More ljeti na mene djeluje erotično. Ljeti na Jadran u svojstvu turistice dođem sama. Bez partnera s kojim bih se mogla seksati do mile volje. Jer ga nemam. Na Jadran ionako dolazim zbog mora a ne zbog frajera.
Ljeto je u punom jeku, sunce ne štedi svoje zrake na jednoj lijepoj jadranskoj plaži. Plaža na kojoj se nalazim ne oskudijeva ljudima… Obična nenudistička plaža. O, zašto nisam ovog ljeta otišla na neki udaljeni otok i osamila se, bila nudistica i noću i danju, od početka do odlaska s njega. Nego sam na bučnoj plaži, na kopnu, s koga gledam udaljene otoke. Oko mene žamor djece, muškaraca, žena… Pokušavam se „isključiti“ iz stvarnosti, ali stvarnost je jača i smeta: svaki mi čas netko nagazi na ručnik, ili mi slučajno prsne koja morska kapljica na suncem ugrijanu suhu kožu pri nečijem prolasku pokraj mene ležeće, jedne od mnogih „ležateljica“ na plaži. Jednom mi je doletjela i lopta, srećom lagana, napuhana.
No ipak većinu vremena žmirim i zamišljam kako bih voljela skinuti se gola tu na ovoj plaži. Da me sunce cijelu tamni. Ne volim kad mi grudi i intimno područje ostane bijelo, neosunčano. A opet, imam li se pravo ovdje skinuti? Da se skinem, što bi se moglo dogoditi? Neki roditelj maloljetnog djeteta mogao bi mi prići i izgrditi me, reći mi da je ovdje zabranjeno skidanje. No, nigdje ne piše da je zabranjeno. Dobro, neću se skidati gola. Bilo bi glupo da to nekom zasmeta, da me prijavi pa da dođe policija, da moram platiti kaznu.
Ustajem s ručnika. Gle koliko sam se uznojila, tragovi na ručniku. Izgubljenu tekućinu nadoknađujem vodom iz slavine. S druge strane slavine je tuš. Dvoje djece se guraju, pa su i mene svu poprskala. Ne smeta mi. Ulazim u more, zaobilazim djecu koja grabe more iz plićaka u plastične kantice kričavih boja, zaobilazim napuhane krokodile i dupine.
Plivam do narančaste plastične bove. E sad sam sama s morem, svi kupači su daleko. Sad mogu što hoću… A znam što hoću. Skinuti se. Ionako mi smo glava viri iz mora i nitko me neće vidjeti od glave naniže… Otkapčam na leđima kopču grudnjaka, skidam ga i namatam oko desne ruke. Isto radim i s gaćicama (samo njih ne otkapčam jer se nema što otkopčati). Nesmetano plivam paralelno s bovama, u ravnini s obalom. Daleko. Seks mi u mislima.
A kako bi bilo masturbirati dok plivam? Isprobavam. Mmmm… dobro je. Doduše, nije to plivanje nego održavanje pokretima nogu da ne potonem. Teško je tako svršiti, u tom položaju, ali želim – diram dlanom po klitorisu i usminama, kao što radim i na suhom (ali tad u ležećem položaju). Evo… blizu sam vrhunca. Svršavam.
Bravo! Moj prvi podvodni orgazam. Nastavljam plivati. Razmišljam da kupaći kostim ostavim zataknut za bovu jer glupo je da mi je namotan oko ruke, premda mi ne smeta posebno. Upravo sam kraj bove. Vratila bih se po kupaći pri izlasku iz mora, ionako ću tuda plivati kad se budem vraćala na svoje „plažno“ mjesto. Druge plivače ne srećem. Ne znam zašto nitko ne pliva uz bove. Nema opasnosti da mi kupaći netko uzme. No opet, nikad se ne zna… Možda netko s obale opazi jednu plavu boju te dopliva da vidi što je: približi se i gle – omotan plavi kupaći kostim. Pa ga skine s bove i pusti da potone na dno. Što bih tad? Tako duboko zaroniti ne mogu. Bi li u tom slučaju nepovratno ostala bez kupaćeg i morala se gola vratiti na nenudističku plažu? To bi bio zgodan prizor, pretpostavljam. Izazvala bih pažnju publike…
Ipak ostavljam kostim na bovi, i posve slobodna otplivam dalje. Onu napučenu plažu ostavljam daleko iza sebe, odmakla sam najmanje kilometar i sve se bolje osjećam. Gledam golu stjenovitu obalu i mislim: baš se slažemo, gola ja i gole stijene. Nigdje nikoga. Nije ni čudo: nigdje hlada, vlada najveća vrućina. Ali ja bih se baš smjestila na te stijene. Istina, žuljat će me, peći će me leđa prislonim li ih na stijene kojima je sunce podiglo temperaturu, nemam mlijeko za sunčanje uza se. No unatoč svim preprekama želim biti sama samcata i gola golcata na tim stijenama.
Pažljivo izlazim iz mora da se ne nabodem na oštre rubove, a ima i ježinaca. Eto, ako budem gladna, imam i hrane. Čitala sam da se ježinci jedu sirovi, samo ne znam kako.
Sjela sam na glatki dio stijene. Au, baš pri zadnjem koraku sam se nogom jako nabila na kamenčinu! Oblika velikog penisa, nevjerojatno! Samo je malo virio iz plićaka, a ja nisam gledala. Tako mi i treba. Ljutim se u sebi: o Isuse, zar da se ovdje nabijem na neki glupi kamen falusnog oblika! Je li mi to znak da mi treba nabijanja na pravi, živi muški spolni organ? Ovaj, koliko god bio tvrd i vrućeg vrha (od sunca), nije pravi. Samo nepokretni kamen. Podignem nogu tiho jauknuvši od bola i mislim: e da je pravo nabijanje (jebanje) ne bi me boljelo. Guza mi se već zapekla na vrelini, pa je podižem sa stijene. Joj, sve me peče. Guza mi je prekrivala slova „mmmmm“. Ispisana na stijeni.
Začas prestajem misliti na bol i pitam se: tko je to napisao, prije koliko vremena. Odgovor me ne zanima, zapravo razmišljam tek kako je moguće da je upravo na ovom mjestu netko uživao. U čemu? U seksu, u čemu bi drugom. Ništa mi drugo ne pada na pamet. Kao dokaz, kao uspomenu je tamnoplavim flomasterom markerom upisao „mmmmm“ kao zvučnu oznaku užitka. Maknem guzu pola metra dalje. Zanimljivo su ispisana ta slova mmmmm – svako sljedeće je već. Pametno. Stupnjevanje užitka. Gradacija. Milujem slova – ispisani užitak. E da imam flomaster uza se, napisala bih negdje po svom tijelu UŽITAK. Na donjem dijelu trbuha, ili preko grudi, ili po usminama… Legnem. Raširim noge, neka mi sunce dopire izravno i na lijepu urednu pičkicu. A najviše volim kad je slana, od mora. I žalim što mi je nitko takvu nije polizao. Slanu. Gurnem srednji prst u pičkicu i ne vadim ga neko vrijeme. Mirujem. Ne mogu dugo izdržati, vruće mi je. Idem plivati. Istom trasom. Uz bove. Opet ne srećem skoro nikog, samo jednog golog ležećeg muškarca na zračnom jastuku, očiju prekrivenih kupaćim gaćicama. Sunča se čovjek.
Plivam. Vidim, kupaći mi nitko nije dirao. Stoji suh na vrhu bove. Vraćam se na samotno „mmmmm“ označeno mjesto. Dok u mislima još držim golog ležećeg muškarca s erekcijom (Seks mu se događao u glavi. Jer nije rukama „zapošljavao“ penis, odnosno ne kad sam „bacala“ pogled na nj), primjećujem stojećeg muškarca nedaleko „moje“ stijene. Golog. Sad će još pomisliti da izlazim iz mora baš tu gdje je on, kako bih ga namamila?
Ne zanima me što će misliti. On ima svoje mjesto, ja svoje. Vidim kako me napadno gleda dok izlazim. A gledaj me, što ti ja mogu. Neću izaći direkt pred tebe, ako si to mislio. Legnem na leđa… treba mi masturbacija. Dignem noge, koljena mi dodiruju bradavice dok se diram. Sunce mi ide u oči i u pičkicu. Snažno se trljam. Nakon što sam svršila ugledam da se goli muškarac približio „mojoj“ stijeni.
– Gledaj me – mislim.
– Gledaj moju masturbaciju. Hoćeš još? Mislim, nisi loš, nije ti loše tijelo, nisi ni debeo ni mršav, baš kako treba, ali ti od sunčanih naočala ne vidim lice. Ja imam ronilačke naočale s isto tako zatamnjenim staklima. Da ih vratim na oči pa da se gledamo preko naočala?
Da mu kažem:
– A da skineš naočale?
Ili još bolje: da mu to pokretima ruku predočim?
Ne da mi se…
Nudi li mi se za seks, samo još razmišlja, ne zna kako započeti…? Da me u ovom trenutku upita: „Kakav seks voliš?“, odgovorila bih:
– Ljetni.
No on i dalje šuti. Gleda me. Čini se da ne namjerava ništa. Pa dobro. Meni ne smeta. Gledaj, nigdje na meni ne piše da je zabranjeno. (ha, sutra ću kupiti vodootporni flomaster i nositi ga na plažu… tko zna za što bi mi mogao zatrebati). Je li nijem? Gledam ga krajičkom oka. Ma čekaj malo, zašto krajičkom? Okrenem glavu prema njemu. Gledam i ja njega izravno kao on mene. Dvoje golih se gledaju.
– Što primjećuješ? Kako mi je koža pomalo pocrvenjela? Kako je suha i dobro bi još došlo sredstvo za sunčanje – mlijeko, krema, ulje, losion, što god.
Mijenjam položaj. Idem napraviti ono što nikad nisam: otvoreno mu okrećem svoju pičkicu, razmičem noge. Jezikom oblizujem usne nekoliko puta. Jezikom dodirujem sredinu gornje usne, pa donje, oponašam poteze oralnog seksa. Poziv na lizanje? Dovoljno razumljiv?
A ako nije lud za nepoznatom pičkicom? Ako ga ne privlači? Mene bi, mislim, tako je glatka, nježna, ma milina… Oho, nešto se događa! Muškarac se približava. Hoda prema meni. Srce mi jače tuče. Jesam li to uzbuđena ili se bojim? Ili oboje? Noge ostavljam onako razmaknute… U sebi izgovaram molitvu koju upravo smišljam:
– Priđi mojoj pičkici, izliži je, pa otiđi… Priđi mojoj pičkici, izliži je, pa otiđi… – i tako ponavljam triput. Nemam vremena za više jer je došao preda me. Stao. Čučnuo. Kleknuo. Dlanovima mi obuhvatio koljena, razmaknuo ih. Polako, polako se jezikom približava pičkici. Gledam. Iščekujem. Jezik mu je vani, ali ne još na pičkici. Desetak centimetara od nje. Jezikom oblizuje svoje usne. Isto to radi nekoliko centimetara bliže pičkici. Ali još je nije dotaknuo. Pa zar neće? Zar neće? Zar će me ostaviti ovakvu, uzbuđenu a nezadovoljenu? Gleda mi pičkicu, a ja njega. Naočale ne skida.
A onda: aaa, moje usmine i njegov jezik se sreću. Prvo vrškom jezika, tek da osjetim, a zatim širokim potezima jezika. Naočale ne skida! Vlažnost mi raste… kako i ne bi kad mi je došao do izvora. Izvor žive vode.
– Priđi mojoj pičkici, izliži je, pa otiđi… – ponavljam još – izliži je, pa otiđi…
– Otiđi, da se odmorim, i da opet budem sama – mislim, ali ne izgovaram naglas.
Kao da me čuo. Ustaje. Trenutak – dva me gleda. Skuplja mi noge i odlazi.
Ustanem. Sve me peče: pičkica. Što od mora (soli), što od sunca, što od njegovog lizanja. Idem u more, da mi pičkica opet bude kakva najviše volim – slana. Više se danas na ovo mjesto na vraćam… Ovo je bio praznik za moju pičkicu, a ništa nisam morala zauzvrat… Možda joj treba oporavak.
