‘Kako jak seks’, mislio sam u sebi dok mi je njena glava bila na ramenima. Mazio sam je po leđima, guzi, nogama.
„Mi ovo moramo ponoviti, zar ne?“ – pogledala me nasmijana i cmoknula me u nos.
„Divna si…“ – prelazio sam prstima po njenom licu.
„Žao mi je što moram ići, ostala bih s vama cijelu noć.“ – ustala je i počela se oblačiti.
Osjećao sam se… Čudno! Moje fantazije su se ispunile, ali osjećaj da radim nešto što je u suprotnosti sa mojim svjetonazorom nije me napuštao. Zapalio sam cigaretu i stao kraj prozora. Osjetio sam Indyne ruke na ramenima i usne pri dnu vrata.
„Je li sve u redu?“ – pitala me, kao da je znala o čemu razmišljam.
„Naravno da jeste…“ – trudio sam se da zvučim prirodno, primaknuo joj njegovane prste usnama i poljubio ih.
„Zašto ste onako grubi prema Maji?“ – okrenula se i uzela torbu sa stola.
„Kako misliš… Ne razumijem?“
„Pa, rekla mi je da joj uvijek zvanično odgovarate, da je ne gledate kad pričate s njom, a prema svima ste prilično srdačni. A, i ono danas, kad je niste htjeli pustiti…“
„Žao ti je što nije ostala?“ – provokativno sam se nasmijao.
„O, ne… Zapravo… Ma, ne, sve je uredu, ali… Stvarno, zašto vas nervira? To sam osjetila i ja.“
„Ne znam, Indy, iskreno… Nemam pojma, jednostavno me nervira. Nekako mi je sva turbo-folkerski namazana. A, znate da ne volim taj stil, taj način razmišljanja, života.“
„A, ne biste je jebali?“
Ostao sam zatečen Indynim izravnim pitanjem. Na trenutak sam bio zaboravio da sam imao jak seks sa ovom vatrenom i inteligentnom djevojkom, pa mi je njeno pitanje zaparalo uši.
„Šta, krivo se izražavam?“ – pogledala me kao da me prekorava.
„Indy…“ – zbunio sam se.
„Uredu, uredu… O, vi, petrarkistički raspoloženi profesore. Nema jebanja, ima vođenja ljubavi, nema sisa, imaju grudi, nema pičke, ima venerinog brijega. Dakle… Ne biste vodili ljubav sa njom?“ – napravila je grimasu i podrugljivo izgovorila „vodili ljubav“.
Iznervirala me, osjetio sam se na trenutak i povrijeđenim.
„Slušaj, mala…“ – povisio sam ton i krenuo prema njoj.
„Pali me kad ste grubi prema meni…“ – u trenu je promijenila izraz lica i mazeći se po bokovima uvijala tijelo. Gledala me ravno u oči i prešla jezikom po usnama.
Situacija je bila van svih mojih očekivanja. Indy je kompleksna ličnost. Ona nije niti mala jebulja, niti napaljena klinka, niti glupa studentica… Ko je ova djevojka?
„Mislim da kasniš… Čeka te prijateljica.“ – manir, pažnja prema drugom, deus ex machina za situaciju u kojoj nisam imao odgovor.
„Da, u pravu ste… Dakle… Bilo mi je lijepo.“ – nasmijala mi se.
Prišao sam joj i nježno je poljubio.
„Indy, divna si. Čujemo se.“
„Čujemo se…“ – cmoknula je prstić i prislonila mi ga na usne.
Dugo sam stajao pred zatvorenim vratima. Nakon fantastičnog seksa, o kojem sam fantazirao, desila se situacija u kojoj me Indy svojim ponašanjem dovela pred nekoliko pitanja na koja ne samo da nisam znao odgovor, nego nisam ih ni znao formulisati. Zvuk mobitela metrgnuo iz razmišljanja.
„Profesore… Ima l’ studentica, profesore…“ – bio je to moj drug iz djetinjstva, koji me redovno zezao na račun studentica.
„E, manijače, gdje si?“
„Evo me u pubu, haj’ na piće!“
„Dolazim!“
Obradovao me Goranov poziv. Odlično, muško društvo u pubu, šuplja priča, zezanje dobro će mi doći… Da zaboravim pitanja čija imena nisam znao.
***
Atmosfera u pubu je bila odlična. Drečavi glas Shane McGowana (veče Pougesa u pubu) izmamio mi je osmijeh. Goran, Damir, njegova kolegica Jelena, Toma sa djevojkom, Mirelom, i ja. Solidno društvance.
„E, profesore, da te pitam…“ – primaknuo mi se Goran, zagrlio me i kao da mi šapuće imitirao polusvijet neprosvijećenog puka – „Ima l’ pičke, profesore? Jebu l’ se one studentice, a?“
„De, Gorane, ne seri. Čut će te ove žene ovdje.“ – odgurivao sam ga od sebe.
„A, profesore, profesore, mutan si ti meni, skroz. Aaaa…“ – tapšao me po ramenu. – „Raja, ovaj naš profesor ovdje, mnogo je zajeban lik. Sve neku finoću ganja, a ‘vam… Uh, ko te ne zna, ko te ne zna…“ – vrtio je glavom i naiskap popio piće. – „Ja kada ga vidim“ – nastavio je svoju blesavu tiradu – „Boga mi se uplašim ko će nam djecu učit’!“
„Kakvi su studenti danas? Imam dojam da ih sve više zanima, osim onoga zbog čega su na fakultetima.“ – pitala me Jelena, zgodna crnka, napucana kao gimnazijalska šminkerica. Crna kosa, vezana u rep, osrednje alke na ušima. Diskretno otkopčana dva dugmeta na uskoj, bijeloj košulji, otkrivala su početak procjepa između njenih ovećih grudi. Plave oči, lijepe obrve, osmijeh iskusne djevojke i boja glasa odlučne žene. Godilo mi je njeno prisustvo.
„Pa, ne znam šta bih ti rekao… Opće rasulo u zemlji, totalan nedostatak sistema vrijednosti osjeti se i među studentima.“ – odgovorio sam općim mjestima, naime… Ova crnka je imala divan vrat, uljepšan podignutom kragnom košulje, i ja sam, zapravo, želio preći jezikom po njemu.
„A, šta je sa ovim seksualnim aferama? Čuo sam da su neki metuzalemi na Pravnom fakultetu ucjenjivali neke studentice.“ – pitao je Damir.
„Ili su one ucjenjivali njih. Ahaha…“ – blesavio je Goran.
„Pa, to je na sudu.“ – odgovorio sam, kao da branim čast univerzitetskih profesora, sistema, države…
„Gospode Bože, to je danas, izgleda skroz normalno.“ – Tomina djevojka, inače prava malograđanska guska, koja je ubila svaku ambiciju u mom prijatelju, e ne bi li svojima dokazala da je našla pravog muškarca koji redovno plaća račune.
„Šta je danas ‘Gospode Bože normalno’?“ – izazivački sam je pitao, nimalo se ne osjećajući prozvanim, mada sam se, valjda, tako i trebao osjećati.
„Pa, to…“
„Koje?“ – unio sam joj se u lice.
„Hej, šta ti je?“ – obratio mi se Toma.
„Šta je, ne smijem da pričam sa tvojom ženom?“ – ljutito sam ga pogledao.
„Koji ti je, idiote? Čemu takav ton?“ – Toma je osjetio da nešto nije kako treba.
„Kakav ton? Samo je pitam šta ‘to’, odnosno ‘Gospode Bože normalno to’. Dakle?“ – naslonio sam se na sećiju, i prebacio ruku iza Gorana. Gledao sam je ironično u oči.
„Pa, to… To… Seks!“ – glasno je izgovorila i zakovala pogled u visini mojih prsa. Na trenutak je zaćutala i kao da se nečega oslobodila, nastavila mirno govoriti – „Izgleda da je danas normalno da profesori imaju seks sa tudenticama.“
„Pa, šta misliš je li to normalno?“ – mirno sam je pitao.
Krajičkom oka primijetio sam da me Jelena gleda ravno u oči i zadovoljno se osmjehuje. Pravio sam se da ne primjećujem, a, zapravo, osjetio sam da mi se diže; odlično sam se osjećao u ulozi nekoga ko dominira kako na djelu, tako i u riječima kada je po srijedi seks. Alfa-mužjački porivi u meni su tu noć bili zadovoljeni do maksimuma. Izjebao sam najjebozovniju studenticu na faksu (i to kako izjebao!), provociram društveno prihvatljivu koordinatorku nevladine organizacije, ženu svoga prijatelja, pali se na mena zgodna pravnica iz ministarstva finansija… Kakva noć!
Razvezao se razgovor o (ne)normalnosti seksa između profesora i studentica u kojem sam učestvovao povremeno. Tu i tamo razmijenio bih po koju riječ sa Jelenom, odnosno Jecom (rekla mi je da joj se tako obraćam), pokoji znakoviti osmijeh i… Razmišljao sam o Indy.
***
„Profesore, oprostite što vas ometam. Trebam doći do vas, ali sam izgubila ključ. Dok se moji ne vrate, ne mogu izaći iz stana, a oni dolaze sutra popodne. Hoće li biti neljubazno s moje strane da vas zovnem da dođete do mene?“ – čitao sam SMS koji mi je poslala Maja. Nije me začudilo što mi se obraća, svi studenti imaju broj moga mobilnoga, ali poziv da dođem kod nje me je na neki način uplašio. Indy joj je zasigurno rekla šta se desilo među nama. Kakav jebeni seminarski rad, Maja me zove na seks. Ko je još vidio da profesori idu studenticama u stan i pregledavaju njihove radove. Ponovo zbunjen… Dominiram u društvu svoje generacije, okružen osobama koje su moj intelektualni i iskustveni nivo, a ne snalazim se sa onima koje bih, valjda, trebao upućivati u život.
Gledao sam u SMS… Lagao se da trebam pozivitivno odgovoriti, prihvatati njen prijedlog kako bih dokazao sebi da ne pravim razliku među studentima, odnosno kako bih dokazao Indy da ne diskriminiram one koji su različiti od mene, a upravo to trebam uraditi, dokazati Indy, jer iako smo imali seks ipak trebam odgojno djelovati u smislu praktičnog potvrđivanja mojih lamentovanja o poštovanju i uvažavanju Drugog i Drugačijnosti… A, zapravo sam osjetio kako mi se grči u stomaku pri pomisli na lančić oko Majinog zgloba. Odlučio sam prihvatiti igru: „Uredu, Majo! Napiši mi svoju adresu.“–
„Ulica Kralja Tvrtka 27, preko puta Mercatora. Treći sprat, vrata lijevo od lifta. Hvala Vam, mnogo! Unaprijed zahvalna, Maja.“ – odgovor je stigao istog trena, kao da je bio pripremljen. Ili sam samo želio da je odgovor pripremljen, da sam samo dio igre ili igrica koje se igraju, u kojima ja ne učestvujem, a zapravo želim biti dio njih? Nekako mi je izgledalo manje bolno da me neko uvuče u te igrice, kao da to umanjuje moju odgovornost. Jer, u njih bih ušao jednim dijelom sebe, onim animalnim, prirodnim. Pa, ko ne bi volio imati neobavezan seks sa zgodnim i najarcanim studenticama, mladim djevojkama?
Izašao sam iz zgrade fakulteta. Noć je bila lijepa, lagani vjetar nosio je miris lipe iz aleje Alije Izetbegovića, miris koji me je i smirivao i podizao nivo adrenalina, istovremeno. Otvorio sam vrata tek kupljenog „Peugeota“, kroz glavu mi je prošla misao da sam konačno i ja ostvario jednu od svojih želja, auto kakav želim, a ne kakav mogu imati, sjetio sam se filma „Sudar“, koji sam gledao sa svojom bivšom djevojkom, kako smo ga prekinuli na pola zaključivši da umjetničko djelo ne mora biti začinjeno eksplicitnim scenama nasilja i seksa, bizarnim i perverznim dovođenjem u vezu saobraćajne nesreće i seks, pitao se da li se ja mijenjam, odustajem li od čvrstih, stamenih uvjerenja… Tok svijesti prekinuo je divan glas odlučne žene.
„Profesor puno radi i izgleda kao da će nastaviti sa poslom.“ – iza mene je stajala Jeca.
„O, dobro veče!“ – ljubazno sam se osmijehnuo i pružio joj ruku.
Gledao sam je u oči i jedva se suzdržavao da ne pogledam u njen divan dekolte. U nekoj laganoj proljetnoj haljini, sve čari Jecinih oblina dolazile su do punog izražaja. Otmeno i lijepo, nenametljiv, a jak seksipil. Duge, divne noge na štiklama, pramen kose koji joj je padao preko lica i vrhom dodirivao rub dekoltea. Čista erotika! ‘A, ne kao one moje male droljice.’ Pomislih u sebi i automatski se nametnu pitanje: ‘Zašto droljice, zašto ne samo droljica, Indy?’
„Krenula sam u hotel, na neku večeru sa kolegama. Ne znam zašto, ali pomislila sam da bi ti bilo zanimljivo da ideš sa mnom.“ – mirno i polako je govorila, odavala i zainteresovanost, ali i potrebnu distancu, odnosno namjeru da se podrazumijevana distanca (tek smo se upoznali i vidjeli samo onu noć u pubu) polako ukloni.
„Kako si znala da sam ovdje?“
„Rekao mi je Goran. Kaže da ti ne izlaziš iz zgrade fakulteta.“
„Ah, Goran…“ – rekao sam tek da nešto kažem. – „Žao mi je, Jeco, imam dogovoren sastanak.“
„Sa studenticom? Hahaha…“ – nasmijala se i dugim prstima prekrila usne – „Oprosti, šalim se… Zapravo tako bi Goran rekao.“
„Ma, lud je to lik…“ – nasmijao sam se i ja – „Ali… Možemo se dogovoriti za drugi put.“
„Uredu! Želim ti lijepu noć.“ – pružila mi je ruku. Blago sam se naježio od njenog dodira.
Gracioznim hodom, Jeca je krenula prema hotelu. Zbunjeno sam gledao za njom… ‘Kako ćemo se čuti, nemam ni njen broj telefona?’
„Uzela sam broj telefona od Maria, nadam se da ne smeta.“ – okrenula se u hodu i osmijehnuvši se odgovorila kao da mi je pročitala misli.
„Ne, ne… Uredu je… Lijepo se provedi.“
Mahnula mi je rukom ne okrenuvši se. Gledao sam za njom. Pitao se šta se to meni dešava. Čime privlačim žene? Gdje idem? Ako sam bio sa Indy, odakle mi ideja da i njena prijateljica želi isto što i ona? Jeca, možda žena želi samo da me bolje upozna. Sjeo sam u auto i ne razmišljajući ni o čemu opušteno vozio do Ulice Kralja Tvrtka 27. Muzika sa kolekcije Caffe del Mar uljepšavala je ionako lijepu noć.
Autor: CasanovaB
