Dok maestral lagano provlaci svoje njezne prste kroz moju raspustenu kosu, a sunce svojim posljednjim zrakama daje ruzicasti odsjaj mome licu, gledam u to more koje kao da gori pod plamenom velike uzarene kugle koja se polako gasi….opet ostajem bez teksta, opet me zalazak ostavlja bez rijeci…. A more…mrzim ga…. ono je krivo za sve, za svaku moju suzu, za svaki moj bolan krik, za svaku ranu koju cu nositi na dusi dok sam ziva……. Sve je tako mirno i tiho, samo negdje sa sredine uvale dopire zvuk motora stare barke koji ne remeti taj mir vec se tako prirodno ukalpa u kasno jesenje predvecerje…… Naizgled sve je tako savrseno, to crveno more, taj maestral koji mi mrsi kosu, taj krik galeba i muzika barke….sve je kao iz bajke, romanticno…..ali daleko je od toga…. Opet gledam u more, i opet proklinjem svu njegovu dubinu, sirinu, predivnu modru boju, svako zivo bice kojemu je more dom…iako sam sa sve cetiri strane okruzena morem, zarobljena na otoku, mrzim ga a kad se samo sjetim koliko sam ga voljela, obozavala, bila u njemo bas onako kako bi se reklo svoj na svome ….. Ali ne…zaklela sam se sama sebi da nikada vise moja stopala nece zapljuskivati valovi, da se moje tijelo nece presijavati u moru na mjesecini….nikada vise necu zaplivati tim modrim prostranstvom….nikada…..ne mogu…more je krivo jer te vise nemam…….otelo mi te..bilo je ljubomorno na sve sto smo imali, a imali smo previse, nesto vece od prijateljstva, nesto jace od ljubavi…imali smo ono o cemu neki ljudi mogu samo sanjati…. Bio si stariji dosta od mene, ali nikada nismo dopustili da godine stanu na put nasoj sreci, nasoj ljubavi….bio si mi ljubavnik, ljubav, ali prije svega prijatelj…. Znao si svaku moju pogresku, svaku moju laz, svaku moju prevaru, svaki moj grijeh, znao si sve o meni i nikada me zbog nicega nisi osudjivao…..sve sam ti govorila…znao si da nisi jedini u mome zivotu.da imam jos nekoga, znam da se nisi s time slagao ali si me pustio da radim sta me volja i da ti se svaki put vracam kada me slome tudje lazi, kada me dotuku bolne prevare, kada mi okrenu ledja i slome krila….bio si moja sigurna, najsigurnija luka, moje nebo i moj zrak…uvijek si bio za mene tu! Kada god sam te trebala, nikada ti nije bilo tesko prevaliti ni 300 kilometara da me dodjes utjesiti, poljubiti i uspavati u svome narucju…. a sada tko ce me sada tjesiti, tko ce me sada ljubiti, uspavljivati…..kome cu sada prolaziti prstima kroz plave uvojke, kome cu sad u ocima gledati dva jezera??? Kome???? Boze, zasto????? Zasto bas ti? Nemogu, iako sam ti tisucu puta dala obecanje da necu plakati ako ti se sto desi, znas da nemogu zaustaviti suze! Nemoj se sada ljutiti na mene….. Bila sam jos djevojcica kada sam te upoznala, imala sam 14 godina , a ti 24. iako je sad glupo odmah sam se zaljubila u tebe ali bila sam svjesna da sam obicna mulica kojoj su barbike i izlazak do 10 glavna preokupacija u zivotu… Ali pricala sam s tobom, ispitivala te o svemu vezanom za ronjenje i dala ti obecanje da ces mene samo ti i nitko drugi uciti roniti… Uvijek si se smijao mojim salama, glumio ozbiljnost dok sam plakala zbog razbijenog koljena…..ucio sa mnom matematiku kada sam zavrsila na popravnom, slusao moje tajne, sve sto sam ti pricala o carobnom prvom poljupcu….sjecam se kako sam svake godine jedva cekala pocetak ljeta da opet dodjes na otok, u svoju skolu ronjenja, da te mogu gledati cijeli dan….. Bila sam zaljubljena u tebe, djecje iskreno…znala sam da ces biti moj, znala sam da ti nisam bas najobicnija klinka nego…neznam….bila sam ti posebna. Imala sam skoro 18 godina kada sam prvi put osjetila tvoje usne na svojima….jos se sjecam tog dana, tj.te noci…. Tu noc me je jedan decko strasno povrijedio i cim sam dosla kuci, uzela sam odmah mobitel i nazvala tebe.iako je bilo 3 ujutro javio si se, dosao po mene i odvezao me na nasu plazu ….sve sam ti ispricala, kako me je samo htio iskoristiti….pogledao si me svojim velikim plavim ocima i rekao: znas mala, strasno si se promjenila, nisi vise ona klinka koju zanima ronjenje, koju zanima koje su najkvalitetnije maske i peraje….ne zanimaju te vise dubine i morska bica..ne pricas vise o studiju oceanografije…sad se samo dotjerujes, gledas decke, razmisljas o tome da studiras hrvatski jezik…promjenila si se…postala si djevojka….neznam kada, sad sam toga postao svjestan. Znam te odkada si bila obicna klinka umusana sladoledom a sad si glavna macka ……ne mogu vjerovati da sam tek sad shvatio koliko si lijepa i koliko me pogadja svaka tvoja suza, svaka tvoja bol… Sjedila sam i slusala ne vjerujuci svojim usima, moja najveca ljubav meni tako govori…… nisam znala sto da ti kazem, uvukla sam ti se u zagrljaj bas kao i onda kad sam bila umusana sladoledom ali taj zagrljaj nije bio onakav kakav si mi uvjek pruzao, cvrst, zastitnicki…sad je to bio zagrljaja muskarca kad grli zenu koju voli……. Neznam u kojem trenutku, ali usne su nam se spojile, njezni poljupci su prerasli u vatrene…predala sam ti se, cijelom dusom, srcem i tijelom…bio si njezan…i nisi mogao vjerovati da si mi prvi….ali znam da si bio ponosan na to…..ne nisam se sramila niti bojala, znala sam da ces sutra opet biti tu, da ces opet biti moj….dani su nam prolazili kao u bajci….godinu dana smo bili jedno bice….i tada sam ja pocela sa svojim glupostima, varala sam te i priznavala ti to, svjesna da ti svaki put otkidam sve veci dio srca, da te polako ubijam s time….ali volio si me, oprastao mi…voljela sam i ja tebe i zato sam ti se uvijek vracala……..tako nam je prosla jos jedna godina, koliko svadje toliko i ljubavi……sad se kajem, ali sto to sada tebi vrijedi kada te nema vise tu?? Sta ti vrijedi moje kajanje?? Ali kajem se i kajat cu se…zauvijek…. Prije tocno godinu dana sam te vidjela posljednji put u svome zivotu…. Da sam bar znala da cu te taj dan posljednji put poljubiti na rivi, posljednji put ubaciti tvoju masku u gumenjak, da ces me posljednji put podignuti u zagrljaj i baciti u more….e da sam znala, vjerovatno te nebi pustila da odes roniti, ili bi ja otisla sa tobom, poslala bih nekog sa tobom, nebi te pustila samog…nebi sigurno ostala u centru cekajuci tvoj povratak…. Ali ostala sam i cekala…i ………….. sto sam docekala???? Tugu, bol, suze, patnju, rusenje svih svojih snova……… Bilo je 15:00 kada si otisao, znala sam da ce se vratiti negdje oko 17:00 tako da sam ta dva sata provela zezejuci se sa nekim klincima na odbojkaskom igralistu…oko 17:00 sam otisla na rivu jer sam znala da ces onda doci, ali nisi dosao….nakon 15 minuta postala sam nervozna, digla sam cijelu paniku u centru ali su me svi smirivali govoreci kako na svjerovatno zezas i da ces sdoci svaki minut..ali minuti su prolazili i sat je otkucao 18:00 a ti jos nisi dosao…svi su se uspanicili, jer nikada nisi toliko kasnio, po 500 put sam okrenula broj tvoga mobitela ali nista…samo glupa zvonjava bez odgovora…. Prijatelji su sa drugim gumenjakom otisli te traziti, a ja sam ostala u centru cekajuci…cekajuci sta?????? Znala sam da se je dogodilo nesto starsno cim mi se prvi put nisi javio….. Minuti su prolazili kao godine….mobitel ja nijemo sutio, a suze su klizile niz lice….kroz glavu su mi prolazile tvoje rijeci : mala, obecaj mi da neces plakati ako mi se nekada nesto dogodi….nemoj prosipati bisere zbog jedne svinje kao sto sam ja uvijek sam se smijala na tu tvoju zadnju recenicu, jer smo dobro znali i ti i ja da sam jedina svinja u vezi ja….i uvijek sam ti govorila da necu palakti jer si me mrzio oduvijek vidjeti uplakanu….. Konacno oko 18:30 je zazvonio mob, tvoj frend mi je rekao da su nasli gumenjak i da je drugi frend zaronio da te trazi jer te nema na gliseru…. Odmah sam znala sta je, ali sam se nadala…… Oko 20:00 su dosli, i po njihovim licima sam vidjela o cemu se radi, dotrcala sam do njih, ali mi nisu dali da udjem na gumenjak…..pocela sam vristati, urlati, tresti se….morala sam te vidjeti jos jednom….vidjeli su da ne odustajem pa su me pustili…pogledala sam tvoje lice, plavo…..usne ljubicaste, bezzivotno tijelo…ljubila sam te hladne usne, milovala sam te zlatne uvojke, grlila te………vristala…….suze su me gusile, snaga me je izdala…pala sam u nesvjest…..probudila sam se u svom krevetu i pogledala na stol, nasa slika u ronilackim odjelima kad sam imala 16, a ti 26 godina…..nisam bila svjesna da te nema vise…nisam se htjela pomiriti sa tim…. Tvoj sprovod je bio najgori dogadja moga zivota…….ne sjecam se previse svega jer su mi dali inekcije za smirenje, ali znam da sam dugo dugo poslije svih ostala na groblju, sklupcaan na tvom grobu, grleci tvoju sliku…..i proklinjujuci more, boga, sudbinu…….. Tada sam se zarekla da nikada vise necu krociti nogom u more…. Rekli su mi da si ostao bez kisika, da si pao u nesvijest pod morem…….i sad se pitam kako se je to moglo dogoditi covjeku koji je tolike ljude ucio pravilnom disanju, pravilnom uronu i izronu sa bocama….kako se je to dogodilo tebi…… Ova godina je za mene prosla kao da je trajala 6 godina…..iako su me svi pokusavali izvuci iz kuce nisam se dala, samo sam plakala…….i danas sam tu…posljednji put gledam zalazak, posljednji put mi maestral mrsi kosu, posljedni put mi se na licu oslikava zalazak…. Evo jos samo koji minut i sunce ce zaci, nestati za danas, a sutra kada ponovno izadje ja ga necu vidjeti jer me vise nece biti na ovome svijetu……predugo sam cekala, trebala sam to napraviti istog trena kad su te dovezli mrtvog sa gumenjakom, trebala sam odmah ispuniti svoje obecanje koje sam ti jednom dala NIKADA NAS NISTA NECE RASTAVITI, UVIJEK CU BITI UZ TEBE, KOLIKO GOD GLUPOSTI NAPRAVILI ILI JA ILI TI, ZNAS DA CEMO BITI ZAUVIJEK ZAJEDNO.nisam trebala zivjeti jos godinu dana bez tebe, ali kao da i nisam zivjela…..sad jos samo me jedan korak dijeli od naseg ponovnog susreta, sretna sam, vidjet cu te opet, ponovno cu te poljubiti, zagrliti, igrati se sa tvojim uvojcima, ponovno ces me gledatio svojim velikim palvim ocima….znam da ce se ljutiti na mene jer cinim glupost, znam da ces mi to reci, ali oprostit ces mi jer dobro znas da ja bez tebe nemogu i neznam zivjeti…
