Poslije 11 mjeseci, nakon sto sam oduzio dug domovini, vratio sam se iz vojske. Situacija je bila znatno drugacija: sabina i lena su se udale, moj najbolji prijatelj se ozenio i ja sam bio slobodan kao ptica sto i nije uvijek dobro. Kraj oktobra: vrijeme neuobicajeno lijepo, ja sam zdrav, mlad, u najvecoj zivotnoj snazi. I sam kao pustinjak. Izgubio sam kontakt sa vecinom prijatelja i poznanika, a nije mi se dalo pocinjati sve iznova. Vazduh je nekako sve vise mirisao na barut i ja sam vec jednim okom gledao preko granice. Nista me vise nije vezivalo za moju provinciju. Kao sto je i obicaj, povratnik iz vojske treba obici rodbinu i prijatelje (za kojeg vraga ne obrnuto?) Pa sam moje prve dane u civilu trosio vrijedno trceci od jednih do drugih. Bio sam na vrhuncu mojih fizickih sposobnosti, djecacka vitkost je nestala, dobio sam staturu muskarca, a 11 mjeseci discipline su me ucinili ozbiljnijim. Posto sam morao apsolvirati jos nekoliko posjeta, odlucio sam se za najblize. Najblize je jos uvijek bilo nekih 5-6 kilometara. Doduse, postojao je i zaobilazni put sa autobusom, ali ja sam se uzdao u moju vojnicku kondiciju. A na putu je bilo i jedno mjesto. . . . . Za koje su me vezivale uspomene od kojih mi se u vojsci cesto dizao. Krenuo sam usiljenim marsom i za dvadesetak minuta prosao pustim seoskim putevima. Tu i tamo poneki stariji covjek, nisam poznavao skoro nikoga, zar je sva omladina nestala?na izlazu iz. . . Znate vec. . . . Mjesta, naletio sam na janu. Vrijedna seoska curica je krenula ka stali koja je bila par stotina metara od kuce, da pomuze krave. Sjecao sam je se od prije vojske. Bila je malecka, slatka plavusa, ali odbojno arogantna. Nismo puno pricali prije vojske. Po povratku sam od poznanika cuo da je mala jana vec probala slasti seksa. Navodno je njen zet iskoristio priliku kada je bila kod sestre-porodilje, da joj se nadje pri ruci. Pa, nekome se i nasla pri ruci. . . . Prepoznala me je i osmjehnula se, nije bilo one arogancije koju sam poznavao. Posto smo isli u istom pravcu, ponudio sam da ponesem kofu sa napojem. Isli smo, cini mi se namjerno polako i pricali o neobaveznim stvarima. Raspitivao sam se o starom drustvu, ona je odgovarala. . . . . I osmijeh joj nije silazio sa lica. Pogledao sam je, osmijeh je bio malo previse odrastao za tako mladu djevojku, malo sjetan, malo pozivajuci. Morala je skrenuti sa puta da bi stigla do stale i ja sam, ne znam zasto, sa kofom u ruci krenuo za njom. Nije komentarisala, nije me cak ni iznenadjeno pogledala. Usla je i ja sam usao za njom. Spustio sam kofu i to je bio trenutak kada je trebalo reci pa, vidimo se. . . Nije rekla nista, stajala je tu, na dohvat ruke i gledala me sa toliko poziva u ocima da sam odlucio rizikovati. Uhvatio sam je oko pojasa, privukao sebi i poljubio. Spremno je odgovorila. Dugih 11 mjeseci uz dvije-tri vojnicke kurve! Nestalo je razuma i uzdrzavanja. Ljubio sam je gladno, ruke sam spustio na slatko malo dupence i jos vise je privukao sebi. Morala se propeti na prste, bio sam visi od nje bar za glavu. Za minut-dva sam vec svukao njenu suknju i gacice ni trenutka ne pomisljajuci da bi se ona mogla predomisliti i prekinuti. Pritisnuo sam je uz drveni zid stale i drzeci je za guzu podigao sa zemlje. Njena njezna mala ruka je potrazila moju muskost i sama ga uvela u toplinu medjunozja. Usao je bez mnogo otpora, ocigledno su price o zetu bile istinite. Zagrlila me oslonivsi se na mene, namjestila se tako da sam skoro citavom duzinom bio u njoj i ponovo potrazila moje usne. Ulazio sam u nju, polako, a onda sve brze, sa bijesom i snagom mojih dvadeset godina i dugog vojnickog posta. Noge je oslonila na moje bokove i ljubila me gladno dok joj je zadnjica sa svakim mojim naletom udarala u cvrsti drveni zid. Osjecao sam se mocno, muzjacki, kao vodja krda koji upravo uzima zenku koja mu se svidja. Osjecao sam toplinu njenog medjunozja, tople sokove koji su se slijevali iz nje, slast malog vjestog jezika koji mi je nudila. . . Osjecao sam da ce mi noge popustiti od siline slasti. Odvojio sam je od zida i polako se zajedno sa njom spustio na sijeno. Par sekundi smo se opet namijestali, vidio sam moj ponos koji je bio sve vrijeme u njoj, sireci njene stidne usne, vidio sam trokut svijetlih dlaka, a onda me ona povukla na sebe. Ponovo sam ulazio svim snagama tijela, svaki moj nalet bi je duboko utisnuo u meku postelju od sijena. Zadigao sam bluzu i prvi put vidio janine sise. Bile su malecke i mekane, bas onakve kakve su odgovarale njenom izgledu. Ljubio sam ih, usnama stiskao i razvlacio bradavice, rukom prilicno grubo stiskao, ali ona je jecala od strasti, sasvim neosjetljiva na bol. Osjecao sa da bih mogao vjecito da je uzimam, da budem njen ljubavnik, muzjak, jebac. . . Razum je bio negdje daleko. Zagrlila me je cvrsce, pripila usne uz moje i jos jace se stisla uz mene, a nas poljubac je prigusio njen konacni krik. To je bilo ono sto je i mene poslalo u ponor: posljednjom snagom razuma sam se izvukao iz nje i toplo se prosuo po njenim stidnim dlakama. Trajalo je, cini mi se, beskonacno. Ukocenih ledja, stisnute pesnice kao u grcu, skripao sam zubima da prigusim krikove i svrsavao, svrsavao, svrsavao. . . . . Onda sam nemocno klonuo pored nje. Kad sam dosao do daha, prvo sam pomislio da zapalim cigaretu, ali sam se sjetio da lezim na sijenu. Pridigao sam se, ona je jos lezala, zamagljenog pogleda, osmijeh je bio jos uvijek tu. Moje sjeme se vec polako slivalo niz prevoje njenog tijela. Shvatio sam da za nju to nije bio cin ljubavi: zeljela je muskarca i dobila ga je. Obukao sam se i oprezno izasao iz stale, nije bilo nikoga. Rastali smo se bez mnogo rijeci i ja sam nastavio moj put, razmisljajuci kako bih mogao organizovati jos neki susret sa janom, iako nisam bio siguran da li to ona uopste zeli. Nije bilo novog susreta. Sedam dana kasnije sam vec bio preko granice. Cuo sam da se ona godinu poslije toga udala. U ratu je kao izbjeglica otisla u italiju i ja je nikad vise nisam vidio. Ponekad pomislim na nju, odmah osjetim toplinu u stomaku i siguran sam: dao bih godinu zivota za jos jedno poslijepodne one strasti u maloj, mracnoj stali.
Autor: 007
