Lucija je pretrčala remetinački rotor i uputila se prema početku autoputa koji bi je mogao odvesti do Splita, tko zna, možda još i dalje.
Na dijelu ceste gdje je promet bio najgušći, a opet dovoljno spor da se potencijalni vozači stignu zaustaviti, stala je na rinzol prebacujući svu težinu tijela na jednu nogu. Takav položaj isticao je rasne obline njenih mladih bokova sapetih u uskim trapericama.
Platnena torba u kojoj se nalazio cijeli jedan osamnaestogodišnji život bila je prebačena preko ramena. Izbacila je desnicu, pružila palac, ali tako da nikako ne zakloni pogled na kratku potkošulju ispod koje se lijepo ocrtavao goli struk.
Okretala je glavu za automobilima koji su promicali ne jebući je pol posto. Ponekad bi koji kamiondžija usporio da bolje odmjeri mladu ženu duge kovrčave smeđe kose i velikih plavih očiju. Lucija bi se poltronski osmjehivala vozačima, nadajući se da će ih tako zaustaviti da je povezu do sljedećeg grada, sljedećeg mjesta, bilo čega sljedećeg…
Sunce je nestajalo za plješivičkim gorjem, to je bio loš znak u životu autostoperice.
Očajnički je trebala vožnju, a šanse za to po mraku smanjivale su se baš kao i dnevno svjetlo. S druge strane imala je dovoljno novaca, mogla si je bez problema priuštiti sobu u obližnjem hotelu I. Taman kada su posljednje zrake nestale s horizonta ugledala je plavi mercedesov kombi kako usporava. Uvijek je gledala registarske tablice. Bosna. Dva muškarca. Dobro je.
Vozač je gledao više u nju nego na cestu, dok mu je osmijeh igrao oko punih usana, a tip pored njega jedva da ju je i okrznuo očima, a zatim nešto, što Lucija nije mogla čuti, rekao tipu za volanom.
«Gdje ćeš? Mislim, da te povezemo?», Pitao ju je šofer trepćući očima.
Na brzinu je snimila suvozača prije no što se osmjehnula liku koji joj je postavio pitanje, i stisnula rukom sise kako bi se još više naprčile u zamaman dekolte.
«Naravno! Tenks, stvarno hvala vam. Mislila sam da ću tu biti cijelu noć!»
«Gdje si krenula?»
«Pa i nemam neki cilj u glavi, gdje god da vi idete meni je cool.»
Šofer je gurnuo laktom prijatelja, «Ajde! Izlazi i puštaj damu! Gdje ti je kultura!»
«Zvonko, nemamo vremena za ovo! Znaš i sam, čovječe!», drugi muškarac se uzrujavao.
«Ma daj, šta budališ! Upadaj maco! Uzjaši!»
Lucija je pažljivo promatrala kako se ovaj nešto uzrujava u bradu dok je stavljala svoju torbu na pod i smještala se uz čovjeka za volanom. Zapazila je da je, kad stoji, sigurno jako visok. Kosa mu je bila toliko crna da nije imala sjaja za razliku od ugljenih očiju koje su je užareno proučavale. Osjetila je kako se sjedalo pomiče. I onaj drugi tip se smjestio s desne strane. Bio je niži od šofera i dosta deblji. Kosa mu je bila isto tako tamna, zapavo su izgledali kao rođaci. U najmanju ruku dečki su bili iz istog sela.
Instinktivno je osjetila da je Zvonko puno bolja muškarčina.
Provjerio je stanje na cesti i uključio se u promet.
«Ja sam Zvonimir, a onaj nadraženko pored tebe je Marko. Idemo iz Posavine, mi smo ti iz jednog sela pored Dervente. Vozimo neke motore u Dubrovnik. A ti lutko?»
«Lucija. Mislim, fakat nemam pojma gdje idem…hihihi! Dobila sam otkaz u bircu prije 6 mjeseci, onda više nisam mogla plaćati stan a tek sam se doselila u Zagreb. Ništa me tu ne drži, vozikam se okolo i super mi je.»
«Nije li to malo opasan život za curu, djevojku?» Zvonimir je oči uglavnom držao na njenim sisama.
«Pa valjda… ali do sada sam imala sreće. Jedan kamiondžija me furao po cijeloj Italiji! Mislim, ipak ima puno dobrih ljudi. Više nego što ti možda misliš.»
«Marko ti ćeš i dalje tamo sjedit ko kamen ili ćeš je bar pozdravit?», Zvonko je rekao s lažno ozbiljnim glasom.
Lucija se okrenula prema Marku niti malo iznenađena što ga je zatekla kako zuri kroz prozor u tvornice kraj kojih su prolazili. Nešto nerazumljivo je promrmljao prije no što se okrenuo prema njoj. Pogledao ju je kao da je muha na staklu, a ona se suzdržala da se nagonski ne odmakne od njega.
«Zdravo.»
Jedna riječ. Marko je uspio iscijediti jednu jebenu riječ. Uzdahnula je i pažnju prebacila na kazetofon. Zapazila je u njemu kazetu i stisnula «eject». Nije to bila kupovna traka.
«Sam sam nasnimio miks od nekih CD-a koje sam zadnji put kupio u Banja Luci. Onako, folk za vožnju. Pusti nek svira, vidjet ćeš, to ti je prava muzika.»
Lucija je ugurnula kazetu u procijep i kabinu je uskoro ispunio žestok ritam narodnjaka. Nasmiješila se i uskoro utonula u neku fjaku. Pogledala je Zvonka i nasmiješila se ponovo. Kada joj je uzvratio osmijeh začudila se koliko je bio topao i prijateljski. Primakla mu se još koji centimetar tako da su im tijela sada bila skoro skroz priljubljena. Lagano je poskočila kada je osjetila njegovu ruku na svom koljenu, ali ipak je i prijatno zadrhtala. Brzinski je bacila pogled na Marka no činilo se da ili spava ili je skroz nezainteresiran.
Zvonko je za to vrijeme lijevu ruku i dalje držao na volanu dok je desnu stavio oko njenog ramena. Tako su se vozili neko vrijeme. Monotonost ceste i njegova toplina su je uspavljivali. Naslonila je glavu natrag na Zvonimirovo rame i zadrijemala.
Kada je nakon kojeg sata otvorila oči, kamiončić je bio zaustavljen na nekom parkiralištu, a Marko je upravo izlazio. Lucija se protegnula, zijevnula i pokušala se orijentirati. Gdje se nalaze?
«Nadam se da te ne smeta, ali mi smo već dugo na cesti bez odmora. Malo ćemo odspavati, pa udri po gasu. Ostani s nama, Marko baš i nije neko društvo – ti mi se činiš puno zanimljivija.»
«Da, naravno… Kako god vozač kaže.»
Primijetila je zagonetan izraz na njegovom licu, ali je ipak spremno iskočila iz kabine. Bili su na odmaralištu za kamione, ispred jeftinog motela. To joj uopće nije smetalo. Pratila je Marka u sobu, a Zvonimir je išao iza njih noseći nešto u plastičnoj vrećici. Soba je bila tipično kamiondžijsko prenoćište – jedan bračni krevet, dvije stolice koje su djelovale prilično neugodno, stol i ormar u kome se nalazio televizor.
Marko je otišao ravno u kupaonicu dok je Zvonko praznio sadržaj vrećice na stolu. Nekoliko limenki piva i par vrećica čipsa. Pružio joj je jednu otvorenu piksu, a u međuvremenu se opet pojavio i Marko koji se sa svojom cugom bez riječi smjestio pred televizor.
Kada su iskapili prvu rundu Zvonimir je svakome dao još pojednu limenku, ali cura ih je pretekla; dok su oni bili na drugoj Lucija je već praznila treću.
Mogla je osjetiti kako joj alkohol ulazi u organizam što ju je opuštalo i činilo nekako sretnijom. Nije dobro podnosila piće što ju nije smetalo da na eks isprazni treću i baci se na četvrtu pivu. Odjednom joj se i program na ekranu činio zanimljivijim, postala je prilično glasna, pričala je viceve i nasmijavala Zvonimira. Čak se i Marko smijao njenim komentarima.
Kako se naslonila na laktove i tako ispijala sadržaj limenke, Zvonko ju je zagrlio. Pogledala ga je zavodnički ispod trepavica i uputila mu prilično provokativan osmijeh. Igrao joj se prstom po leđima, kružio oko kralježaka na što je počela tiho stenjati. Pustila je da joj glava padne, kosa joj se rasula preko njegove ruke. Osjetila je njegove usne na vratu od čega je počela sve glasnije uzdisati. Zaklopila je oči. Sada joj je lizao kožu oko uha. Mhhhh… Nježno joj je pratio liniju tijela prije no što će je uvući pod majcu. Primio joj je lijevu sisu u šaku i nježno joj palcem trljao bradavicu. Malo je podigla glavu, otvorila oči i pratila njegove pokrete. Bacila je pogled i na Marka koji se sada pravio da gleda televiziju, a zapravo ih je svako malo zirkao.
Ponovno se posvetila Zvonu koji joj je polako skidao potkošulju i gladno buljio u sise. Bradavice su joj ukrućeno stajale, i sve su se više ušiljavale kako su im njegove usne bile bliže.
Lucija je prolazila prstima kroz njegovu gustu crnu kosu, privlačila mu je glavu prema sebi.
«Ohhhmmm», zadovoljno je uzdisala kad joj je počeo grickati bradavicu jednom rukom otkopčavajaći gumbe na trapericama. Kada joj je prstima dotakao mekanu, obrijanu pičkicu, postala je glasnija od televizora. Rupica joj je već bila strašno vlažna, tako da je Zvonko podigao glavu i ljubeći je preko trbuha spustio se do pupka, a kada mu je rub hlača zasmetao, skinuo joj ih do koljena.
Lucija je prihvatila tu igru skidanja, pokušala je skinuti Zvonimirovu majcu preko glave što joj isprva nije lako išlo. Kada je napokon ostao gol, prelazila mu je rukama kroz guste crne dlake na prsima, pohotno se divila širokim ramenima i snažnim mišićavim leđima. Pogledao ju je u oči i spustio usne na sjajnu mokru pičku. Polagano ju je lizao uživajući u okusima napaljene mlade kujice, dahtao u nju, puhao joj u klit.
Lucija nije bila raspoložena za tako suptilnu ljubavničku igru. Primila ga je za potiljak i snažno pritisnula ohrabrujući ga na žešći seks. Zvonimiru nije trebalo dvaput reći, dignuo se, nabrzinu otresao spuštene hlače s nogu i legao na nju kao da radi sklekove. Nije joj promakao Marko koji se više nije ni pretvarao da gleda televiziju već je vrlo otvoreno drkao preko hlača i buljio u njih. Osmijehnula mu se pitajući se bi li Zvonku smetalo da im se pridruži i njegov prijatelj.
Zgrabila je tamnu debelu kurčinu muškarca koji se spremao poševiti je, i počela mu drkati znalački potežući jaja. Ovaj joj je zabio dva prsta u pičku, na koje se droljica nabijala kao na kurac, miješajući guzom ne bi li ih što bolje usisala. Raspaljena podvukla se u bolji položaj pod njega i stavila veliki tamno crveni glavić u usta.
Kamiondžija joj je počeo prvo nježno pa onda bez ikakve kontrole jebati usta kao da se radi o pički. Nije više bio nimalo obziran, kao da je u jednom trenutku shvatio da ne vodi ljubav sa svojom djevojkom, već tuca drolju koja se jebe sa svima koji ju povezu koji kilometar.
Gurnuo ju je za prsa na krevet tako snažno da je izgubila dah, kleknuo zakoračivši joj vrat i loveći ravnotežu rukama široko postavljenim na naslonu kreveta žestoko pumpao. Grcala je, iz usta joj je osim njegove mrke kurčine izlazila i slina koju je instinktivno pljuvala da se ne uguši, a nakon još nekoliko oštrih uboda i bijeli špageti sperme.
Polako se smirujući Zvonko ju je poljubio u obraz, više ironično, i idalje sjedeći na vratu rekao. «Znaš, stvarno ne bi smjela ovako zanemarivati Marka. Mislim da bi i on cijenio tvoj šarm, gospođice.»
Lucija ga je pogledala lica svog zabalavljenog od sperme. Zar ju je stvarno htio podijeliti? I to s muškarcem koji uopće nije ni pokazivao interes?
«Ajde, bjež do njega», naredio joj je Zvonimir, «I priredi mu najbolje pušenje u životu. Obećavam, nećeš biti razočarana.»
Pokorno mu se osmjehnula i skliznula s kreveta. U glavi joj se vrtilo od tog silnog nabijanja. Pogledala je Marka koji je netremice piljio u nju, skroz crvenih obraza. Kako mu je prilazila primjećivala je da spušta pogled – bilo mu je neugodno! Izgledao je kao prestravljena životinja stjerana u kut.
Lucija je kleknula, pustivši da ga sise okrznu, i omotala mu ruke oko vrata. Tražeći mu usne svojima prvo ga je malo zezala a zatim snažno zažvalila uvaljujući mu jezik a rukama istražujući tijelo. Iza nje se stvorio Zvonimir koji se isto tako zabavljao s njenim leđima, klizeći prema dupetu. Grubo joj je gniječio guzove, pa opet podigao ruke do ramena i gurnuo je prema podu. Lucija je shvatila znak i kleknula među Markove noge smijući se njegovu gotovo prestravljenom izrazu lica.
Kada se udobno smjestila raskopčala mu je hlače i izvukla polu dignut kurac. Bio je toliko ukočen da joj nije nimalo pomogao ni kada mu je skidala hlače. Jednom rukom nadrkavala mu je kitu a drugom pušila jaja. Zvonko ju je za to vrijeme, stalno priljubljen za njena leđa stavljao u prilično neugodan položaj; guzica joj je bila visoko u zraku a sise slobodno visile.
«Puši mu ga kao dobra mala droljica, jer to i jesi», zapovijedio joj je. «Da, baš takva. Drolja. Šoferska drolja.»
Lucija je spremno stavila Markovu karu u usta pušeći mu glavić punom pažnjom. Šutljivi muškarac ni sada nije pretjerano reagirao, kako se osjeća mogla je zaključiti samo po grču kojim je stiskao naslon stolice. U isto vrijeme kada se jezikom prebacila na cijelu dužinu kite, Zvonko joj je počeo šarati karinom po obješenim usminama. Gurala se prema njemu želeći ga što prije u sebi i tada je osjetila snažnu pljusku po dupetu.
«Jebat ću te kad ja to budem htio, a ne ti. Smjesta da si popušila Marku, i to da žestoko svrši, a ne preko kurca!», Zvonko joj je naređivao.
Lucija je dahtala izbezumljena tim napaljivanjem koje je uporno prolazilo bez ševe, ali se predano bacila na pljugu, tako da joj je suzdržani Marko počeo nekontrolirano jebati lice kao njegov kolega prije kojih pola sata. Bez najave osjetila je kurčinu u pički, duboko, s jednim zamahom i od vriska joj je ispala batina koju je imala u ustima. Zvonko ju je divljački jebao prisiljavajući je da istovremeno mora pušiti Marku, a sada ju je i bez prestanka tukao po bedrima i guzici slobodnom rukom, a desnicom joj držao razmaknut dio guza kod same pičke kako mu natečene usmine ne bi smetale pri silovitim ubodima.
U jednom momentu Markov joj je skliznuo u grlo, tako da su joj sada iz usta virila samo njegova neobrijana jaja. Osjećala je iz nutra kako mu je sve deblji i deblji, nije više mogla disati, jedino je bilo utješno što u takvom stanju neće moći još dugo izdržati. Svršit će i izvaditi ga.
Zvonko joj je standardno brzo rasturao pičku i zatim ga nabrzinu izvukao. Pulsirajući glavić sada joj je kuckao na šupak. Kurva je zadrhtala od same pomisli i nastavila grlom pljugati drugom frajeru. Šofer ga je isto tako bez milosti zabio i u dupe. Od boli je skoro odgrizla Markovu kitu.
Da, bit će pametnije da mu ga drka dok ovaj otraga ne ulovi siguran ritam. Tako je željela da ju ševi brže, da ju rasturi, iako je znala da će, ako ju tip bude još samo malo brže navlačio, završiti na šivanju.
Markova zmija počela se tresti u njenim rukama špricajući joj po ustima, kosi, čelu, a nakon još jednog zamaha i Zvonko joj je napunio crijevo.
Oba muškarca prestala su drhtati, osjetila je kako ga Zvonimir izvlači iz njenog dupeta.
«Liži spermu, droljo. Probaj ga i reci mu kako je dobro», instruirao je.
Lucija je sjela na pod i marljivo se čistila od sjemenja. Marko je bez riječi samo zurio u nju dok se Zvonimir smijao. Kada je dovršila čišćenje zadnjeg prsta pogledala ga je i uzvratila mu osmijeh. Podigao ju je s poda i odnio u krevet. Stisnula se pod plahtama uz njegovo tijelo i utonula u san uz opet nježne dodire.
Kada se Lucija sljedećeg jutra probudila, bila je sama. Shvatila je da je sve što je pripadalo dvojici muškaraca nestalo. Uspaničeno je zgrabila torbu i prekopala po stvarima. Novac je i dalje bio tu. Duboko je disala, i tek onda zapazila poruku.
«Lucija,
Morali smo krenuti jako rano, nisam te htio buditi. Bila si izvrsna sinoć! Hvala ti. Ne znam za Marka, ali ja ću te se zauvijek sjećati. Ajde, čuvaj se!
Zvonko»
