele povrijediti svoje frajere, pa im slažu da su glumile orgazam. Razumije se, one koje stvarno glume, pametno šute o tome, isto kao i frajeri koji znaju da im žene glume, što također nije glupo. Jer, na kraju krajeva, bitno je da se ljudi jebu, pa ‘ko uživ’o, k’o patio!
Recimo, u našem slučaju, Matina je bila te sreća da je istovremeno iskusila više osjećaja; patnju i bol zbog veličine njegovog koplja i nedvojbenu ugodu koju joj isti taj gigant pruža. Naime, oni su u međuvremenu promijenili pozu. Mato je i dalje stajao, ali Kineskinja više nije bila pognuta ispred njega, nego ga je jašila kao na rodeu, grleći ga čvrsto rukama oko vrata. I više nije susprezala uzdahe i jecaje. Skičala je i vrištala kao svinjče na klanju.
Moja je bila nešto tiša, ali to je bilo i razumljivo, jer nit’ sam ja imao komadinu poput Matine, nit’ sam ju tako krvnički prašio. Ali, daleko od tog da se bunila. Čak me je hrabrila i čudnim mi mumljanjem potvrđivala da joj odgovara to što joj činim.
– Mhmm! Aiii! Mhmm! Aaaaaah!
Inače, obje su se čudno glasale, ali valjda je to tako u Kini. Mislim, nije mi smetalo, mada mi je povremeno zvučalo pomalo smiješno.
U međuvremenu, odlučio sam se za promjenu poze, pa sam izvadio kolac iz njene rosulje i gestikulacijama joj pojasnio da se namjesti u klečeći položaj, jer sam ju poželio ševiti zguza. Pametna cura, odmah je shvatila. A i ja sam, bogami, odmah uletio u nju, ne gubeći ni trena dragocjenog vremena. Zatim sam ju prihvatio rukama za guzu i stao ju snažno navlačiti na svoje tvrdo koplje. Totalno skoncentriran na ono što sam činio, ipak sam čuo Matin duhoviti komentar čitave situacije.
– Kad starom ispričam šta smo… uh… ulovili na njegovoj “lovačkoj kući”, načisto će popizdit! U ovih petnaest godina… oooh… otkad je sagradio ovu “bajtu”, nikad nijedna žena nije prišla ni blizu… mhmmm…
Što da vam kažem, morao sam se nasmijati i odgovoriti:
– Nemoj se zajebavat’! Uzet’ će ti čovjek ključeve i zabranit’ pristup!
Nisam očekivao nastavak dijaloga, jer je postalo kristalno jasno da se Mato bliži vrhuncu, a u takvim slučajevima nikom normalnom nije do priče, pa sam zašutio i počeo se još žešće zabijati u svoju Kineskinju. Ona je, međutim, već počela svršavati, isto kao i Matina, glasajući se pri tome jednako glasno, ako ne i glasnije od nje. Ne znam kako i zašto, ali ispalo je da kasnim, pa sam još više ubrzao i pojačao nalete, što je ubrzo dalo rezultata. Osjetivši neizdrživu napetost u mudima, izvadio sam kurac iz partneričine vrele pizde, vještim pokretom svukao kondom, pa joj grozničavo izdrkao po guzi i leđima, blaženo sklopivši oči u onim najljepšim trenucima tog završnog čina.
Kad sam napokon progledao, primijetio sam da mršavica briše Matinu spermu sa svog lica, dok je “bucka” moju razmazivala po svojoj guzi. Na kraju smo se bez riječi odjenuli, pa pustili Kineze unutra, jer je vani već polako počeo padati mrak, a i postajalo je sve svježije. Kako je i obećao, Mato ih je odvezao nekih stotinjak kilometara. Jer, jebiga, zaslužili su… to jest, one su zaslužile…
Ja sam zapalio još jednu cigaru, popio par piva, uživajući u samoći na mračnom trijemu, pa se odvukao do onog vojničkog kreveta i zaspao na njemu poput umornog lovca nakon iscrpljujućeg “čekanja”…
