Crvenkapicina mama: Čuj mala, ovu teglu meda i ovo oraha odnijet ćeš kod bake. I brzo da si se vratila kući, nemoj da dolazim po tebe!
Crvenkapica: (obučena u bijelu majicu kratkih rukava i crnu, jako kratku suknjicu; potvrdno klima glavom)
Crvenkapicina mama: I što si se tako obukla pička ti materina?! Samo ti izazivaj vraga!
Idi sada pa ćemo popričati o tome kad se vratiš. I pazi se kad budeš išla kroz šumu znaš da se u posljednjih nekoliko godina svaka djevojka iz te šume vrati trudna.
Crvenkapica: Pa lijepo sam ti jučer tražila pare za kondome.
Crvenkapicina mama: Znaš da nemamo para za toga. Otkako ti je otac otišao u Sloveniju radit, ni traga ni glasa. Crko dabogda!
Idi sada!!
Nakon nekih 5 minuta hoda, onako nogu pred nogu, Crvenkapica uđe u gustu, po priči njene mame jako zloglasnu, šumu.
Nije se žurila. Veselo je pjevušila radujući se što će nakon nekoliko mjeseci opet vidjeti baku.
Crvenkapica: (pjevuši) Dođi i uzmi me, grubo i nježno u jedan isti mah…
Nije ni slutila da je, kada je već zašla duboko u šumu, skriven iza drveta posmatra čovjek koji je imao skoro dvostruko više godina od nje. Posmatrao je oblizujući svoje suhe, ispucale usne a srce mu je počelo brže kucati. Odjednom se pojavio ispred nje.
Vuk: Đe s’ mala?
Crvenkapica: ( zastade na trenutak, pomalo iznenađena)
Evo me..Šta ima?
Vuk: Ima, ima hihihiihi ( nasmijao se) Šta ti treba?
Crvenkapica: Meni ništa. Ali baka mi je nešto bolesna, pa sam joj ponijela malo meda i oraha.
Vuk: Meda i oraha? ( opet se nasmijao) Misliš da će tvojoj staroj bakici to pomoći?
Crvenkapica: Nadam se. ( malo je došla sebi i nastavila se lagano kretati uskom stazom koja je vodila prema kući njene bake)
Vuk: (njezin parfem mu još više uzburka krv u žilama) Nego..kako se ti ono zoveš?
Crvenkapica: Severina, ali me svi zovu Crvenkapica. A ti?
Vuk: Ja sam Vuk.
Crvenkapica: OK, i šta radiš ovdje sam u ovoj šumi..Vuče?
Vuk : Ja jebem..ovaj, jedem ljude..ja sam ljudožder.
Crvenkapica: A je li? Hoćeš li i mene da pojeb..mislim pojedeš?
Vuk: Od kako sam te ugledao razmišljam o tome. ( pređe nekoliko puta vrhom jezika preko svojih usana). Gladan sam k’o vuk.
Crvenkapica: (vidjela je neki čudan sjaj u njegovim zakrvavljenim očima i nešto joj je govorilo da se tip uopšte ne šali. Počeo ju je obuzimati strah.)
Vuk: Mislim da si baš slastan zalogaj. (rekao je potapšavši je po maloj, lijepo oblikovanoj stražnjici)
Crvenkapica: (iznenada se dade u plač) Nemoj me pojesti Vuče, molim te! Molim te nemoj!
Vuk: Moram! Gladan sam! Nisam jeo ništa 2 dana ( reče nekim neobično tužnim glasom)
Crvenkapica: Daću ti meda i oraha. ( preklinjala je)
Vuk: Ne jedem to ( nasmijao se) Hoću mesaaaaaa!
Crvenkapica: Imam ideju!
Vuk: Da čujem. (stajao je ispred nje ne dozvoljavajući joj da nastavi put)
Crvenkapica: Baka!
Vuk: Šta s njom?
Crvenkapica: Pa, pojedi moju baku. I onako je odveć stara.
Vuk: (češka se prstima po bradi – razmišlja) Hmm…Stara je vjerovatno jako žilava i masna, ali duže će me držati ako nju pojedem. Ova mala je sigurno mnogo ukusnija, ali ona mi je više za ražnja. Hmm..sa njom bih mogao zasladiti.
OK, Crvenkapice..imaš sreće. Neću te pojesti. ( konačno reče i pomjeri se u stranu kako bi je propustio da prođe)
Crvenkapica: O hvala, hvala dobri Vuče
Vuk: Ma ništa…Sitnica. Nego, idem ti ja, a ti nastavi svojim putem. Žao mi je što sam te uznemirio. ( nakon što to reče otrča u gustu šumu, ubrzo se izgubivši Crvenkapici iz vida)
Crvenkapica: (Konačno joj se krv poče vraćati u poblijedjelo lice) Uh dobro sam prošla.
Dotrčavši do bakine kuće, koja se nalazila na samom izlazu iz šume, Vuk dvaput pokuca.
Baka: Ko je?
Vuk: Tom Kruz.
Baka: De ne zajebaji. Ko je ozbiljno?
Vuk: Robert de Niro (stavlja ruku na usta kako bi prikrio smijeh)
Baka: O hvala ti Bože što si uslišio moje molitve. Uđi jadan, otključano je.
15-tak minuta kasnije je prao ruke i zube nakon obilnog ručka, prethodno počistivši stol i bacivši bakine ostatke u kantu za smeće. Obukao je bakinu spavaćicu, stavio njenu periku i naočare i legao u njen krevet. Baš na vrijeme jer se uskoro na vratima začulo tiho kucanje.
Vuk: Ko je? ( promuklim će ti glasom, oponašajući crvenkapicinu baku)
Crvenkapica: Ja sam bako, Crvenkapica. Donijela sam ti meda i oraha da mi ozdraviš.
Vuk: Oh duša bakina. Uđi sunce moje maleno.
Crvenkapica: ( uđe u kuću, spusti kesu na stol i priđe bakinom krevetu) Kako si mi draga bako?
Vuk: Nisam ti najbolje sunce moje. Tako mi je hladno. Dođi lezi do svoje bake, zagrij me svojim mladim tijelom.
Crvenkapica: (Ništa ne sumnjajući, uvuče se pod topli jorgan. Samo što je legla osjeti kako joj bakine ruke preko majice stežu čvrste grudi. Iz pristojnosti prema staroj i onemoćaloj baki Crvenkapica htjede uzvratiti na isti način)
Bako, bako a gdje su tvoje grudi?
Vuk: Odnijele godine dijete moje (tužno će vajna baka)
Crvenkapica: Jao, hoće li i moje godine odnijeti?
Vuk: Hoće lijepo moje, ali otom potom. ( spustio je ruku niže..kliznuvši preko njenog glatkog trbuha nježno je zavukao ruku pod njenu malenu suknjicu)
Crvenkapica: (opet pokuša uzvratiti..i..iznenađenje!) Bako, bakice otkud ti ovo? Pa ti..ti nisi žensko?
Vuk: Jesam mila moja. No, moderna su vremena.
Crvenkapica: Ali…
Vuk: (Baci se požudno na Crvenkapicu)
Dok su se Vuk i Crvenkapica pobliže upoznavali vrata se iznenada otvoriše i na njima se pojavi lovac s puškom.
Vuk: (Skoči iz kreveta i pokri svoju uzdignutu muškost rukama) O jebem ti život, ko je sad ovaj?!
Lovac: (Opali iz puške i usmrti Vuka)
Crvenkapica: (Vrisnu, navlačeći jorgan preko svojih golih grudi)
Lovac: Kujo mala! Zakasnim 5 minuta i ti odmah s drugim.
Crvenkapica: Nisam htjela, navratio me je.
Lovac: (Odloži pušku i baci se na Crvenkapicu)
Crvenkapica: Čekaj, čekaj!!
Lovac : Šta je sad?
Crvenkapica: Deder prvo uzmi meda i oraha, da se ne baca.
Od toga dana Crvenkapica je svakog vikenda išla do bakine kuće kako bi se sastajala s lovcem. Tek nakon 5 mjeseci je rekla svojoj mami da se zahvaljujući medu i orasima baka navodno jako oporavila
i da se udala za nekog italijanskog turistu, te da je obećala da će se javiti.
O djelu:
Crvenkapica je jedna od najljepših i najpoznatijih bajki svijeta. Prevedena je na ogroman broj svjetskih jezika uključujući i srpski, bosanski i hrvatski jezik.
Likovi u ovoj bajci:
Crvenkapicina mama – 43 godine, ali još uvijek jako živahno radi kao konobarica u restoranu „Kod Avdage“ Udala se vrlo mlada i rodila Severinu. Muž Omer je godinama ganjao papire za Sloveniju kako bi je se konačno oslobodio. Na kraju mu je to pošlo za rukom.
Crvenkapica – Nepune 23 godine. Upisala medicinski fakultet u Tuzli, ali se zbog slabe finansijske situacije ipak odlučila za posao sponzoruše.
Vuk – 38 godina…Rat je ostavio velike traume na njegovu psihu. Iako mnogo stariji od nje imao je mnogo manje seksualnog iskustva nego li Crvenkapica.
Lovac – 44 godine. Vec 24 godine se bavi lovom i ribolovom. Pokatkad okrene nešto mlado ( kao u ovoj bajci), ali većinom suh i napaljen mastrubira u šumi, napušten od svih ( žena se udala za 1. komšiju, a kćerka prebjegla u Albaniju)
Baka – U svom 62-godišnjem životu tri puta se udavala i sve trojicu dostojno pokopala. Obožavala filmove Roberta de Nira, a pri samom kraju svog života najviše je uživala gledajući „Sex i grad“
O autoru:
z.m.zlaja ili samo ZlaJa je jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pisaca današnjice, naročito kada su u pitanju bajke za djecu iznad 18 godina. Svojim pričama liječi svoje privatne frustracije, osvetoljubivo pišući o svim onima koje mu nisu dale niti imaju tu namjeru ( barem ne u ovom životu ). Inače autor mnogih poznatih djela kao što su „Romeo i Julija (Bosnia version)“, „Snjeguljica i 7 narkomana“ i mnoga druga.
