Bio je opet jedan od onih nepodnošljivih vrelih dana, a ja sam morala ići u školu. Prosto mi je bilo muka od same pomisli, no, što se mora nije teško… Posebno zato što sam tog dana imala geografiju, koju sam mrzila više od svega, što predmet, što rospiju koja mi je istu predavala. No, ipak sam izabrala adekvatnu odjeću i krenula ka školi…
Kada sam stigla, društvo je bilo neuobičajeno glasno, jer se znalo da kad je rospija u školi, nitko ne smije ni riječ da kaže. Sati su počeli, vrijeme je lagano odmicalo, a nje ni od korova. Jasno mi je bilo da je ili bolesna ili na odmoru Čim se nije pojavila, ali tko će nam onda biti zamjena? Na sreću, nisam dugo čekala na odgovor…
Za zakašnjenjem od 10 minuta, na vrata je ušao visok, stasit muškarac, u ranim 40tim godinama, vitalan, lijepo građen. Odmah sam ga skenirala od glave do pete i nesvjesno uzdahnula. Napolju je bilo 34C pa je možda i to uticalo na moje raspoloženje…
Odjednom mi je haljinica postala predugačka iako je jedva prelazila preko guze i pice, a gaćice odjednom tako uske…
Sjeo je za katedru, dobro osmotrio razred, lagano zadržavajući pogled na mojim ukrućenim bradavicama koje su se ispod ljetne haljinice i više nego dobro ocrtavale, osvijestio se i otvorio dnevnik. Bez riječi, bez predstavljanja… Samo je otvorio dnevnik. I počeo prozivanje… Ana, Miljana, Stefan, Mato, Kata… I konačno, ja. Ustala sam, pogledala ga, neobavezno rukom spustila ionako kratku haljinicu, i ostala stajati. Posmatrao me je par minuta, a zatim mi rekao da sjednem. Ništa mi nije bilo jasno. Drugima je podijelio ocjene (loše, naravno) k’o od šale, a meni je rekao samo da sjednem. Najzad, zazvonilo je za kraj sata. Krenuli smo da promijenimo kabinet, kad čuh profesora kako izgovara moje ime i naređuje mi da ostanem. Ja, tek sad, u rebusu. Spustila sam torbu na klupu, i čekala da ostatak razreda izađe napolje. Zatim je rekao da je sada vrijeme da i ja zaslužim svoju ocjenu. Kasno sam shvatila što to znači. Dok sam uspjela osvrnuti oko sebe, njegove su ruke već bile na mojim oblikovanim butinama, sa čijih su se unutrašnjih strana slijevali sokići koje je moja izgladnjela pica proizvodila. Osjetio je njenu vlažnost pod prstima, i bez riječi joj stavio tri prsta duboko, duboko… Osjetila sam blagi bol, ali ništa zabrinjavajuće, čak u jednom momentu mi se učini prijatnim… Samo sam zažmirila i pustila ga da radi što poželi..
Više se nije uopće ustručavao. Dok je jednom rukom dražio već previše nadraženu picu, drugom mi je gnječio sisicu, koja nije bila prevelika, ali taman tolika da stane u njegovu šaku. Nisam mogla više izdržati, počela sam blago stenjati, sa mene je curio znoj, kosa mi je bila mokra… Njegove hlače su bile sve nabreklije, i znala sam što mi slijedi…
Otkopčao je šlic, i iz njega je iskočio prelijepi, već nabrekli i u punoj erekciji, kurac, koji je tražio samo jedno… Posadio me je na katedru, raširio mi noge i gurnuo mi svog ljepotana dublje nego sto je gurao prste.. Pošto sam bivala sve glasnija, jednom mi je rukom zatvorio usta, a drugom mi pridržavao nogu da bi me lakše pojebao. Zatim ga je naglo izvadio napolje i naredio mi da budem tiha i da siđem sa katedre, zadignem haljinicu i naslonim se na katedru. I da raširim noge, ali ne puno, tek toliko da može da uđe. Uradila sam kako je tražio, o nekom suprotstavljanju nije bilo riječi. Dok je pokušavao da ga cijelog stavi u, sad već, razjebanu picu, drugom rukom je dohvatio štap kojim je rospija pokazivala zemlje, gradove i ostala čuda na karti, i stavio mi ga u guzu… Naslonjena licem na katedru, nisam vise izdržala, svršavala sam kao luda… Zatvorila sam oči, i tiho uzdisala, da nas ne bi neko otkrio…
Onog momenta kada je zvonilo za početak drugog sata, on je, kao po komandi, svršio kao vulkan, puneći mi picu, a nakon toga je izvadio kurac i trljao ga o moju izjebanu guzu… Nakon svega, maramicom je obrisao poplavjeli glavić, spakovao ga je u hlače, meni obrisao spermu i sokiće koji su i dalje curili iz moje pice, poljubio me u guzu, spustio mi haljinicu, i otišao..
Sljedeći sat se opet pojavila rospija, sa svojim dosadnim govorima, a od njega ni traga nije bilo… I dalje mu nitko ne zna ime, ali kakvo god da je, ja od tada redovno učim geografiju…
