“Maja, jesmo li lezbijkei?”
“Nikako. Nas dvije se volimo drugačije. Jako lijepo i poticajno za dušu.”
“Da. Ne bih ti mogla reći da te volim. Samo beskonačno uživam u tebi.”
“I ja, Sandra. A ipak – reci mi, da li ponekad, kada si sama, masturbiraš?”
“Ponekad.“ Zadnja tri mjeseca, kada su mi se događale te stresne stvari nisam niti jednom. Zapravo sam jučer prvi puta – joj, kako sam lagala. Ali zvučalo je sasvim moguće, čak ispravno.
Postala je pozorna. “Zbilja? A što si pri tome zamišljala?”
Sramila sam se priznati da sam u glavi imala sliku Ernesta. Zadnji puta kada je spomenula da je prolazila pored njegove kuće i naprijed vidjela njegov auto u kome smo se onda kada smo se navečer vratile u Ljubljanu za oproštaj još jednom izdrkale – kako je to nazvala ona, pogodilo me baš sasvim.
Pomislila sam da bi se na tim sjedištima i na ručici od mahagonija još mogli naći tragovi mojih sokova. Zapravo sam tada prvi puta upravo čeznula za njim. Slobodno i s olakšanjem.
“To da si si je koančno počela drkati je dobro. Svejedno mi je što zamišljaš dok to radiš, ali sam uvjerena da je to dobro i u redu. Bilo bi lijepo da to počneš raditi što češće. Svaki dan je najljepše i vrlo zdravo.”
I doista sam se svake noći uljuljkavala u san s masturbacijom. Godilo mi je da sam sama, a u mislima Učitelj. Nisam više zatvarala oči – i on sam mi je tako naredio. Ništa više mi nije bilo potrebno. Kroz nekih pet dana Maja je opet došla.
“Si drkala?”
“Jesam, svaku večer. Oh, kako mi je dobro! Znaš da mi se čini da bih mogla ostati naprosto sama sa sobom?”
“Šašavica… Svuci se, trebam te, Sandra.”
Uhvatila sam joj desnicu, prinjela je ustima i počela fajfati prste jednoga za drugim. Kroz približno sat vremena sam umorna od fistanja ležala pored Maje. Bilo mi je dobro. Opuštenost mi se razlijevala cijelim tijelom.
“Znaš da već više od tri mjeseca nisam bila s muškarcem?”
Gladila sam se po usnama i klitorisu i odsutno gledala nekuda kroz prozor.
“Čini li ti se da već trebaš?”
“Ne znam…“ Ali ona je znala. Dragala me po kosi i smiješila se.
“Draga moja ženo, da bih razbila te tvoje proklete sumnje, donijela sam ti dar. Već sam zadnji puta znala da si se počela gubiti sama u sebi. To nije dobro. Ti si stvorena za puno veću ljubav. Znam da će te smiriti samo jedna tvar. I ta ti doista već nedostaje. Ja je na žalost nemam.”
S prstom mi je opet ušla u usta i moj ju je jezik bogato zalio slinom.
“Moj je dar drugačiji, draga. Znaš da pišem erotske priče i jednu sam napisala za tebe. Budući da znam da si jako osjetljiva, osjećam da ćeš iz nje znati razabrati kakva je tvoja istina.”
Navečer uz nježnu glazbu, sva ušuškana u novim mekim dekama – posljednja promjena zbog novog života, uzela sam u ruke Majin dar.
Autor: Mojca P.
