Ljepota življenja ne trpi crne dane iz prošlosti. To se baca… ali kako baciti ono što je dio tebe? Bijeg nikada nije pomogao, ali često se smije najglasnije pa prevagne nad svime što se nudi i onda bježim… Sad. Upravo sad. Ležim na krevetu. Na blago ružičastoj mekoj posteljini u mraku oko sebe. Pričam sa sobom tiho i oči mi suze. Imam 19 godina. Zaposlena sam kao krojačica poslovnih odjela u Nantesu. Živim s majkom koja me krivi za svoj životni neuspjeh koji je krenuo mojom vriskom i žestokim suzama iz njezine utrobe. Život s njom donio mi je i sigurnost i nesigurnost. Sigurna sam od svih muškaraca ovoga svijeta, jer me ona štiti nadzorom, a nesigurna sam, jer previše ne vjerujem u sebe i bojim se boriti se za sebe i odagnati prošlost. Zbog te prošlosti, bojim se muškaraca i kuraca… Djevica sam bez himena, jer mene je silovao otac. Uglađen muškarac pun manira i bogatog novčanika, a siromašnog duha i uma. Mama ga je upoznala na sajmu nakita i poludjela od njegove ljepote. Napustila je svoju obitelj i posao te se za 6 mjeseci već udala. Brak je bio kratak, ali bolan za sve, a kako vrijeme ide vidim da je najviše za mene. Sutra je dan koji sam izabrala za erupciju sebe. Već 2 godine potajno idem k psihologu. Uzela sam slobodan da se dopodne naspavam, a popodne kod psihologa započenem novo sutra i dovršim prošlost.
Primaća soba psih. Dr. Miriam Genót bila je udobna za moje misli. Sjedeći ispred nje u cvjetnom dvosjedu osjećala sam se dovoljno opušteno da joj se potpuno izjadam. Nije to bio prostor zaslužan, već gospodja Genót koja je zračila opuštenošću i nepredrasudnome umu. Oh, pa nije ni čudo što je toliko ljudi izbavila iz škripca zvanog „beznađe“.
-Claire, opusti se potpuno i za početak razgovarajmo neobavezno.“ -početna rečenica našega dijaloga još me više opustila. Na samome početku rekoh joj gdje, kako, s kim živim, koliko mi je godina , da se bojim kurca i u snu i u stvarnosti, a ona me samo vrlo opušteno, ali pozorno slušala. Bez kimanja glavom kao da sam projekt, već pažljivo gledajući me u oči kao da sam ljudsko biće što i jesam, ali pogubljeno ljudsko biće.
-„Dobro. Claire…zanima me tvoja majka… Opiši mi ju otvorenije nego ikad do sad i reci mi kakav je vaš odnos. Reci mi što si mi do sad prešućivala. Kažeš da si i sigurna i nesigurna…zbog nje“…
-„Prešla bih na „ti “ Miriam, ako nije problem?“ -rekoh joj prvo to, da ne moram još i o persiranju razmišljati. Danas mi se nikome ne govori „vi“. To mi je preslužbeno, ali i potcjenjivački.
-„Claire, zar sam debela da vidiš dvije Miriam? Slobodno mi reci „ti“.-našalila se Miriam, a ja sam započela pričati o majci.
-„Moja majka me i voli i mrzi…Hm…kako da vam objasnim…ups, kako da ti objasnim…“ -Miriam se samo nasmješila.
-„Moja majka često mi kaže da je sve krenulo nizbrdo od moga rođenja. Uvijek mi govori da sam ja kriva zbog njezine rastave od moga oca, ali ne samo od njega, već od svakog njezinoga muškarca…
Miriam: „Ima li sad muškarca tvoja majka i čime se bavi?
Claire: Ima, već godinu dana. Znam da živi u Parizu, da je trgovački putnik i svaki mjesec bude s njim u Parizu desetak dana. Ja ga nisam upoznala, a ime mu je Yves. Što se tiče zanimanja moje majke, nasljednica je bogatstva njezinih roditelja, ali ne radi nigdje, osim kao domaćica u kući.“
Miriam: Pričaj mi o njezinim vezama nakon razvoda. Ukratko.“
Claire: Ukratko. Nije ih imala puno. Jacques, Vincent i Gilbert. Sa Jacquesom je bila 2 godine i prekinuli su, jer ju je ostavio zbog od nje nešto mlađe žene, bez djece. Tad je ludovala i pila, neprestano pušila te se jako derala na mene. Kad bi se napila, tražila bi me da uništavam fotografije u časopisima glumice Brooke Shields.“
Miriam: „Zašto baš njezine?“ -na tren se sama prekinula, da joj dam objašnjenje.
Claire: „Jer je ta žena sličila toj glumici…“
Miriam: -„I ti joj jako sličiš… Zelene oči poput nje, pogled…“ -na to sam se izderala
-„PREKINITE, NIKOME NE SLIČIM. ČAK NI SEBI.“ -Miriam je čekala da mi suze siđu s očiju na lice, no samo sam joj se ispričala te nastavila dalje: …
-„Vincent je bio izgledom i karijerom sličan mome ocu. 5 godina su bili zajedno, a tu vezu je ona okončala. Tad mi je bilo 15 godina, a razlog prekida ne znam, ali znam da me mama tad šamarala ako bih imala haljinu ili suknju. Kupovala mi je odjeću strogo zatvorenu. Bojala se da se Vincent ne zaljubi, ali on je bio jedini ok“.
Miriam: … -„A Gilbert… Kako je s njim završilo?“
Claire: -„Tako što se on ponašao previše zaštitnički prema meni. Svaki korak mi je pratio i branio mi je izlaske s dečkima kao i mama, ali on još luđe. Sjećam se da su zadnju noć pričali o meni i da mu je ona ponavljala da se gubi od nas i da je pedofil. Posumnjala sam da je zaljubljen, jer se tako ponašao prema meni. Gledao me s požudom i strahom“.
Miriam: -„Nakon njega… Sada ima Yvesa u Parizu… Znači, vidim da ono što sam na početku pomislila, izgleda da je istina“.
Zbunjeno sam ju gledala, iako sam bila sigurna na što mislim no svojim pogledom, htjela sam potvrdu njezinih misli u obliku riječi. Primjetila je. Naravno.
Miriam: -„Claire, tvoja mama tebe ne samo da krivi za neuspjeh u karijeri, već i u ljubavi. Očito je da su njezini muškarci bili zaljubljeni u tebe. Neki iz bolesti , a neki zato jer si uistinu prelijepa“…
Claire: -„I zato me mama mora mrziti?
Miriam: -“Ne mora, ali može, a u ovom slučaju je očito tako“.
Claire: -“Njezini postupci otkrivaju da me mrzi. Ne da mi da se oblačim kao žena, već samo kao djete. Ošišala sam kosu, jer je rekla da mi ne stoji tako, da mi je kosa pretanka. Zbog nje nemam dečka. Imala sam dva, tri, ali u tajnosti, jer me je zbog prve simpatije prozivala da sam kurva“. -Miriam je raširila oči i pokušala nešto reći, no moj jezik i osjećaji bili su puno brži.
Claire: -„Obična krojačica sam, a mogu puno više, no ona mi neda da se bavim glumom, jer se za nju samo kurve bave glumom i poštena žena od toga ne živi. Pred svima me sramoti tako što se ponaša kao da imam 10 godina, pregledava mi i njuši gaće, kao i ostale stvari i još mi uzima novac koji zaradim, a ja ga od nje dobivam samo na kapaljku“.
Miriam: -„Claire, svrha i smisao života nija da ti ne živiš zbog kompenzacija mamine frustriranosti, ako potraje poludjet ćeš tako“… -na to kroz plač požela sam opisivati silovanje od strane oca. Misleći na svaki taj trenutak.
Bilo je kasna večer. Mame nije bilo kod kuće, a tata i ja gledali smo film s Brooke Shields. „Pretty Baby“. Jeli smo kokice i on me češkao… U meni bilo je samo 4 godine i djetinja životna radost. Poslije filma, otac je uzeo mamin kozmetički kofer sa šminkom i počeo mi mazati usne narančastim ružem, zatim trepavice maskarom pa rumenilom obraze. Sve mi je to bilo zabavno i smijala sam se spontano i veselo. Odjednom me stavio u svoje krilo i ljubio vrat. Godilo je i još sam se jače smijala, iako su njemu oči bile isunjene vrčom suza. Zagrlila sam ga, a onda me skinuo uz rečenicu:
-„Večeras spavaš gola.“
-„Tata, zima je. Vani pada snijeg.“
-„Nije u kuci.“ kad me skinuo, opet me stavio u svoje krilo i mazio glavu te mrsio moje vlasi, zatim obrve pa usne. Jako je plakao, a ja sam ga upitala:
-„Tata, zašto plačeš?“
-„Ne mogu više, Claire.“
-„Što, tata? Što ne možeš?“ -na to pitanje je otkopčao šlic iz kojega je iskočio ogroman kurac. Vrisak mi se pridružio uz jako lupanje srca.
-„Volim te.“-uhvatio me oko pasa i nabreklim spolovilom trljao moje. Odjednom sam osjetila kako mu kurac pokušava razoriti moju sićušnu glatku breskvu. Moje molbe bile su jasne i glasne s puno boli.
-„Tataaaa! Nemoj!!“ vrištala sam.
„Tataaa, boli meeee! Tata, nemoj ! Neeeee! „-njegove suze su se ukrutile kao i kurac, a moje su tekle. Plakala sam od boli, a on me silovito ljubio po licu i usnama. Pokušala sam se oduprijeti, no nisam uspjela. Nepodnošljivu bol sam morala durati dok on ne prestane. Kad je svršio bol je trajala još danima.
Miriam: -„Plači Claire, ali nemoj ostati na tom oplakivanju…
Claire: -„Ne znam što se dalje dogodilo, jer sam možda pala u nesvijest, ali od te noći sve je pošlo po zlu.“-plačući sam rekla Miriam uz drhtaje ruku i trbuha. Njezin zagrljaj me smirio.
Miriam: -„Ne možeš živjeti u prošlosti. Nisi ti ništa kriva, već oni koji te takvom prozivaju, a to su oni koji ne znaju voljeti.“ Nakon toga predložila mi je put na Azurnu obalu sljedeći vikend da odem s njom i da se pokušam polako oslobadjati i počinjem sličiti sebi, a ne nametnutim uspomenama.
******
Mamu sam jedva nagovorila da me pusti na put, a uspjela sve zahvaljujuci Charlotte koja je rekla da moramo poslom ići, ali ne do Azurne obale, već do Pariza… Jedva je pristala, a Charlotte sam se zahvalila bombonjerom i kupnjom ljubavnog romana.
Miriam i ja odsjele smo u ukusno uređenom hotelu. Za vrijeme puta sve mi je ispričala o sebi. Rekla je da je ona prava sretnica u svemu, osim u ljubavi. 49 godina joj je, a iza nje diploma, doktorat, kuća koja je više dvorac nego kuća, kolekcija umjetnina, ali i brak s nasilnikom bez djece. Ukratko bogat zivot i u materijalnom i duhovnom smislu. Ostalo joj je da se i emotivno ispuni. Objasnila mi je da ne može iznijeti trudnoću i svako dijete spontano pobaci, ali s godinama je prihvatila to i uskoro će posvojiti djete. Muškarca svog života nema, ali čvrsto vjeruje da će ga pronaći.
Prvi dan provele smo u šetnji, smijanju i ćaskanju te u uživanju u preukusnim morskim plodovima. Po prvi put obukla sam kratku, lepršavu, šarenu haljinu, koja je otkrivala ženu, a Miriam je bila oduševljena.
Miriam: -„Jako mi je stalo do tebe još od prvoga pogleda na tebe. Osjećala sam da si jako posebna i dobra djevojka“.
Claire: -„Miriam, hvala ti. Ovu haljinu po drugi put oblačim, ali prvi put pred nekim. Kupila sam si ju potajno, jer je neodoljiva, a mama bi mi rekla da sam kurva, jer je kratka. Ustvari, ovdje sam ponijela samo moju tajnu odjeću“.
Miriam: -„Neka si, ali nemoj da ostane uvijek tajna i molim te da se opustiš i misliš samo na sebe. Uživajmo“. -u prolazu sam osjetila kako me mnoge muške oči požudno gledaju i u meni su se miješali i ponos i neostvarene žudnje i poludjeli hormoni pa bih se pokojem nasmješila.
Već prvu večer zaspala sam opuštenije i sretnije, a slijedeće jutro je započelo na plaži. Miriam je čitala knjigu nakon našega razgovora te se sklonila u hlad, jer je primjetila kako me jedan dečko mojih godina ili malo stariji promatra s ovećim zanimanjem.
Miriam: -„Claire, uživaj i obrati pažnju na onog smeđokosoga lijevo od nas… Ja odlazim u hlad družiti se sa slovima“. -poljubila me u obraz i brzo odmaglila.
Smeđokosoga sam primjetila i pomalo me opustio njegov pogled na meni. Zaboravila sam na mamu, što bi mi mama rekla i kako bi se ponašala da sad vidi kako se sunčam u toplesu, raširenih nogu i golim grudima okrenutim prema muškarcu. Smeđokosi mi se osmjehnuo dok je bacao kamenčiće u more. Bio je s ručnikom kao i ja. Znači, sam kao i ja. Lagano mu pokazah zube razvlačeći blago usne s porukom „želim te“. Nakon što osjetih užarene nokte sunčevih prstiju odlučila sam kožu maziti u mirnome moru. Lagano sam ulazila u more i ženstveno i slobodno sam se isprsila. Odjednom, stvorio se on pored mene.
„Voda je topla.“-obratio mi se uz glupavo zamjećivanje, ali kako je drugačije i mogao prići.
Claire: -„…Toplina je ugodna“.-romantičnim glasom sam mu odgovorila. Zatim sam uskočila u more i počela plivati misleći samo na sebe. Uskoro se i on stvorio pored mene, ali čutjeli smo jedno od drugoga, a mislili jedno o drugome. Šutnja je prestala kad sam otišla opet sunčati se. Došao je opet do mene. Ali sad još bliže i pitao me želim li s njim na sladoled, a ja sam se okrenula prema Miriam koja je sanjala u hladu. Zatvorenih očiju. Samo sam joj poslala SMS poruku, ogrnula se gotovo prozirnm pareom i krenula s njim do vrlo malo udaljene slastičarnice.
Claire: „Kako se zoveš“?
On: -„André… Ti“?
Ja: -„Claire. Odakle si“?
André: -„Iz Luzerna. Švicarska, no ovdje sam kod bake i djeda na ljetovanju kao i uvijek. Ostajem još 7 dana. Ti? Ti zasigurno nisi odavde“.
Claire: -„Nisam. Iz Nantesa sam… Došla sam samo za ovaj vikend da se odmorim od rada i…“.
André: -„Radiš. Lijepo. Čime se baviš“?
Claire: -„Krojačica sam, a ti“?
André: -„Krojačica. Zanimljivo zanimanje. Svaka čast. Ja sam student. Studiram književnost“.
Claire: -„I tebi svaka čast. Književnost studirati zasigurno nije lako, jer ipak se obrađuju mnoga djela, pisci, a…“.
André: -„Bilo je, ali ne više, od 3.e godine samo ono što mi se svidja“.
Claire: -„A da…ahah“.
André: -„Ja sam na trećoj godini i lakše je, ali zna mi biti teže, jer sam dodao i rusku književnost, a ta djela me i fasciniraju i deprimiraju. Izazivaju mnoge nedoumice u čovjeku, istovremeno i oduševljenja i razočaranja“.
Claire: -„Razumijem, ali zar nije život i cijeli svijet baš takav, a ne samo ruska literatura“?
André: -„Ja sam optimisti i nadam se da nije. Nisam te pitao koliko ti imaš godina. Meni su 22 godine.
Claire: -„Ja imam već mjesec dana 19 godina“.
André: -„19 godina i već radiš. Super. Čestitam još jednom. Ostatkom našeg uživanja u sladolednom kupu obrađivali smo uobičajene početne teme upoznavanja. Kad smo se vratili na plažu, sunce nas je više pržilo nego mazilo pa me on dopratio do hotela u kojem je Miriam već bila i pitao da izađemo večeras na što sam sam rekla „razmislit ću“. Dao mi je svoj broj mobilnoga na rastanku.
Sve sam ispričala Miriam o njemu za vrijeme ručka na terasi naše prelijepe i prozračne hotelske sobe. Miriam: -„A zašto nebi pristala? Dečko je solidan. Pristojan, zgodan, usamljen kao i ti“.
Claire: -„Aahaha… Da, ali mi djeluje kao već dobro uvježban.
Miriam: -„Svi muški se uvježbavaju još od puberteta, ako ti se sviđa, idi, a ako ne, nemoj ići… Nemam ti što više za reći. Opusti se“… – ubrzo sam mu poslala SMS da me u 21h čeka pred hotelom. Miriam je odlučila izaći u gradski park na mali gudački koncert na otvorenom pa smo se obje ushićeno spremale. Na sebi sam imala izazovne bijele čipkaste tangice i tamno plavu usku haljinicu te bijele špagerice.
Miriam: „Predivna si i molim te isprsi se i budi ponosna na sebe. Mene čeka taxi dolje i žurim. Čuvaj se“. -poljubile smo se, a ja sam još 15 minuta plesala u sobi i skupljala hrabost i unutarnji mir, sve dok kazaljke nisu bile u obliku obrnutoga slova „L“. Već je bilo 21h, a André pred hotelom u bijeloj košulji i beige hlačama te obgrljen parfemom istinskih muških nota. Što li mi kaže horoskop za ovu noć?
Odveo me u prema inetrijeru talijanski kafić na čijoj je terasi svirao crnoputi pijanist duge crne kose. Približno naših godina. Bio je ležerno obučen, a oči su mu bile uperene u mene, dok je svirao Gershwinov: „Summertime“. Pomalo sam bila i zbunjena u svojoj moći kako meni muškarci zapravo ne mogu ništa, već ja njima. Te večeri, svatko tko me pogledao ili okrznuo očima bar malo nije bio ravnodušan. Razgovor s Andréom bio je čista harmonija misli i osjećaja. Nježno i s muškom požudom me gledao, a moji nagoni žene su mu mazili ruke. Nedugo nakon toga šetali smo se uz obalu i to bosi na nekoj vrlo osamljenoj plaži kojoj su godili naši koraci napaljenog para. Odjednom on me uhvatio oko struka i šetali smo privijeni kao da smo odavno ljubavni par. Kako bi vjetar zapuhao, tako bi nam se mirisi spajali, a vjetar bi hladio naša tijela puna uzavrelih želja. Zvijezde su mi se smiješile u trenutku kad sam se izvila i popela kao crna pantera na njega i zagrlila mu struk butinama, a on me ushićen nosio za guzu i napaljeno poljubio po vratu i grudima. Ubrzo smo se srušili na pijesak te počeli jedno drugome skidati to malo odjeće s nas.
Ostali smo za čas potpuno nagi. Osjećala sam sreću i slobodu te prije svega želju da ga unesem na mojim grudima u svoje carstvo spolnih radosti. Brzo sam mu lizala prsa i njegove ruke prislonila na svoju do večeras ne ljubljenu guzicu. Ljubili smo si jezike jezicima, vratove usnama, lizali i ljubili jedno drugome sve dijelove tijela, pazeći da ništa ne izostavimo, a zajedničku želju smo utažili sjedinjenjem moje breskve – vlažnije od mora i slađe od prave breskve i njegova stršećeg kurca – toplijega od pijeska na suncu i nježnijega od valova plime. Lagano me počeo jebati, jer mu je mjesečina osvjetljavala moje bore iznad obrva koje su se skupile od boli prodiranja kurca u mene.
-„Polako ću, ljepotice“. Ohrabrio me tom izjavom tako da sam se svakim njegovim odmjerenim prodorom otvarala sve više i više pa do kraja. Ušao je do jaja. Trnci koji su me obukli od glave do pete bili su mi najljepša odjeća ikada. Prepustila sam mu se. Savršeno smo vodili ovu požudu na prvi pogled. Masirao je moje grudi. Nježno pa grublje. Opipala sam mu dlakavu guzu, čupave butine, gotovo ćelava jaja i gladila ga svojim tankim prstima. Valovi su se tu i tamo pridruživali našim stopalima. Dahtali smo se i stenjali, sve dok ja nisam zaplakala. Bio je to moj prvi orgazam. Lijep, pravi, nježan i moj. Htjela sam još i onda mi ih je poklonio još nekoliko dok on nije potpuno klonuo. Tad sam brižno rasprostrla svoje tijelo na njegovo i ljubila mu usne, a njegove ruke čvrsto su čuvale moju guzu punu bijelog pijeska. Da bar ovo postane i ljubav. Po prvi put osjećam oslobođenje. Možda konačno postanem nalika samoj sebi.
Autor: Outre D’Etre
