Otvorila sam prozore očiju, istuširala se, popila kavu na brzinu, otišla u grad na doručak sa snimateljem mog novoga spota i to sve prije treninga sa svojim koreografom. Bit’ ću iskrena, svakim danom, želudac mi je sve nježniji i neotporniji na usiljeno zabavne ljude koji pate od 1001 kompleksa prikrivajući ih kritiziranjem boljih i gorih od sebe. Takav je i moj koreograf Chad. 2 tjedna uvježbavam koreografiju s njim za nastup na dodjeli Grammyja i ta dva tjedna su mi izmučila želudac , a ne mišice.
Nakon ugodnog doručka, uputila sam se do dvorane gdje me već čekao plavooki, mišićavi (bildao je da nitko ne pomisli da ima kompleks, no ja sam sigurna da ta gromada ima bolnu točku i to onu koja treba biti kruta i učinkovita). Ušla sam u dvoranu i već je provocirao po običaju radi mog damskog desetominutnog kašnjenja. Ah, kašnjenje preko 15min. je bezobrazluk, a do te minute je odraz dame. Njegovo ironično smijuljenje nije izostalo…
Presvučena u top boje ljetnog neba i tajice boje oblaka istog godišnjeg doba žustro sam učila i posljednji dio te koreografije. Koreografija je tipična dance i ja ću ju na nastupu izmijeniti. Ne mogu biti tako nepristupačna i agresivna na pozornici. Bit’ ću ja – samo dominantna, a to ne znači i drska. Chad je opet nastavljao u svom ironičnom tonu komentirati današnji ishod i rekao da se trebam udebljati , da nevidljive atribute pretvorim u vidljive kako bi koreografija izgledala seksi. „Plesaču treba emocija, a koreografiji takav plesač“ i napustih prostoriju da mi ne stradaju bubnjići od njegovog preglupog smjeha. Nije stigao odgovoriti.
Kad sam se vratila kući, napunila sam kadu i prosula najmirisniju sol koju sam imala te se opuštala uz prigušena svjetla. Ubrzo sam nakon prodora vode po cijeloj meni, legla ispod jorgana koji je mirisao na prethodnu noć sa Švedjaninom. Usnula sam brze od vrludanja misli i dočekala novo jutro.
Novo jutro me veselilo, jer jos 5 dana provodim sate, minute i sekunde s Chadom. Glupo je to kako si mi ljudi uvijek kompliciramo život i kad imamo problem, nosimo ga u mislima čim se probudimo. Tako sad i ja. Toliku pažnju su moje misli posvetile tom Chadu, a toliko imam dobrih razloga da se probudim raširenih usana, ali i ja sam samo čovjek, stoga kompliciram. Ljutito sam izjurila van, a sunce je bilo tako blago, hladnokrvna sam bila prema pristupačnoj prodavačici na kiosku dok sam kupovala novine i još sam se derala na djecu koja su se igrala, jer je lopta sprijecila moj daljnji korak. Uf… Treba usporiti… Duboko disanje i zabavljanje mozga optimizmom. To je to.
Chada nisam pronasla u dvorani, već sam ga pronasla u svlačionici gdje je htio da popijemo kavu. Uzela sam kavu i srknula 4 gutljaja, zato što sam toga jutra slušala sva 4 godišnja doba A. Vivaldija. „Čekam vas u dvorani, idem se samo presvući“, rekoh mu. „Ostalo ti je još puno kave. Nije zasladjena, nema masti. Ne deblja kosti“, kaže mi nimalo ugodno, a ja se na to osmjehnuh i rekoh „Ah, ne vjerujem u kavu, ali možda sadrži sastojke za produživanje spolovila ili bar dlaka“ . Oči su mu zlobno zaiskrile. Nakon te moje izjave, shvatih da je kurac njegova vrlo bolna, a možda i zaista tocka, tj.točkica , jer je postao agresivniji i ironičniji u uvježbavanju. „Zapamti konačno taj pokret. Kad već nemaš sisa, imaj mozga!“ Šaljivim i glasnim tonom mi je rekao, a ja nisam ostajala dužna „Ah, barem mi se učinkovitost pičke ne mjeri u masi ni duljini ni IQ.“ Ovim sam ga duže zadržala da stane s glupim vrijedjanjem pa se samo smijao. Ah, kad je netko u pravu, smijeh je najpametnija i „najdiskretnija“ obrana.
Kad smo završili, ja sam spremila svoje stvari i potonula u razigrane misli. Nisam dugo sjedila na klupici i ušla sam u Chadovu svlačionicu. Bez kucanja i vidjela mali, šumoborski kurac, ružno oblikovanih jaja… „Popij još jednu kavu. Možda ti pomogne, ustvari njemu „, rekoh pokazujući na taj zaista presmješan kurac. On je odmah dotrčao za mnom i ljubio me „Mala, ne zajebavaj me više“, a ja ću na to prihvaćajuci poljupce „Ja jebem, a ti zajebavaš.“
Udarila sam ga u jaja i srušila na pod, skinula se i obula štikle. Trljala sam mu nos pičkom, a prste sam mu gurala u usta. Svoje, dakako. Toliko bulimično duboko da je povraćao. Dok je povraćao, ja sam se smijala i gledala ga . Obrisala sam ga ručnikom te mu pušila kurac i grebala jaja. Kad je bio pri kraju sa svršavanjem, spermu sam mu natrljala po očnim vjeđama uz riječi „Inače, ne volim ćevape, ahahahaha!“, a on me samo molio „Jebi me, ljepotice“, a ja njemu „Ljepotica voli lijepa jaja, a kurac nipošto kao sarajevski ćevap. Za ljepoticu, samo lijepo.“
Zalijepila sam mu usta izolir-trakom „Izgledaš pametno kad šutiš“, nježno mu rekoh. Nastavila sam ga lizati, prolijevajući kavu na njegovo lice, zatim mu uzoh ruke i okrenuh se ledjima od njega te me on drzao, a ja sam poželjela biti škorpionka da se pojebem u guzu, ali nažalost „JAO, CHAD, BIT’ ĆE DA MI JE GUZA PREDUBOKA“ i nakon toga sam ga zaključala u svlačionici, pokupila svoje stvari i rekla:“ Vidimo se sutra, a ja sad idem jesti za oboje da ne umreš od gladi. Nemoj mi zamjeriti. Imala sam najbolju namjeru, ali ćevape ne volim. Malo, što ćeš…“
Autor: Outre D’Etre
