Maknuo je ruku, naslonio se unatrag i nakon dugog predaha rekao:
“Treće i četvrto pravilo: dođeš tek na moj izljev, uvijek s otvorenim očima. Vidiš kako si to igrajući se naučila.”
Zatim me dugo gladio po prsima. Izgledalo je kao da o nečemu razmišlja.
“Htio bih da odeš u kupaonicu. Tamo ćeš u umivaoniku naći lavor. Natoči toplu vodu u njega, uzmi sapun i ručnik i sve zajedno donesi ovamo.”
Opet iznenađenje. Namjerava li me prati ili što? Raskošna kupaonica pruža osjećaj utočišta, gledam se u ogledalu. Na licu sam dobila blagi izraz.
Donijela sam traženo i sve stavila na pod pred njegove noge.
“Poklekni, draga. Skini mi cipele…još čarape…operi mi noge.”
Nisam mogla vjerovati: još nikada muškarcu nisam prala noge. To ponižavanje me ošamućivalo. Nježno sam njegova stopala stavila u vodu. Zatim sam ga dugo i precizno prala, uživala sam u svojoj aktivnosti. To je bio novi, potpuno nepoznati užitak kao da to vioše nisam ja.
“To si zbilja lijepo učinila. Sada ustani.”
Polagano sam se izravnala i osjetila da mi je sila.
“Moram piškiti!”
“Razumije se, srce, daj mi ruke, prekorači preko lavora. Htio bih da to učiniš ovdje, u mojim rukama.”
Riječi su na mene djelovale poput biča. Strast predaje uzbudila me do neizdrživosti. Neko sdam vrijeme još odolijevala.
“Hoćeš li to učiniti za mene?”
“Aaah! Ne mogu više…”
Iz mene se izlilo. To je bila potpuna kapitulacija. Išlo mi je na plač, trpjela sam od užitka. Umočio je prste u moj mlazi stisnuo mi ih na klitoris. Opet ga je stao gnječiti. Lijevalo mu je po cijelom dlanu, napela sam tijelo i nokte zabola u butine. Naslada je dolazila poput polagane himalajske lavine.
“Sada!”
Zajecala sam. Oh, Bože, kako sam zajecala i pri tom su mi potekle suze. Još je dugo držao moje treperavo tijelo u svojim rukama i voajerski promatrao moju posljednju mokraću. Kada je iznova progovorio, činilo mi se kao da sam doletjela natrag na Zemlju.
“Plač i suze so dobre i očekivane u svakom trenutku. Jesi li uopće svjesna koliko si veliku stvar učinila? Jako si me zadovoljila. A sada idi i obuci se. Za danas će biti dosta.”
Još uvijek sam šmrcala, ali plač je prestao i začuđeno sam gledala u njega. Da će me pustiti kući bez svog zadovoljenja? To mi se činilo nemoguće. Pa vidjela sam koliko je potrebit.
“Zar vi nećete…zar ne želite…”
“Ne!”
Njegov ‘ne’ me je pogodio poput pljuske. Da li je samnom sve u redu?
“Vidi, draga, s tobom je sve u redu. Izuzetna si, takve stvari ne može svaka. Mogao bih te ljubiti, i to snažno. Ali moja je ljubav drugačija. Kada te ja ljubim, tvoj se duh može kretati po neograničenim koordinatama. Samo tako možemo biti čudesno različiti i grešno istoznačni. Svatko za sebe i jedno. Za sada još ne možeš primiti i dati takvu ljubav. A naučit ću te ako ćešm htjeti.”
Neko je vrijeme šutio i pustio da razmišljam. Bio je snažan monolog. Kao da se radilo o nekakvom manifestu.
“I neka te ne brine moj užitak. Tvoj najznačajniji zadatak je status žene. Pođi ga izvršavati. Prihvati činjenicu da si stvorena za užitak. Ako ćeš ikada još trebati pomoć, opet možeš doći k meni i pustiti me da te učim služiti užitku. A to je polagani i miran proces koji ne podnosi silovanjea. Što ćeš više vjerovati sama u sebe, više ćeš uživati.“
Autor: Mojca P.
