Mala i obla Joelle (Žoel), sekretarica male izdavačke kuće iz ulice Vavin, od usta je odvajala, samo da bi pauzu za ručak mogla provesti u kafe-baru – Select – na bulevaru Montparnasse, gdje se od vajkada sakupljao veoma egzotičan narod.
Ovoga sunčanog i toplog mjeseca maja, bilo je posebno uzbudljivo, jer se bješe pojavio jedan čudan momak, na kome se vidjelo slovensko porijeklo sa jako izraženim mediteranskim primjesama. Većinom je sjedio sam na osunčanoj terasi, sa oficirskom bluzom engleske vojske (koja mu je fantastično stajala!) „ogrnutom“ preko naslona stolice i uvijek bio zadubljen u neku od nesumnjivo zanimljivih knjiga.
Odmah ga je primijetila i svojim ponašanjem obavijestila koliko joj se dopada, a svojom obaveznom pojavom iznudila čak i diskretan pozdrav. Svjesna svojih ništavnih šansi, sjetno je odlazila na „pristojno“ odstojanje odakle je pomno pratila ovu neobičnu priliku, oko koje su se dogadjale jednako neobični susreti i dogadjaji. Privlačio je pažnju baš zbog svoje nenametljivosti i bio jedini u čijem društvu su lijepe cure smjerno sjedjele dok je on šaputao neke čudne tajne, a one osmjehnuto zračile iz nekih dubina koje se inače ne bi mogle ni naslutiti. Osim toga, bilo joj je čudno da su one uvijek i bez izuzetka dolazile kod njega, što ju je navodilo na pomisao da u stvari, zbog svog otsustva duhom čak i on, na neki neshvatljiv naćin, sam sebi dolazi u posjetu.
Obučena u kratku mini-haljinicu, bila je potpuno omamljena dodirima zreloga proljeća koje se naprosto cijedilo niz oprane fasade i rascvjetano drveće bulevara i čak bila i sama opčinjena svojim zategnutim koljenima i oblim butinama koje su, prebačene jedna preko druge, glatko blistale na toplom suncu. Iz prikrajka je pogledivala momka, njegove dlakave grudi i jednako dlakave nadlanice ruku koje su je svojim odmjerenim i otmenim pokretima potsjećale na njenog voljenog crnog mačka Morisa, čije umiljavanje joj je nekad ublažavalo mnogu čežnju. Opušteno zagledana u svoje zategnute butine, protrnu pri pomisli da na njima ugleda te dlakave ruke kako se, poput voljenog mačka maze i umiljavaju te ih u nesvjesnom iznenadjenju razdvoji, pri čemu joj se neodoljivo nametnu pomisao da ona dlakava ruka iz njenih misli skliznu ispod suknjice i lako poput toplog lahora, pomilova je s unutrašnje strane oblih butina sve do ovlaženog Venerinog Brijega.
Trgnu se, realno ocjenjujući svoje šanse da jednog takvog momka vidi i osjeti u svom vrelom naručju i to onako kako je samo ona znala i umjela – bez ostatka. Još otkad se odselila u novi mali stan, nije mogla dočekati da njegovu intimu podijeli sa nekim ko bi joj ispunio sve dotadašnje erotske i ostale fantazije, te se odjednom sjeti gomile ključeva koji su zvonili u tašni koju je ispunjavala i povelika sveska-kupusara, u kojoj je vodila neku vrstu dnevnika. Skoro se užasnu od pomisli, koja joj se naprosto zakači o gomilu nevezanih misli, uz neodoljivo napasnu želju da tome momku jedan od tih rezervnih ključeva jednostavno utisne u jednu od onih dlakavih ruku i pogledom mu objasni svoju namjeru, pa da bezglavo pobjegne u neizvjesnost uzdrhtalog očekivanja.
Ta pomisao, ne da nestade, vec naknadno postade nametljiva do opsesije, te narednih dana otpoče pisati popratna pisma, uzaludno očekujuci da bi joj to moglo pomoći da prebrodi moćnu rijeku čežnje, koja je nosila u nepoznate prostore neobuzdane strasti, proljećem pokrenute poput suncem otopljenog snijega.
Jedno od tih pisama joj se učini dovedeno do neke smirene izvjesnosti, što je ohrabri do neuračunljivosti te ga ona omota oko jednog od rezervnih ključeva i spusti u tašnu, sebe tješeći da je to samo onako, ako se prilika stvarno ukaže, ipak ne pristajući da u to i sama povjeruje.
Medjutim, dogodilo se to tako nametljivo, da nije mogla da odoli ovoj posvjesnoj želji, jer kad je jednog od sljedećih dana došla na skoro praznu terasu i već poizdalje ugledala praznu stolicu sa „ogrnutom“ bluzom čiji su džepovi zijevali neodoljivo poput mladunčeta pelikana , te naprosto bi nemoćna da odoli a da onaj smotuljak ne ubaci u dubinu otvorenog džepa.. Na utrnulim nogama ode do jednog usamljenog stola i sjede, dok ju je uzbudjenje nepodnošljivo davilo, te u groznici očekivanja ne znade šta drugo da učini do da nespretno zapali cigaretu. Onaj momak se uskoro pojavi iz mračnih dubina bara i uz uobičajeni pozdrav je odmjeri, ali na neki novi način, kao da bješe naslutio onu žestoku unutrašnju buru koja joj je naprosto uzimala dah. Ona ne izdrža dugo, vec uskoro ustade i na odrvenjelim nogama otetura u pravcu svog biroa.
U neumitnosti svog nepovratnog čina, izgubljeno odluta u svoj mali stan sa pogledom na usko dvorište, gdje pokuša da uzme nešto čitati, pri čemu ostade da se i dalje lomata dzunglom svojih pretpostavki, strahova, neizvjesnosti i očekivanja koje je naprosto prijetilo da se pretvori u priželjkivanu izvjesnost susreta na kome bi moglo početi sve ono što se u uobičajenoj stvarnosti nečim takvim obično i završava.
U beznadežnoj zbunjenosti, sjeti se male plastične flašice sa uljem za šivaću mašinu, te naglo ustade, nadje je i podje do vrata kako bi podmazala ključanicu, što je toliko uzbudi i uzburka osjećaje sve do pomisli da je ova skoro suluda jebačina u očekivanju već uveliko počela ovim njenim činom, koji time već zalazi u jednu novu i neslućenu stvarnost, tako da joj se učini da nekoliko kapi bistrog ulja ovlaži i njene naburele i odavno spremne usmine i prepone uveliko razlivene medju butinama..
Protrnu i nesigurno se vrati do razgrnutog kreveta, usput strgnuvši laku spavacicu i uveliko ovlažene pamučne gaćice, pa se lagano predade toplom zagrljaju prostranog kreveta, iznenada smirena mislima koje joj se nametnuše neočekivanom logikom da je pravilno procijenila momka čijem razmišljanju svakako odgovara jedan ovako suludo spontani čin beskrajnog povjerenja i on će ga sigurno shvatiti na očekivani način i postupiti u skladu sa svojim koliko smirenim toliko i spontanim bićem.
Zato se opusti, smireno očekujući da se ova olovna neizvjesnost otopi u vrelini koliko nepredvidljivog toliko žudjenog sureta, do krajnosti oslobodjenog svih uobičajenih konvencija. U tom smirenom razmišljanju i ne primijeti da bješe utonula u jedan meki i topli polusan, koji su jedino razbijali šumovi u hodniku i uzanom dvorištu, na koje se još uvijek privikavala.
Odavno se vec bilo smrklo, ali što to znači u gradu svjetlosti, čiji je odsjaj ulazio kroz veliki dvorišni prozor, cijelu scenu svojom mekom svjetlošcu pretvarajuci u sliku nalik na poznata platna Rene Magrita. Baš kad i konačno izmorena odluči da se prepusti skoro neodoljivom snu, više unutrašnjim osjećajem nego sluhom osjeti bat koraka koji je u sebi nosio neku namjeru, jer je njihov ritam bio neodlučan i oklijevajući. U grozničavom očekivanju htjede da se uspravi na laktove, ali u nadolazećoj izvjesnosti kasne posjete, u ushićenom očekivanju ostade u toplom zagrljaju kreveta, poput pogleda zaštićenog očnim kapcima u očekivanju jarkog bljeska.
Tiho i oklijevajuci ključ se okrenu u podmazanoj bravi, dok ga ona nadstvarno osjeti i medju svojim butinama, napeto očekujući da se vrata, koja jedva čujno škripnuše i konačno otvore. Konačno se i sama pretvori u jedan jedini pogled, koji žudno i sa nadražujućim strahom obuhvati tamnu priliku koja je neodlučno stajala u okviru otvorenih vrata. Pokrenu se tek toliko da ga ohrabri, nakon čega on onim svojim mačjim hodom stupi u vaginalno topli i mirisni prostor sobe u čijoj niši se bjelasao prostrani krevet i meko zračili njeni pokrivačem naglašeni oblici.
Dodje i stade ispred kreveta, dok su mu dlakave ruke visile u neodlučnom iščekivanju. Ona naglo odbaci pokrivač i skupljenih nogu sjede na meku ivicu kreveta, svoj ushićeni pogled ne mičući sa visoke prilike, koja je stajala kao da je priješla svoj dio puta i sad stoji u očekivanju nekog ko treba da joj dodje ususret. U mekoj tami potraži i nadje kopču kaiša, koju otkopča i zagrcnuto povuče rajsferšlus uskih somotnih pantalona, pa ih nježno povuče niz noge jednako obrasle svilenom dlakom, tako da joj pred samim licem bljesnuše bijele gaćice iz kojih je zapahnu muški miris koji je omami u potpunosti. Za to vrijeme, on se odmjerenim pokretima oslobodi svoje bluze i košulje, koje baci na obližnju stolicu a onda, oslobodjenim rukama, neočekivano nježno obuhvati njeno zajapureno lice i potom je blagim pokretom povuče k sebi. Nadjoše se u zagrljaju koji je više bio nalik na medjusobni zamagljeni pogled tijelima i u tom pogledu ostadoše sve dok u njemu ne obuhvatiše i ostale detalje ovog neobičnog susreta.
Nakon toga, on je nježno gurnu te se nanovo nadje u toplom zagrljaju kreveta, dok on sjede na njegovu ivicu. Ona se zagrcnuto pretvori u jedan jedini pogled tijelom koje u njenim užarenim mislima bješe izgubilo svaki oblik i poput tijesta ispunjavalo udubljenje u krevetu. Njegova desna ruka se spusti na tu bezobličnu masu i svojim dodirima stade da joj vaja neko novo i zanosno tijelo, koje stade ispunjavati njen uzdrhtali razum. Silazeci od glave nadolje, ruka je naprosto vajala gipke i zanosno razdvojene grudi sa glatkim krugovima u kojima su se oporo propinjale male gužvice bradavica, da bi nakon toga produžila dalje i u svom oblikovanju zategla obli trbušćić i nastavljajući da vaja noge oblih butina i nadahnuto izvijenih koljena, koje su se završavale malim stopalima i prozračnim sitnim prstima. Probudjena i dovedena sebi tim nježnim dodirima, prope se u neizdržljivoj čežnji da to svoje novostvoreno tijelo i konačno otisne i oformi u kalupu kjoji joj se nudio divnom muškom tijelu na kraju te ruke pune nježnosti. Rukama obgli široka ramena, na uzdrhtalim grudima osjećajući dodir svilenih dlaka i odlučnim pokretom svoje oble noge zabaci van kreveta, tijelom mu dajući znak da je podigne, time ga pozivajuci na ples kroz mirisni i topli prostor sobe. Poput iskusnog plesača koji umije voditi svoju partnerku, sigurnom rukom je podiže i privuče k sebi, te se nastaviše lelujati, poput algi u vodi, kroz prostor koji se u potpunosti podavao njihovim pokretima i strujanju njihovih nesputane strasti, koja je svakim korakom bila sve jača kao da se zagrljeni uspinju stepeništem sazdanim od misli i osjećaja. Istovremeno osjetiše da one bijele gaćice, još uvijek, poput nekih vrata, stoje medju njima, naglo zastadoše te ih on odlučno strgnu nakon čega njegov naglo oslobodjeni kur@c nabrekao do pucanja vrelo dodirnu njen trbuh, istovremeno odjek tog dodira vraćajući do svijesti koja se sve više sužavala. Unatraške ga povuče do kreveta na čiju ivicu sjede, nakon čega u zagrcnutom ushićenju, nježno objema rukama nabrekli kur@c uze i njegov svileni glavić prvo pritisnu na užareni obraz.
Dok je on njenu malu glavicu nježno držao u prijeteći dlakavim rukama, ona, u bezgraničnom povjerenju, svojim vlažnim i vrelim usnama nastavi da u zagrcnute misli preslikava oštri obod glavića, žudno prihvatajuci malu bistru kap sa napućenih ustašca koja poluotvoreno iščekivahu sveobuhvatni poljubac njenih ustiju. Opijena mirisom, jezikom liznu oštri obod glavića i njime nastavi pipati jedva primjetne čulne ospice rasute njegovom ivicom, što učini da se cijela njegova prilika pretvori u jedan jedini produžetak tog uzdrhtalog kurca koji nastavi da se trza u jedva podnošljivom ocekivanju.
Neočekivano, on se otrgnu iz tog njenog zagrljaja i dijagonalno opruži po krevetu, ali tako da je njegov kur@c i dalje ostade u uzdrhtalim rukama. Konačno se i ona nadje u krevetu na koljenima kojim ga opkorači, nastavljajuci da svojim usnama i jezikom razgleda svileno nebrekao glavić koji je očekivao… Medju rastvorenim nogama je osjećala vlagu kako se hladi sušeći se na njegovom vrelom dahu, sve dok taj prostor ne ispuni njegovo užareno lice pri čemu uzdrhta osjećajući kako njegov jezik miluje sokom oblivenu gužvicu dražice i nabreklo rascvjetale male i velike usmine ispod kojih se mali otvor grčio u zagrcnutom očekivanju nečega što se sada dešavalo na nekoj drugoj strani.
Kao da je gurnuta ovim očekivanim dodirom, bez daha otvori svoja vlažna i vrela usta i ushićeno ih navuče na svileni glavić, nastavljajuci da klizi niz stablo kurca isprepleteno nabreklim žilama, sve dok joj glavić ne ispuni duboko grlo koje pokuša da gutanjem otvori kako bi ga propustila do onog mjesta gdje je dodir njegovog jezika osjećala skupljen do u jednu jedinu tačku sužene svijesti.
Skoro istovremeno se trgoše i uspraviše na koljena, bez oklijevanja se, izbezumljeno, hvatajući u zagrljaj koji ih i konačno izvuče iz kreveta, te se ponovo nadjose licem u lice, zaustavljeni u očekivanju koje ih je ostavljalo bez daha. I ne razmišljajući, ona ga obgrli oko snažnog vrata da bi se istovremeno propela i svojim oblim butinama obuhvatila oko slabina, neobuzdano se trzajući pri dodirima nabreklog kurca razigranog u prostoru prepona sa rascvjetanim usminama nabreklim i prelivenim sokom koji se rastezao u nevidljivim mirisnim končicima i teškim kapima. Uz jedan mukli krik iz dubina same sebe, zamahnu karlicom i svileni glavić „u letu“ uhvati svojom ružom, da bi njegov oštri obod čvrsto obuhvatila kragnicom svog uskog ulaza i onda bez daha ostala u tom položaju zagrcnutog očekivanja, dok je cijelim svojim, osjećala drhtaje njegova tijela. Oprezno se prope, pri tome pazeći da joj nabrekli glavić ne isklizne iz kragnice majušnog otvora, da bi nakon toga jednim odlučnim zamahom cijelog tijela skliznula niz žilavo stablo kurca sve do njegovog korijena na kojem se osloni svom svojom dražicom, nastavljajuci da je zagrcnuto gnječi iz nje istiskujući sve moćnije talase strasti kojima se prepusti da je nose ka visokoj obali na čijem prostranom žalu je očekivalo smirenje potpunog zadovoljenja njene neizmjerne čežnje. U širokim zamasima nastavi ovu svoju „plovidbu“, svojim oblim butinama krmareći pokrete pod kojima se osjećao nadolazak strasti u snažnom tijelu momka i već se nagovještavali skori trzaji prije nego će iz, do pucanja nategnute kesice, linuti vreli mlazovi koji će ona osjetiti kako joj oblivaju utrobu do samog srca, dok će ukus zalutalih kapi osjetiti i na užarenom jeziku.
I stvarno, nakon par snažnih zamaha, ona se i konačno izvi nošena najvećim talasom, kome se prepusti istovremeno prihvatajući vrele mlazove što su se njenom utrobom razlivali praćeni žestokim trzajima momka koji je nosio ka krevetu, kako bi i konačno smirenje dočekali u njegovom mekom zagrljaju. Stopljeni u jedno jedino biće, ostadoše da očekuju smirenje koje se tanjilo poput talasa u pjeni svoga nestanka na pješčanom žalu i prije nego se opustiše u potpunost, krevet pod njima ne izdrža već se s bukom i lomljavom uruši, dok se oni, zbog toga u još čvršcem zagrljaju, ozareno osmjehnuše, jer tijesnim dvorištem odjeknu nečiji razjareni urlik:
Merde! (francuski: sr@nje!)
Autor: metuzalem
