Sjedila sam na terasi hotela, dok mi je povjetarac prolazio tijelom..U daljini se čulo udaranje valova o stijene i nazirala svjetla u daljini oceana…Bila sam sama, ovaj put sam odlučila da ću provesti godišnji sama i napokon se odmoriti od svega i svih..Nije mi bilo teško spakirati putnu torbu, ući u avion i otići nekoliko tisuća kilometara u nepoznato..Možda da to nisam učinila, ne bi prošla svu onu patnju i tugu koja se krije u meni..No, tako je moralo biti i da mogu vratiti vrijeme, opet bi izabrala tih 15 prekrasnih mjeseci.
Bilo je puno ljudi, turisti sa svih strana svijeta..Promatrala sam ocean, ispijajući vino i osjećajući se tako spokojno i mirno, bez one ludnice i vreve Zagreba i bolnice. Ustala sam i krenula prema stepenicama terase..Šetala sam u dugoj crvenoj haljini, raspuštene plave kose .Nije me plašila nepoznata zemlja, grad, ljudi, mrak..Šetala između štandova, a trgovci i domaći prolaznici , dodirivali su mi kosu. Rekli su mi da plava kosa po njihovom vjerovanju znači sreću. Pred mene istrčavali su sa raznim suvenirima, odjećom i sl. brbljajući nešto, što nisam ni trudila se razumjeti. Bio je to moj prvi godišnji i željela sam ga provesti na svoj način, onako šokantno, za mnoge.
Došla sam do pješčane plaže, izula sandale i počela koračati pjeskom. Bila je nekolicina ljudi na plaži, većinom šetači..Bilo je vruće…Sasvim spontano, u jednom trenutku sam skinula haljinu sa sebe, ispod koje nisam imala ništa i legla u plićak. Bilo je mračno, a lokalnih vlasti nije bilo na vidiku, jer bi me vjerojatno pritvorili, uostalom, što jedna žena sama radi noću i k tome još gola, što je ispod svakog morala za takav narod i vjerojatno osuda za kamenovanje. Sjela sam u pličak, valovi su mi zapljuslivali tijelo..Osjećala sam se tako slobodno i spokojno..Legla sam na trbuh, dok se pjesak nije počeo lijepiti za moju kožu..Okretala sam se tako nekoliko puta..Ispred sebe, nekakvih desetak metara, stajao je muškarac, naslonjen na stup ulične rasvjete.Jasno sam mogla vidjeti njegovo lice.Bio je jako zgodan , galantan muškarac, prosjed, visok, odjeven u bijelu košulju i bijele hlače, nekakvih 25 godina stariji od mene.Bio je prekrasan..Takvo što sam prvi put pomislila za jednog muškarca, tako lijep, da je unio nemir u meni, za koji do tada nisam znala..Promatrao me cijelo vrijeme..Bila je dovoljna mjesečina da pogledom prelazi preko mojih grudi i tijela. I dalje sam tako ležala, okrenuta licem prema njemu..Mogla sam jasno primjetiti da mu je jasno da sam i ja njega primjetila..Nasmiješio mi se..Imao je prekrasan osmijeh, kroz tijelo kao da mi je prošla struja , obuzela me nekakva neopisiva ushićenost, da prvi put u životu nisam znala kuda sama sa sobom..Okrenula sam se na leđa, prošla prstima kroz kožu i ustala..Kad sam pogledala nije ga više bilo, ostala sam pomalo šokirana..Nije mi bilo jasno, da je mogao tako nestati.Pa zar mi se pričinilo, zar mi je vino udarilo u glavu? Izašla sam iz vode i onako mokra navukla sam haljinu na sebe..Kroz haljinu su se jasno mogle nazirati mokre i ukrućene bradavice..Okrenula sam se bočno prema onoj svjetiljci ispod koje je stajao on..Žurno sam oblačila sandale, kako bi pogledala uokolo i još jednom se uvjerila da ne haluciniram i da je On stvarno stajao tamo..Onako sagnuta, kopčajući remenčiće sandala, osjetila sam nečiju ruku na svojoj i glas:“Mogu li Vam pomoći, gospođice?“ Iznenađeno sam se okrenula, a ispred mene, ili bolje rečeno ispod mene, sagnut bio je on. Automatski sam se nasmijala i opet me prošla ona toplina kroz tijelo. „Molim Vas!“-rekla sam mu.Nježno je svojim rukama zakopčao moje sandale, te niti u jednom trenutku nisam primjetila njegov pogled na mojin nogama, grudima, tijelu.Bio je pravi Gospodin. Kada se podigao na noge, i dalje sam nasmiješena stajala i zapanjeno gledala njegove prekrasne bijele zube i osmijeh. Zahvalila sam mu se i prvi put u životu nisam znala kako bi reagirala. Pozdravila sam ga i krenula prema hotelu.Okrenula sam se još jedanput , i dalje je bio nasmiješen, stajao raširenog stava, sa rukama u đepovima. Srce mi je lupalo, disanje se ubrzavalo.Kao da sam htjela pobjeći sama od sebe, od one Žene, koja mi je tog trenutka bila strana.Zatvarala sam oči povremeno i ubrzavala korak. Kad sam došla do hotela i uzela karticu na recepciji, ušla sam kao munja u lift, nisam ni obraćal poglede začuđenog recepcionara i lift boya, onako mokra i raščupana.Samo da što prije uđem u sobu i smirim se, samo sam to htjela i ništa više. Izbezumila sam se, nisam znala kako bi vrata sobe otvorila, gurala sam tamo , vamo karticu, nekih 5 minuta, dok nije naišao jedan gost i začuđeno me pogledao, misleći da mi se nešto ružno desilo i otvorivši mi vrata.Pitao me da li je sve u redu, a ja sam se samo kiselo nasmijala, jer u stanju nisam bila da bi mogla govoriti. Kad sam zalupila vratima, naslonila sam se na njih, hvatajući zrak, zatvarajući oči..Ispred mene je bila samo slika njegovog lica..Trebalo mi je desetak minuta da se saberem i krenem prema kupaonu. Nisam spavala, da, prvi put u životu ja zbog nekog nisam spavala..Nisam mogla vjerovati da mi se to događa..Nisam se pokušala ni boriti protiv toga, a i nisam ni znala kako se boriti protiv nečega stranog. Tek pred jutro sam uspijela zaspati..Stalno mi se vrtila slika njegovog lica, kao da su mu ruke ostale na mojim nogama, cijelu sam ih noć osjećala na sebi, kao da nije ni maknuo ih.
Bilo je sedam sati..i nesnosna vrućina..Kad sam se spremila, izašla sam na balkon..Ispred ocean, i pogled u daljinu..U ušima mi je odzvanjao njegov glas, pred očima zasjao njegov lik. Već sam se počela brinuti za svoje psihičko zdravlje. Zar je moguće da jedan muškarac, tek tako i u jednom kratkom trenutku postane moja opsesija.. Vjerojatno je moguće jer se ne bi našla u takvoj situaciji da nije moguće.
Sišla sam u prizemlje i krenula prema restoranu na doručak.Nisam mogla ni jesti, jer onaj susret sinoć dao mi je neopisivu energiju, da sam se osjećala da mogu poletjeti gdje god želim.
Danas je na redu bio safari, krenula sam sa grupom..Jedva sam čekala da se vratimo, samo da se izvalim na plažu, zatvorim oči, a kad ih otvorim da je on tu..
Nakon povratka krenula sam kroz štandove, prema mjestu na plaži gdje je sinoć bio on. U jednom trenutku zbog gužve sam zastala, a oko vrata osjetila sam dodir svile, kako polako klizi..Okrenula sam se već se spremajući da nekog naučim pristojnostI, a ispred mene stajao je On..Opet nasmiješen, sad sam jasnu vidjela koliko je zgodan i divan..Prekrasne tamno plave oči, i neodoljiv osmjeh..Kao da sam bila opijena, nasmijala sam se..Uhvatio me za ruku, poljubio i oko ruke mi zavezao onaj prelijepi šal, ili je to bila više nekakva ukrasna traka..Predstavio mi se, a kada sam krenula da ću izreći svoje ime, nježno mi je položio prst na usta i smiješući se rekao kako znam kako se zovem, tko sam, u kojem sam hotelu i da zna da sam sama.Da je netko drugi vjerojatno bi mu očitala lekciju, tko je i što je da me uhodi i raspituje se o meni.No, kako se radilo o Njemu, to me sve fasciniralo..Bio je tamo poslovno, vlasnik jedne velike firme( neću namjerno spominjati od kuda je, niti čime se bavio). Otišli smo na ručak.Pričao mi je o sebi, i ja o sebi.Kao da se znamo cijeli život. Nisam mogla vjerovati da sam se otvorila nekome koga poznam sve skupa sat vremena.No, nešto je u Njemu bilo posebno, nešto što mi je ulijevalo povjerenje. Toliko je bio prekrasan i fizički i kao osoba, da sam se osjećala kao da razgovaram s osobom svojih godina. Pričao mi je odakle je, o svome životu, o svojim godinama. Bio je stariji od mene 26 godina, kako sam i pretpostavljala kada sam ga prvi puta vidjela pod onom svjetiljkom. Nikada nisam imala predrasude, niti su mi godine smetale. Bio je svjestan da sam tek završila fakultet, i počela stažirati..Svaku sekundu i svaku izgovorenu riječ posvetio je meni..Osjetila sam u njegovom pogledu, držanju, osmjehu, načinu govora da se osjeća kao i ja..Nije me bilo strah onoga što će biti.Željela sam samo se prepustiti i uživati u svakoj sekundi sa Njime. Svaka situacija u kojoj smo se našli..Na primjer ocean, pa školjke, pa cvijeće, pa bilo što što sam ja komentirala uspoređivao je samnom i divio se mojoj, kako je on to nazivao ljepoti. Bio je prvi muškarac kojeg nisam vidjela kao nekoga u lancima, okovima, kako jauče od udaraca biča i razdiranja čmara strap onom. Bio je za mene poseban…Rekao mi je da sam Njegova inkarnacija i njegovo drugo ja. Procijenila sam odmah, kao i ostale, da ne laže, da se ne želi samnom igrati, osjetila sam njegovu iskrenost u svakoj izgovorenoj riječi.
Th dva tjedna koja smo proveli zajedno, nije me niti dotakao, niti pokušao..Ponašao se kao pravi gospodin, sa općom kulturom na najvišem nivou i odnošenju prema Ženama. Nije išao dalje od toga , nego što mi je poljubio ruku, svaki put kad bi se sreli , dogovorili..Navečer me pratio do hotela, poljubio u čelo i stalno mi davao komplimente. Osjećala sam se najljepše i najsretnije u životu. Nije me bilo briga ni pogleda koji su začuđeno gledali i komentirali kada su nas viđali skupa, kada me je čekao na recepciji hotela, niti komentari babetina iz grupe, zavidnih i ljubomornih, lažnih moralista i osuditelja, frustraša i kompleksaša vlastitog postojanja i života. Nisam ni razmišljala niti se zamarala okolinom, u Zagrebu, rodbinom, jer sam znala od prvog trenutka da ovo neće stati samo tamo u toj zemlji.Nije me bilo briga što će tko reći, nije me bilo brigo što ćeme smatrati nejgovom kćeri, nije me bilo briga za nikoga i ništa..Nikada me nije diralo što će netko reći..Željela sam samo da bude onako kako mora biti..
Jednog jutra dočekao me na recepciji, zavezao oči i rekao da ima iznenađenje za mene..One budale iz grupe i ostali primitivci hotelske službe komentirali su zlobno , podrugljivo se smijući..Rekao mi je da se ne bojim ..Nasmijala sam se i rekla mu da se s Njim ničega ne bojim..Zagrlio me tako čvrsto, da sam osjećala otkucaje njegova srca, kao da se stopio s mojim..Ušli smo u auto, nisam znala kuda idemo..Mnogi se ne bi usudili na tako nešto, ali ja sam znala da s Njim mogu samo doživjeti ljepše, ništa ružno, ako od ovoga još ljepše uopće postoji.. Nismo se dugo vozili..Uveo me u nekakv brod, kasnije sam saznala od njega da je unajmljena jahta.. Cijelo vrijeme dok smo se vozili , imala sam zavezane oči..ruke mi je držao oko struka i nježno mirisao kosu i kožu…Kada smo stigli , skinuo mi je povez sa očiju..Nisam mogla vjerovati da tako nešto postoji.Tako svijetloplavo more i tako divan otočić, kao da je s nekakvog drugog planeta otkinut i ovdje stavljeno. Zadivljeno sam gledala, ne vjerujući da je istina to što vidim..Rekao mi je da je mislio da je ovo najljepše na svijetu, dok nije sreo mene..Mislila sam da ću se onesvijestiti od uzbuđenja..Stalno me iznenađivao svojim riječima i djelima..I takav je danas u mojim sjećanjima..poseban, jedinstven..
Izašli smo s jahte i krenuli otočićem. Imali smo pratnju.Drhtala sam, priznajem bojala sam se onoga što bi moglo uslijediti.Ali ne ružnoga, onoga lijepoga..Onoga što još nisam doživjela na pravi način..a s Njim može biti jedino to, pravi način…
S druge strane tog malog otočića, uz more po pješćanoj plaži bilo je posuto cvijeće, latice različitih boja..Na sredini bila je svilena tkanina, na kojoj su bile različite morske delicije i vino. Sve je to pripremio tako lijepo, ali što poslije toga slijedi..Ovakav muškarac, se ne rađa…Čovjek koji jednoj Ženi pokloni cijeli svijet u 15 dana, a da je niti jednom ne dotakne, u pravom smislu riječi..Pročitam svakog muškarca u minutu, a u njegovim prekrasnim očima, samo iskre, a iza njih ono što slijedi..Hoću li ja to moći..hoću li preživjeti..
Nije to bio rob pod mojim nogama, nije to bio jadnik koji moli za jedan moj šamar..To je bio čovijek koji je bio spreman skinuti zvijezdu s neba za mene..čovjek kojeg sam voljela i koji je iskreno volio mene..
Primio me za ruke, razgovarali smo..ispijali vino…Smijali se..bila je kombinacija njemačkog, engleskog, svega i svačega, vino je napravilo svoje… Onako opijeni ušli smo u ocean, u pličaku se smijali i kao dvoje teenagera ludirali cijeli dan..
A onda..sumrak..njegovi ljudi su se udaljili, srce mi je počelo sve brže i brže lupati, ubrzano sam disala, drhtala…Prisao mi je s leđa i uhvatio vezicu kupaćeg kostima…Ja sam se pokušavala doći do zraka i sama sebi govoriti da se smirim..ali to tada nije bilo moguće…kao najgora droga bio je u tome trenu..moja najveća bolest..kupać kostim se otkopčao i skliznuo sa mojih grudi, a onda …………………………………………..
Autor: Ancksunamun
