Još jedno hladno, zamrznuto jutro osvanulo je u mojoj sobi. Niti hladnoće obavijaju moje nadraženo i naježeno tijelo. Sama sam. I ja i zidovi oko mene odišemo blijedom, ružićastom bojom. Kao što se sa zidova već ljušti u kutevima boja, tako i moj tjelesni miris polako nestaje s novim jutrom. Ne želim samoću, ja i moja mašta smo već siti jedno drugog. U ovom trenu potrebna mi je harmonija s muškim tijelom, u ovo jutro kad bismo oboje bili voljni zavući jedno drugome ruke pod kožu, srce pod dušu.
Nadam se da će pokucati na moja vrata, On, moj današnji užitak. Nadam se da će se to muško biće usuditi doći, da će možda osjetiti moj telepatski poziv vruće kuje ili mačke.
Svejedno u ovom trenutku nisam ništa do li čista životinja. Zvijer kojom upravlja čisti animalni nagon koji želim isprazniti, artikulirati, sazrijeti u njemu i s njim… S kim?
Još nitko ne kuca na vrata moje sobe i mog tijela, hladnoća zna biti tako zamorna. Ni sami dodiri kojima klizim po svojim malim usnama ne čine me zadovoljnom. Želim njegova usta na njima, da priča s njima, da zavuče svoj jezik u sve otvore moga tijela. Neka kruži moj tajanstveni muškarac svugdje…
Eto opet mašta, opet ukrućena bradavica, opet vizija… Nitko ne kuca.
Vjerovatno pretjerujem u očekivanju. Ili sam u ovom trenutku jednostavno žena koja zna uživati s bilo kim, bilo kad i bilo gdje.
Minute čekanja polako se počinju ispreplitati u vlastitom pitanju osobnosti i sposobnosti, u pitanju oblika i veličine užitka koji radi gluposti sputavam u svojem tijelu. Ali to je prošlost, izgubljena žica jedne curice u pubertetu, strah jedne maloljetnice. Sada sam već dugo odrasla žena, spremna muškarca stisnuti kako treba u svom tijelu, stisnuti da uživa i da divlja, na vrhuncu isčekivanja… Netko ipak kuca na vrata.
U žurbi ih otvaram kao da sam upravo sakrila jednu veliku tajnu ili možda čak i neku osobu. Ne doimam se smirenom, a ni muškarac koji je ušao u moj stan nije bio smirenog pogleda. Napokon sam shvatila da je vrijeme zgrabiti njegovu stražnjicu, pa makar i izgubila zbog toga ono što ljudi nazivaju prijateljstvom između muškarca i žene. On razumije, on vidi, napokon sam svoja i kao svoja počinjem djelovati. Nakon kratke priče koja se odvijala između nas. To je to, to je realnost s kojom sam promijenila svoju prijašnju maštu. Zavukla sam mu ruku u džep i naprosto mi je postao jasan kult Falusa, tog moćnog i uzdignutog Boga koji trenutno pušta malu prozirnu sluz u mojoj ruci dok ga milujem, gore-dolje, gore-dolje. Postaje mantra naših pokreta.
Usnama sam ga primila primjetivši kako moja haljina mijenja oblik, kako se muškarac svojom glavom i čitavim tijelom izvija i počinje me ljubiti. Moj nabrekli cvijet pušta sok, koči se i opušta, klitoris postaje centar našeg dodira i centar mog svijeta. Ne mogu se glasati, a tako želim u zrak ispustiti skvičanje i režanje jedne životinje koja je zajašila drugu, no ne mogu jer On mi je u ustima. Kult falusa postao je moje vlasništvo.
Nastavili smo se milovati nošeni vjetrom strasti, ja i muškarac bili smo animalni partneri. Skakao je kružnim pokretima po mom tijelu, onda bi se smirio i nježno ljubio moj vrat, grickao ga je svojim punim usnama čežnje i zadovoljstva. Bili smo jednaki u svom zanosu. Dopustio je da se popnem na njega i sjednem na njegovo uzvišeno čudo. Gledao me zadivljenim očima iz kojih je protjecala sva moguća sluzava strast. Urlikao je i to me je uznemirilo do te granice da se više nisam čula. Otišla sam u neku dalju i dublju dimenziju animalnog stvaranja. Osjećala sam se boginjom, i u mom životu ništa nije igralo ulogu osim sebe i zavodljive ljepote umijeća užitka. Prsti su radili neprekidne pokrete po njegovom tijelu. Čupkala sam mu dlačice s grudiju, nježno sam mu dodirivala testise koji su plesali po mojoj mokroj stražnjici. Taj proces je dugo trajao, bila sam apsolutno svoja, i apsolutno zadovoljna.
Nakon vrtloga strasti pod vrućim i ovlaženim plahtama, moj muškarac i ja satima smo sjedili u tihom razgovoru zadovoljstva, razgovoru kakav mogu voditi jedino osobe čija se tijela jednako tako dobro međusobno razumiju…
