Listopad i njegov vjetar prekrili su staze suhim zlatom i tako obogatio prizor očima, hod nogama, zrak plućima, a želudac plodovima. Stigla je plodna i jedra jesen s cmizdravim nebom. nakon ljeta uvijek punog obecanja. Stici ce i zima sa svojim svjezim dahom te dugim nocima i naposlijetku i najurednije proljece. Jedino sto nikada nece stici je smrt. Ljeto prepuno izazova i erotskih avantura je iza mojih leđa. Pozdravilo me s obećanjem da će opet biti nezaboravno. Lipanj je protekao sa zadnjim trzajevima fakultetskih obveza, a višnja na torti bio je Fred, ali trula višnja. Srpanj je bio elegantan uz nekoliko jazz-nastupa i prštećih seksi avantura na starom igralištu, zatim oko plaža Rhone, Lac Lemana, na jahti i brodu. Početak kolovoza bila sam počašćena putovanjem za dvoje (za mene i muža)i to na zeleni Krf. Zelen, lijep i svjež kao moje oči. Na kraju 8.mjeseca 5 dana sam provela u Nici s prekrasnim frajerom iz Lugana koji me razočarao svojom tipičnošću, a tako privukao svojim komplimentima vrsnog glazbenog kritičara, koje mi je uputio pri našem prvom susretu kad sam tamo nastupala u nježnom srpnju. Vrlo zgodan tip, ali životni moto je nimalo drugačiji od ostalih. Osim trajno upornog kurca i poznavanja glazbe, ništa nije bilo za ostati, duže od sat vremena s njim. Za njega je život prolazan kao i svima, a ja mrzim to kad kažu. Svi misle da je prolazan i zbog toga se boje prihvatiti tuđe vrline i mane da ne bi „gubili vrijeme“ ne shvaćajući da je svaka osoba u životu upoznavanje samoga sebe, a izlizana fraza „prolaznost“ je zavaravanje od strane ljudi, koji se boje rizika ljubavi i života kao takvog. Bolje mi je takve čim prije „odbaciti“. Za mene je život jedno vječno ovdje i sad. Beskrajan tren.
Izlaskom iz zgrade edukativne glazbene ustanove, srela sam trulu višnju. Freda.
– „Hej“… zastao je smotano pridrživši mi ruku. Samo sam ga istraživački gledala, bez mimike lica.
– „Desiree“…, očiti sram u njegovim očima bio je slabiji od riječi, koje su uslijedile…
-“Desiree… Kako si?” uh…koji licemjer. Misli da me trajno povrijedio dočim pita tako oprezno, a taj oprez samo odaje njegovu patnju za mnom.
-“Oh, dobro sam, a ti?” upitah ga veselo, ali stvarno veselo.
-“Desiree, iskreno… Nisam tako dobro, ali drago mi je da si ti.“ Bio je ovo uvod u njegovu molbu ili da izađemo ili da se ispriča. Tako mlada, a tako intuitivna. Ne vjerujem da je to neka briljantna intuicija, već očitost slabosti muškaraca, a divovska većina su slabi, punjeni i preparirani edipovci. Ako im odstraniš Edipov kompleks nije ništa ostalo od njih. I tu pozu u kojoj žive, si im uništio. Ljudi bez osobina.
-„Desiree,nisam zaista dobro. Bio sam na Azurnoj obali kod svojih rođaka cijelo ljeto i pred kraj ljeta htio sam umrijeti.”
„-Ali, nisi si sebi ispunio želju,“ opet veselo odgovorih u nadi da će biti malo ozbiljniji. Smjeh me obuzimao od njegove patetike. Morala sam se suzdržavati od spontanih reakcija.
Nakon par koraka, našli smo oslonac za naše cijenjene guzice. Drvenu svježe lakiranu klupicu ispod velikoga hrasta. Nastavio je pričati tužnim glasom, nakon sto sam mu ispričala o svojim ljetnim provodima i avanturama.
-„Drago mi je da si se opustila i zabavila, no ja nisam mogao. Cijelo ljeto mislio sam na tebe i razmišljao o tebi. U cijeloj toj priči, ja sam gad, a ti žrtva.“-pomalo me iritirao, jer uporno u odnosima traži zlikovca i žrtvu, gubitnika i pobjednika, griješnika i pravednika. Prvo je žrtva bio on pa sad ja. Svetac on, kurva ja. Kako li je jadan. Ne zna ništa ni o međuljudskim odnosima. Njemu je domet samo puritanski brak njegovih roditelja i vidi se da tako i on želi živjeti. Kopirati neki model nikako nije živjeti svoj život, no te misli sam ostavila za sebe u glavi i pustila ga da priča o sebi i svojoj tuzi.
-„Htio sam se ubiti. Popio sam 20 tableta za spavanje s rumom, ali teta me pronašla u sobi i onda sam mjesec dana ležao u bolnici. Nisam mogao podnijeti to što sam ti to sve učinio. Nisam mogao i ne mogu zamisliti svoj život bez tebe. Ti si moja ljubav i moja ospesija Desiree. Ti si jedina žrtva tad bila. Ni ja ni tvoj muž te ne zaslužujemo.“ Osmjehnuh mu se i zagrlila sam ga blago te otišla uz par rečenica, dok su mu kukavičke oči maminog sina skoro zaplakale.
-„Fred…idem sad, a 20tableta meni ne znači ništa…a ni nož ni pištolj. Žao mi je što si tako slab:“ Pogled njegovih očiju me zvao ksebi, ali moja leđa su se okrenula. Mrzim ljude koji sebe sažalijevajući žele ubiti ili ubijaju radi „nekoga“. To im je najgluplji izgovor. Nitko se ne može ubiti radi nikoga, već radi toga što nema pojma biti hrabar, a to znači voljeti sebe. Lako je voljeti se kad si sretan, ali umjeće je voljeti se i kad si tužan te tražiti izlaz iz tuge.
Fred sad želi ispasti „dobrica“ preda mnom tako što mi priča o pokušaju samoubojstva. Želi mi pokazati kako si nije oprostio, a to je samo njegova usiljena osobnost koja se stalno prenemaže s moralom. Uistinu loše izgleda. Neispavano i usukano, ali to što sebe zlostavlja ja nisam nimalo kriva. Neka pronadje izlaz iz tuge. To može zaista svatko. Preko 2 tjedna me zivkao, slao bezbroj SMSa, presretao oko predavanja i na pauzama, razgovarali smo tek tako, slabo, a ja sam htjela stati na kraj tome drugim seksom s njim. Muž je toga dana kad sam odlučila pozvati Freda u stan išao na piće s dugogodišnjim prijateljem. Zanimalo me kako će se Fred ponašati kad vidi moju sad dlakavu pičku koja je bila djalomično obrijana i fazonirana za prvi put snjim, a sad ju više ne brijem nikome, jer tko me iskreno želi voli jednako i moju kosu na glavi i na spolovilu. Dalje me zanimalo je li moj muž uistinu tako razuman i nimalo ljubomoran zbog moje mladosti i nabujalih estrogena i istraživanja sebe zbog kojih mi trebaju i drugi muškarci. Muža ću namjerno dovesti na scenu erotskoga filma izravno u kojoj sam ja glavna ženska, njegova Emanuelle, a Fred muška uloga, i to u njegovoj kući, u njegovom bračnom krevetu. Gdje je najtanji. Lako je biti razuman i smiren gentleman, dok ne doživiš ono što te se tiče.
Na moj poziv Fred se odazvao s ushitom i buketom azaleja i nekim snobovskim parfemom s previše cvjetnih nota. I to mi je djelovalo kao da je uzeo iz mamine kupaonice, jer parfem miriše na njegovanu, ali izboranu kožu sklonu umirovljeničkom isparavanju pa ju je potrebno utažiti s puno cvjetnih nota u skupoj staklenoj bočici. Sve u svemu, lijepa gesta bez obzira što nije potpuno svoj. Poklončiči, a ni pokloni mi ionako ništa ne znače, već doživljaj i osjećaj. Njemu sam rekla da je muž na susretu pjesnika u Bernu i da će ondje prespavati. Fred me pokorno slušao cijelu večer i uživao u naručenoj kineskoj hrani uz mirisne svijeće i burgonjsko crno vino. Promatrao me luđački zaljubljeno i opsesivno dok sam se šetala u crnoj svilenoj prekratkoj spavačici u obliku zvona oko bokova. U njoj sam ga i dočekala, namjerno. A s druge strane što se mene tiče, tako sam bila nesputana, sama svoja. Razgovor je protekao patetično, ispovjednički i s dozom nade s njegove strane, a s moje je protekao bezazleno i veselo. Kad mi je razgovor postao dosadnjikava dosada, prekinula sam ga iznenada bezobraznim poljupcima u njegov vrat, lice, usne i naposlijetku u već nabrekli kurac, prepun velikih očekivanja od mene. Nisam ga popušila do kraja, već samo raspomamila, a pred kraj početka odvela sam ga u spavaću sobu, naredila mu da me skine i upitala ga:
-Voliš moju kosu na glavi, a voliš li na spolovilu? -zaprepašteno je gledao u moje dlake s trunkom gađenja, a ja sam otišla do noćnog ormarića i uzela tamno ljubičasti češljić za nju..
-Fred, počešljaj me! -legla sam na bračni krevet širom raširenih nogu. Zaprepašteno je češljao nekoliko puta počupavši ju, tj. mene. Ja sam gledala kako češlja moje dlake i smijala se glasno u sebi i tiho na glas. Bilo je lijepo promatrati ga kako češlja ono što mu se gadi, a to čini da me ne izgubi. Već me izgubio pogledom „kako je neuredna“, a ovo češljanje je samo sredstvo da umoči u mene svoj neiskreni kurac, a on je cijeli moje sredstvo da vidim kakvi su zaista muškarci. Umjesto da se oduševio dlakama na mom spolovilu uz pogled „kako je prirodna“, on gotovo da se nije ispovraćao. Zov mužjaka divljaka u njemu bio je jači od gađenja malograđanina, kurac mu je sve više dizao i zjevao na moju pičku. Nakon što je zagladio dlake, zamolila sam da me liže po klitorisu na što je pristao s mukom u očima. Glumila sam da uživam da vidim hoće li ga gluma bar stimulirati, ali ne…njegova figura od karaktera mu nije bolje pokrenula jezik.
–Ahahah,Fredie…-mahnito sam mu zgrabila kurac, gurnula ga u sebe te mu odgovorila na te sve pokrete:
-Životinje su dlakave, a ljudi su zvijeri. Ne boj se. Ahahaha…- on ga je već umočio u moje hormonima preplavljene odaje žene i bez teksta jebao u misionarskom položaju. Uživao je, a ja sam uživala samo u sebi i očito bila raspaljena na samu sebe. Uzdisaji i znoj prali su svaku laž i sumnju. Pokreti naših tijela dominiranih horminima su vapili za malo iskrenosti. Krevet je škripom glumio glazbu, Fred je glumio da me voli, a ja sam glumila glumicu u erotskom filmu čekajući muža da nas zatekne. Lizala sam Fredove uši i grizla sam mu vrat, grebala ledja. On je mehanički sve brže brže mrdao guzicom kao štreber kad uči gradivo. Sebično je slijedio svoj tempo, žurio je čim prije svršiti u meni, bez osjećaja za mene i doživljaja koje ja trebam. Njegovo masiranje mojih grudi bilo je dosadno i bez iskri. Glavu sam mu zgrabila, privukla mojoj i ljubila mu usne do zvuka drveta. Škripa koraka mog muža na parketu. Taj zvuk je najavio Fredu neočekivanog muža u sobi i sve je stalo kad je duboko i glasom afla mužjaka dozvao moje ime.
-Desiree…
Zatečen u samom činu svršavanja Fred je kao pravi štreber smjesta izvadio još uvijek kapajući kurac i odskočio od mene, kao kad nadređeni zapovjedi vojniku da uradi ovo ili ono. Tako se on odmah ustao i uzeo u strahu moju spavaćicu te pokrio i brisao svoje cmoljavo spolovilo, usplahireno gledajući mog muža. Pogledala sam na sat, došao je kako je i rekao, 22.15. Savršeno mi je uspjelo, sve po planu. Zatekao me s Fredom, taman dok je on svršavao u meni. Muž je stajao ukipljeno, a oči su gledale u oboje. Vidjela sam dvoje muškaraca bez riječi koje su jednom oduzeli ljubomora i gađenje, a drugom goli strah. Fred me gledao cimajući glavom u nevjerici i mrmljajući da to nije istina da je muž tu gdje je, a muž me gledao zaprepašteno, iako je znao da ja uvijek i bez pauza imam brojne ljubavnike i raznorazne jebače po viđenju. Prva sam ja izustila siktajući kao zmija, ležeći provokativno na boku:
– Što je? Što je sad čudno vidjeti ono što već znaš?
-Ali, …s njim? …Nakon svega?
-„Pa što… Nitko nije savršen, a naročito Fred, no to nije razlog da ti to teško pada.“
-„Ne mogu vjerovati da si to dopuštaš.“ Fred se šeprtljavo oblačio pokušavajući doći do riječi, ali muž se izderao da šuti i da ide van. Fred kao prava kukavica pokupio je svoje stvari bez teksta otišavši. Mogao je ostati da je pravi, da me volio ostao bi samnom do kraja. Stajao bi uz mene, ali on se opet uplašio da ga ne natuče moj muž ne sluteći da ću možda prije ja dobiti batina, nego on. Opet je svoju guzicu čuvao. Pao je bespovratno na mom testu. Eto, to su vam gutači tableta. Kukavice i slijepi na izlaz iz problema. Nakon testiranja 2 dijametralno suprotna muškarca večeras, vidjet ću što je jače. Ljubav ili ljubomora? Ponos ili orgazam? Uzela sam namjerno istu spavačicu, koju je maločas pred njim na sebi držao goli Fred, demonstrativno precizno izazivačkim pokretima obrisala pičku i bacila mu uspermanu spavačicu u lice govoreći:
-„Dosad si bio jak, jer si slab, a sad si jak, jer si slab. Toliko si sad slab, da ti se ni kurac ne može dići na mene. “
-„Zašto si ti tako slaba? Zašto si ti slaba na njega? Zašto se ti ponižavaš njemu?“ -na ta sva pitanja digla sam se još uvijek gola i gledala ga zavodnički raširenih očiju. Sperma mi je njemu na očigled klizila niz butine.
-„Smeta li ti uistinu to što imam ljubavnik i jebače ili ti smeta to što si to sad vidio i svojim očima?S meta li te pogled na tuđu spermu?“
-„Oboje!!!!!!!Sve mi smeta….“
-„Bi li ti smetalo da je netko tko drži do mene bio sada tu? Da me jebe tu tebi ba očigled?Ha?“-gledala sam ga ravno u oči i oštrila pogled izvlačeći istinu koju je rekao nakon minute šutnje koja se činila kao sat.
-„Volim te Desiree.“ – zajecao je i nakon toga rijeka suza i glava na mom ramenu, a njegove ruke oko struka. Pustila sam ga da plače, smrdila sam tijelom na spermi u znoj licemjernog Freda, ali Mikisove iskrene suze su isprale laž.
-„Skuhat ću nam čaj.“-rekoh. Znala sam svo vrijeme da je ljubomoran, ali nisam očekivala da će ikad to priznati. Uvijek je htio ispasti jak i svemoćan za mene. Ovo je bila noć istine.
-„Ne. Pusti me večeras. Bojao sam se oduvijek ovoga, ali molim te sad me pusti samoga. Slabo mi je. Bojim se samog sebe, da nepuknm, da te ne uvrijedim ili povrijedim ljubavi moja. Pusti me samog.“
-„Puštam te. Laku noć.“ Obukao je pidžamu i otišao je sam spavati. Smožden i snužden legao na kauč u dnevnome boravku, a ja sam nakon tuširanja došla također na kauč. Knjemu. Volim ga više od svega.
-„Mikise…sad kad si vidio ono što ionako svo vrijeme znaš“… Prekinuo me
-„Ne. Ne znam ja ništa. Nisi mi rekla da si opet s njim.“
-„Nisam ni bila. Ovo što si vidio večeras bila je gluma.“
-„Gluma? Ne ponižavaj se.“
-„Ne. Nikada. Sad sam vidjela tek da od muškaraca stvarno ne treba očekivati ljubav. Fredu se gade moje dlake na pički, a ti plačeš od ljubomore, a ne zbog toga što ti je stalo s kakvim sam. Plačeš, jer si to ti. Ljubomoran, a prije večeras bilo ti je lako glumiti jakoga dok samo čuješ, a sad kad si me zateko i vidio i sam priznaješ da si ljubomoran.
Dosad si bio jak, jer si slab, a sad si jak, jer si slab. Slab od ljubomore.“ Uhvatila sam ga za jednom rukom za kurac, a drugom zagrlila i ušuškala se preko njega. Rastući kurac mi je povjerio da se moj muž već smirio, sve mi oprostio i mogla sam sad mirne duše zaspati u njegovom naručju.
Autor: Outre D’Etre
