Osjećala sam da je napet. Kad bi me u tom trenutku odbio, odmah bi se udaljila. Bez oklijevanja I loše volje. Knjiga je zaista čudesno djelovala na mene. Vjerojatno bi zatim u svojoj sobi masturbrala. Voljela sam ga.
“Svuci ogrtač.”
Ta rečenica me ubola u srce. Polagano, s osjećajem sam se skinula. Jesam li se konačno sprijateljila s time da sam ustvari kurva a on da je samo stari pokvarenjak? Da, slatko me presjeklo. Bojala sam se da će vidjeti kako mi razbija srce. Rukom je potapšao krevet do sebe.
“Lijepa si. Dođi ovdje I uzmi ga u grlo. Čekao sam te draga. Znao sam da ćeš me konačno razumijeti. Voliš me?
Miloao me po grudima. Bila sam očarana, zadnjom snagom sam izdahnula riječi:
“Da, bolim vas”
“Moja ljubav prema tebi je bezvremena. Ne znam samo još kakva je tvoja prema meni, koliko je duboka?”
“Učitelju, vi uopće ne znate… takva je da me boli!”
“Bol je lijepa, to je najviši oblik ljubavi. ”
Glavić mu je kiptila od živosti. Polagano I duboko sam ju sisala jezikom I srkala prve kapljice slatkog ejakulata. Pri svakom stisku usnicama bio je sve tvrđi I nježno je trznuo kao da želi izjuriti na čistinu. U grlu je njegov stisak bio sve jači. Uhvatio me za glavu I prišapnuo mi.
“Uspori draga, pa nećeš da ovako završimo, zar ne?”
Ispustila sam ga iz grla.
“Lezi na moje mjesto, isto kao što mene vidiš.”
Iz drvene alpske škrinje uzeo je približno dvadeset centimetara debeo tvrdi jastuk. Pritisnuo mi ga je pod guzu I bio je zadovoljan kad sam na njegovu želju još više raširila bedra. Zatim je sjeo uz moje otkriveno međunožje I u naručje stavio bič. Vanjskom stranom dlana pomilovao me po spolovilu.
“Kako si lijepo gladka. Zašto si donijela bič? Zbilja to najviše voliš?”
Malo me prestrašio s tim pitanjem, a znala sam da se nemam što bojati svoje otvorenosti.
“Rado bih ga zavoljela.”
“Ne vjerujem ti, na to ćeš mi morati odgovoriti tu dolje.”
U mne je polagano ušao malim prstom. Pohvalio je moju važnost I još me jednom podsjetio da mu odgovorim na pitanje. Stisnula sam njegov mali prst , malo ga trljala, pa izgurnula te istovremeno potegnula u sebe. Orgazmički grčevi su ga bez predrasuda sisali kao da je ogroman ud. Na njegovom iskrenom licu iscrtalo se zadovoljstvo.
“Da, vjerujem ti. Želio bi da se opustiš I što više otvoriš. Udarci će lijepo padati. Dat ću ti ih dvadeset. Kuća je prostrana I na osami, tako da možeš do mile volje vrištati od boli I užitka. Nitko drugi te neće čuti osim mene I ja sam zaljubljen u tu tvoju melodiju.”
I udarci su bili pakleni. Ubadalo me je ravno u sredinu spolovila I mislila sam da me presjecalo na pola. Moja riječ “JEDAN” zvučala je kao krik obredne žrtve. A istovremeno s neizdrživom boli pojavio se I onaj proklet izopačen užitak, koji su stimulirali endorfini, otpušteni u krv. Kod broja deset postal je grozno okrutno, perverzno i božanski. Premorenost i orgazam na zapovjed, bez dodira. Kod broja sedamnaest ponovo je stao, uzeo krpu I obrisao me.
“Tako. Osušena si, sada visoko zavihaj gubico. Zadnja tri sam sačuvao za klit.”
Od boli su mi tekle suze I dok sam to slušala, postal me je zaista strah, ali htjela sam izdržati do kraja. Na zadnja tri, najopakija udarca klit mi je natekao.
Kad m je pomilovao debelim jezikom I lijekovitim eliksirom iz sline svršila sam još jednom. Trpeče i silovito.
“Sandra, želiš li biti moja žena? ”
Autor: Mojca P.
