Mislim da je potpuno jasno svakome tko čita ove pričice kako su mnoge od njih izdanak plodne mašte pojedinih masturbatora i golobradih srednjoškolaca. Naravno, nikoga ne vrijeđam, štoviše, smatram kako je dobru erotsku priču vrlo teško napisati i zato skidam kapu pred nadarenim i maštovitim autorima uzbudljivih redaka na ovom sajtu.
Nikada nisam imao volje utipkati neku svoju dogodovštinu, no moja djevojka je sasvim slučajno, uz pomoć svima nam poznate tražilice, otkrila ovu stranicu (osobno sam za stranicu znao i prije i mogu reći da je za svaku pohvalu) i misleći kako ne znam za nju, ispričala kako je pronašla simpatičnu stranicu gdje razni ljudi pišu erotske pričice, te je izrazila želju da nas dvoje istipkamo neku našu dogodovštinu.
Od njene strane sam zamoljen da otipkam uvod, no ostatak priče željela je posložiti i istipkati ona sama.
Da vam govorimo kako je naša priča istinita, bilo bi suviše glupo. Naravno da neki od vas misle kako ne postoje ljudi čiji je seksualni život i više nego uzbudljiv, no kako kaže moja ljepša polovica, to nije moj i njezin problem problem.
E, to je sve od mene. Ponovno napominjem kao je ostatak teksta njenih prstiju djelo.Imena stvarnih osoba su izmišljena radi anonimnosti.
Pozdrav.
Da postoje drkađije koje izvana zrače iskustvom i neodoljivom seksualnom privlačnošću, mnogim je ženama poznato. Meni, koja sam se već znojila na trećoj godini studija takvo razmišljenje nije dolazilo u obzir. Otprilike, mislila sam da znam što mogu očekivati od pojedinih frajera, a što ne mogu. Ljubav mog života dao mi je do znanja da se uči do kraja života i kao nije dobro donositi preuranjene zaključke. Svaka od mojih kolegica sa faksa trudila se ponajviše upisati narednu godinu ne bi li vidjela novodolazeće dlakave guze kako smo zvale brucoše na našem fakultetu. Osijek je dosadan grad, iako se mnogi neće složiti sa mnom i nikad nije bio plodno tlo na kojem uspijeva uzbudljivost. Quit je barem za mene uspio posijati sjeme uzbudljivosti po ispucalom i monotonom gradskom pločniku Osijeka.
Iako je rat već odavno završio Maia (moja sestra) i ja smo se tek 2002. godine vratile u Osijek. Roditelji su nastavili živjeti u Munchenu zbog dobrih radnih mjesta i velikih prihoda, a nas dvije (brat je ostao u Njemačkoj), više zbog nostalgije nego zbog isplativosti odlučile smo studirati u Osijeku. Da vam zagolicam maštu odmah ću vam reći kako smo Maia i ja intime još od djetinjstva. I ona i ja saznale smo što je to orgazam zahvaljujući jedna drugoj i dječjoj znatiželji. Sličan odnos brižljivo njegujemo i danas, a zahvaljujući tome što smo bile dovoljne jedna drugoj, odrastale smo sa dozom skeptičnosti prema xy kromosomu. No, svim predrasudama kad-tad dođe kraj ako čovjek ima sreće, a njezina i moja sreća bili su naši roditelji i njihova lova. Zahvaljujući novcu, roditeljima i osjećaju krivnje kako ne posvećuju dovoljno vremena svojoj djeci, Maia, brat i ja, proputovale smo pola svijeta na potplatama roditeljskog iskupljenja. Da krenem na stvar, Maia i ja poševile smo se na svakom putovanju. Ne samo poševile već ševile. Svoje postupke opravdavale smo prolaznošću ljudske ljepote, a iskreno nismo vjerovale niti u rajske vrtove. Preko nas dvije su prošli Norvežani, Bugari, Francuzi, Španjolci, Srbi, Maltažani, Tunižani, Egipćani, Južno Afrikanci itd. Samo da kažem ako ovo čita koja žena – egipćeni smrde za poludit. Nas dvije smo blizanke, iako uopće ne sličimo jedna drugoj. Maia je oduvijek kratko ošišana brineta, ponosna vlasnica dviju silikonskih petica i dugih nogu dok mene krasi duga plava kosa i guza za poludit. Kao klinka mrzila sam svoje dupe, smatrajući kako je preveliko, no kad muškarci počnu iza vas udarati glavama o pločnike, postajete svijesni svojih atributa. I da, zamjetljiva je razlika između Maie i mene u visini. Ona 189, a ja 178 centimetara.
Kad sam prvi puta vidjela Quita, razmišljala sam samo kako ga čim prije odvući u krevet i pojebati. On tada još nije navršio ni 19, no izgledao je nekako ozbiljno u svojim pretjerano poderanim trapericama, sa tom svojom dugom masnom kosom i tim neobrijanim licem. Nakon jednogodišnjeg nasrtanja na njega shvatila sam da je stvar mnogo dublja. Uhvatila sam sebe samu kako prijateljicama pričam o njegovim dugim prstima, rupici na bradi koja se skriva iza crne neuredne brade i ponajviše kako pričam o njegovim zelenim očima. Moje ponašanje se promjenilo, premda nisam tome težila i, u novonastaloj situaciji Quit je došao do mene i podario mi svoju ljubav.
Ukratko, Quit je bio djevac kada smo krenuli u vezu (umirala sam od smijeha kada mi je to rekao), za njim je ludovalo 80% ženskog roda što ga je vidjelo, a na sve to on je odgovarao smirenošću i pasivnošću jedne svijeće koja dogorijeva u tami; izuzetno visok, mršav, čak više nego što je to poželjno, no shvatila sam da me to pali i, poprilično obdaren na vrlo važno mjestu (dečki, kad vam neka cura kaže da veličina nije važna ne nasjedajte na to, istina, nije presudna, ali vjerujte, žena koja ima tu sreću, na kavi ponosno obznanjuje mjere svoga dragoga svojim prijateljicama i pritom svršava na njihova zavidna lica).
Da će Quit biti nesputan i toliko maštovit u seksuanom životu, njegovo ponašanje nikad nije to odavalo. Ali na moju sreću, on je poput robota kojeg možete postaviti gdje vam srce želi, isprogramirati i pustiti da vrši zadani zadatak, a pritom ne mijenja izraz lica, niti vam se usprotivljuje.
Quit je doselio kod mene i Maie.
Ovdje započinje iscrpna životna priča o ljudskoj bludnosti, nemoralnosti, perverznosti, mladenačkom hedonizmu i nesputanosti.
Priča o Sodomi i Gomori na trećem katu.
Isprva, Quit i Maia se nisu odviše voljeli. Zapravo, Maia je zbog svoje ljubomore prema meni stvarala nelagodnu situaciju između nas troje, a kada je shvatila da njezino ponašanje udaljuje mene i Quita postala je još ustrajnija u stvaranju nemira u stanu na trećem katu.
Početak boljih dana i kraj uzajamne netrpljivosti započeo je jednog dana prilikom zajedničkog doručka sa rutinskim Mainim vrjeđanjem. Quitu je na njegov račun uplaćena uvreda kao nije sposoban iz svojih hlača izvaditi kurac i njime udariti o stol ako mu ja to ne dozvolim usmeno i pismeno. Reakcija inače flegmatičnog i hladnog Quita me ugodno iznenadila. Ustao je, spustio hlače do koljena i ponudio Mai kurac u punoj jutarnjoj erekciji da njime udari umjesto njega.
Quit je bio sklon ispadima koji su se temeljili na ironiji i jezgrovitim riječima kojim se sugovornik obično nije znao suprotstaviti, ali ispadi pri kojima bi morao uložiti više energije nisu bili njegov specijalitet. Do tada.
Maia je bučno odgurnula stolac od stola i ustala, te krenula u svoju sobu pritom dobacivši Quitu, kako bi sa tim svojim ponosom mogao jebati, nešto krupnije i prostranije od mene, npr. svoju vlastitu majku.
Quit je ubrzanim korakom krenuo za Maiom i kada sam se pojavila na ulazu u njenu sobu, stajao je pokraj njezinoga kreveta i klatario kurcem ponad nje. Govor mu je bio tih, kao da tepa djetetu. Tražio je od Maie da kaže sada ili nikada koji je njezin problem i čime je on zaslužio takvo ponašanje.
Za iščekivanja odgovora, nastala je tišina i čula se samo Maia kako jeca u jastuk, a zatim se je okrenula, spustila noge sa kreveta i uhvatila Quitov kurac svojom malom šakom i strpala ga u usta.
Quitova reakcija bila je isprva reakcija osobe kojoj divlja mačka razjapljenom čeljusti želi odgristi kurac, no kada je vidio Maiu sa frenetičkim smijehom na licu kako mu puši kurac dok joj ostaci suza klize niz obraz i bradu postao je smireniji, iako ne prepun povjerenja.
Uskoro Mai niz bradu nisu klizile suze već slina kojom je zaslinila Quitov kurac i cijelo svoje lice. Lizala ga je od kraja do vrha, cuclala glavić pritom namjerno stvarajući zvuk koji me mamio da se pridružim i uzmem dio svoga kolača, pokušavala ga je strpati bezuspješno cijelog u usta, ne skidajući pogled sa mene.
Što je točno usljedilo i kojim redosljedom ne sjećam se. Znam da im se nisam pridružila, već sam sjela ma Main noćni ormarić i promatrala. Znam da me Quitove oči nisu ni jednom pogledale. Kasnije sam se šalila i govorila mu kako on vjeroajtno to nije smatrao neobičnom situacijom već dodatnom poslugom iz male sobe stana na trećem katu.
Prošle su dvije godine od kada smo Quit i ja iselili iz stana na trećem katu. Nikada ga nismo tako zvali. Taj mi je izraz pao na pamet dok sam počela pisati ovu priču.
Na sreću, sve daljnje avanture i avanturice, zabilježene su očevim poklonom za moj 18 rođendan. Videokamerom.
Pusa.
