“Muž i žena… za cijeli život…”, odzvanjala mi je rečenica iz nekog filma. Joj, ne! Zar je zboiljan poludio? Osmjehnula sam se zavaljena i umotana u toplu deku na stražnim sjedištima. Vozili smo se prema Ljubljani.
“Ernest, ne mogu se udati z vas.”
“Zašto?”
“Pa,… postoje bar dva razloga. Prvo – čvrsto sam odlučila da više nikada ne ulazim u brak i drugo,“ progutala sam slinu, “shvatila sam da sam zapravo samo obična kurva, a vi stari pokvarenjak I ta mi je igra sasvim dovoljna.”
“I meni, ludice. To će biti samo dar za tvoj rođendan koji će biti u subotu. Za rođendan možeš postati moja žena.”
Otvorio je pretinac i iz njega izvukao kožnatu kutijicu. U njoj sam ugledala sitan obručić od zlata.
“Kao što vidiš, to nije prsten. Podsjeća li te na nešto?”
Nježno sam ga opipala vrškom prsta. Bio je mali, ne bi stao niti na mali prst. U trbuščiću me stisnulo!
“Da. Sličan je Majinom piercingu, onom što ga nosi kroz klitoris, samo što je ovaj od zlata.”
“Točno. Ako ćeš mi dozvoliti da te vjenčam njime, postati ćeš moja žena. Ostat ćeš slobodna i neovisna, kao što želiš, a ja ću od toga imati to da te mogu još više ljubiti. To će dakle biti čudesan rođendanski obred, koji prilikom svoje realizacije treba samo jednog svjedoka.”
Ah, znala sam. Nije me razočarao. Zašto doista ne bih išla s tom našom igrom do kraja?
“Maju?”
U subotu nas je raširenih ruku primio u dnevnoj sobi. Ljubili smo se i polako nas je svukao. Nježno i strastveno lizanje s objema. Uzbuđenje je u meni raslo na svjež i divlji način. Orgazam je već bio sasvim blizu kada su me dodirnuli dolje. Ne znam tko ga je potaknuo. A ionako je svejedno. Onda nas je odveo u blagovaonu.
Elegantni je stol bio prekriven bijelim izvezenim solnjakom. Pomogao mi je da se rastegnem preko njega, a Maji je naredio da se popne na koljena preko mene. Uhvatila me za ruke, pričvrstila mi ih za glavu i zalizala me.
“Najprije ćemo stolnjak krstiti za današnji obred. Ejakulirajte na njega.”
Začula sem pritajeno zujanje vaginalnog buzzera i zatim još jednog. Spravicom je nježno, ali ustrajno nadraživao moj klitoris I naizmjence ulaz u vaginu. Nije i nije prestajao i to me dovodilo do ushita. Kroz Majin poljubac sam počela loviti zrak. I ona. S drugim buzzerom Učitelj je očito bio u njoj.
“Hoćete li zajedno?”
Kako smo bile dobre! Silno jecanje, kapanje i klizanje. Stolnjak je bio potpuno mokar. Ali Maja se nije micala s mene. Na trenutak sam preko nje ugledala Učiteljeve ruke u bijelim medicinskim rukavicama. Pribrala sam se, koliko sam se uopće još bila kadra. Osjetila sam kako mi je kao nekakvim malim klještima izvukao naborić i s njime zajedno i klitoris I onda… prodorna bol.
“Krasno! Četrnaest dana da se obročić lijepo smjesti u tvoje nježno meso. Ako budemo imali sreće, to će biti točno do Nove godine. Neka te Maja svaki dan dođe pogledati i namazati ovom tekućinom.”
Znao je da plačem i povukao se u svoje prostore. Bila sam pogođena strašću koja me prožela i zahvatom koji je bio izvršen na meni. U danima koji su slijedili prihvaćala sam svoj obručić ne samo u meso nego i u mentalni sklop. Polako sam rasla s njim. Pobijedila sam žaljenje i mijenjala se. Duh mi se dodatno osnažio, prosvjetlio se i oslobodio, kao da se nekako pozlatio. A Maja mi je pomogla.
Onog jutra, dan prije Nove godine, smijala sam se svom golom liku u ogledalu i igrala se njime. Pozvonilo je. Dečko iz City Expressa donio je veliku bijelu kutiju sa zlatnom mašnom.
U njoj sam ugledala prekrasne stvari. Tko li mi samo šalje takav dar? Otvorila sam čestiku:
Draga ženo,
Ogrtač je od umjetne sobovine, sandale su rađene za tebe, a praporac je od zlata i paše samo na tvoj obručić. Sve to ti šalje Djed Mraz, koji te sutra u ovoj večernjoj toaleti očekuje na fantastičnoj novogodišnjoj zabavi. A ako ne dođeš, želi ti samo Happy New Year!
“Ha, ha!“ mahala sam čestitkom ispred lica i milovala meko krzno. Da, Djedice, i ja tebi želim Happy New Year”
A još od malena znam da Djed Mraz u zbilji uopće ne postoji.
Autor: Mojca P.
