Lorena je zatvorila oči čim joj je Buckov kurac uletio u usta. Zahvalila je svecima na kondomima s okusom obožavanih jagoda, iako je za to zasluga išla samo Durexu, a ne njima. Valjda su dobri tvorničari mislili o njoj kada su ga proizveli. Ovo joj je bilo već drugo pušenje toga prijepodneva. Nije bila zbog toga specijalno nesretna, a znala je i da je očekuju još barem dva. No ipak je više voljela da joj dolaze na cjelokupni tretman od jedan ili dva sata, jer je tako mogla više zaraditi.
Bucko je bio od onih mirnijih. Nije navaljivao gurati maloga u njezino grlo. Čekao je strpljivo da ga ona sama obradi. A Lorena je znala svoj posao. Bavila se eskortom već petu godinu i nije joj bio problem zadovoljiti svoje mušterije.
Ovakvih kao Bucko, Lorena je imala na stotine u svojoj karijeri. Gospodin četrdesetih godina i u ne previše sretnom braku. Bio je lokalni mali poduzetnik sa nešto novaca viška. Ili samo nije želio da mu i to potroši njegova čangrizava debela žena. Smatrao je zasluženim da makar dio onoga što priskrbi, potroši na svoje zadovoljstvo. Lorena je bila sretna što takvi likovi postoje i što joj dolaze.
Lorenu nisu zanimala imena. Osim što nije bilo profesionalno znati ih, zanimljivije joj je bilo smišljati im nadimke. I tako je ovaj bio Bucko, a onaj od jutros Kruti. U njezinom poslu je bilo bolje ne vezati se previše za klijente.
Jezik je blago isturila prema van, tako da joj vršak lagano viri iz usta ispod Buckovog kurca, a usne je držala skupljene čvrsto oko njega. Trenje o njezin jezik i usne je bilo dobro i očekivala je da Bucko ubrzo svrši.
Desnom rukom je držala korijen Buckovog mališe i gurala ga jednoličnim pokretima gore, pa onda opet dolje, natrag prema jajima. Bucko je tu i tamo ispustio koji tihi uzdah i pogladio je po kosi. Nije bio od onih dosadnih tipova koji bi je cijelo vrijeme držali sa obje ruke za glavu i naguravali je gore dolje. Mrzila je takve, ali bi ih ipak otrpila.
„Joj Lorena, kako ti krasno pušiš!“ – izustio je Bucko i dodao: „Ajde molim te samo malo sporije…“
E odlično, pomislila je. Bucko je pri kraju, te ubrzala kretnje glavom i istovremeno još žešće nastavila drkanje. Počela je stenjati, te dva tri puta zagrgljala kad bi joj Buckov alat otišao malo dublje u usta. Znala je da likovi to obožavaju. Valjda bi bili sretni što su toliko veliki da guše žene svojim kurčinama.
Buckov je kurac spadao nažalost u kategoriju omanjih. Imao je možda svega trinaest centimetara duljine i za Lorenu nije predstavljao nikakav izazov ili muku. No nije joj predstavljao niti zadovoljstvo. Nakon četiri godine eskorta i više od šesnaest godina aktivnoga seksa, frajer bi trebao imati palamarčinu od barem dvadeset centi da bi ga Lorena osjetila kako treba.
Lorena je bila u svojoj dvadeset i devetoj godini života. Bila je sitnije građe, pedesetak kilograma težine na sto šezdeset i nešto centimetara visine. Vitko tijelo imalo joj je izražen struk. Guza joj je bila lagano isturena, ali nije bila prevelika.
Sise su bile ono najbolje na njoj, jer se dičila čvrstom četvorkom. Preživjele su joj bez posljedica dojenje svojih dvoje klinaca. Kosa joj je bila kraća, obojana u tamnije crvenu boju sa crnim pramenovima. Spuštala joj se taman toliko da prekrije njezine okruglaste obraze i da priskrbi dodatni čar njezinom slatkom i pomalo bebastom licu. Pičkicu je brijala gotovo potpuno. Ostavljala bi samo usku trakicu fino skraćenih dlačica odozgo prema dolje, sve do iznad klitorisa. Brijanje cijele pičke smatrala je mamcem za bolesnike pedofilskih sklonosti. To bi uradila rijetko i samo za stalne mušterije.
Lorena je izgledala mladoliko za svoje godine i mnogi joj ne bi dali više od dvadeset. No ona je znala pravu istinu o tridesetoj na vratima. Iako još uvijek bez celulita na bedrima i bez sala na trbuhu, biološki sat i dva poroda smanjila su njezinu samouvjerenost i dodala tijelu pokoji, makar drugima i nevidljivi, nedostatak.
„Uh, gotov sam!“ – prostenje Bucko i poče se izvijati prema naprijed. Lorena se malo pomakla prema natrag i prestala kretati glavom. Svršio je uz suzdržano stenjanje. Izvadila ga je iz usta i nastavila lagano gladiti rukom. Kondom se svukao pod njezinim prstima i ostavio Buckovog mališu ogoljenog, ali sretnog.
„E Lori, volio bih da ona moja hoće tako pušit… Makar to da mi radi. Nagovorio sam je samo jednom. Probala je i odustala čim ga je stavila. Kaže da to ne voli.“ – počne se jadati Bucko izvaljen u fotelji i još uvijek golog mališe.
„Pa jesi stavio kondom?“ – upita dobrohotno Lorena.
„Ma jesam, pizda joj materina! Isto ovakav, voćni. Kaže da je alergična na gumu. A bez kondoma veli da joj je ljigavo.“ – nesretno nastavi Bucko.
„Ma alergična je ona na moj kurac. Bitno da na lovu nije alergična.“ – nastavi on rezignirano.
Lorena već htjede skrenuti temu jer joj je već bio pun kurac ispovjedi ovakvih sredovječnih nesretnika, ali se suzdrži. Znala je da tih desetak minuta razgovora sa mušterijom nakon seksa gradi odnos koji joj te mušterije vraća nanovo k njoj. I predobro je bila svjesna činjenice da promiskuitetni muškarci vole mijenjati čak i kurve. A sa stalnim mušterijama imala je sigurnost u svakom pogledu. Zato je njegovala te male aftersex razgovore, iako su joj ponekad išli na živce.
„Pa daj mi reci ženino ime i adresu. Poslala bih joj buket cvijeća kao zahvalu!“ – podjebala ga je lagano, ali se odmah izvadila: „Da ti ga ona puši, što bih ja onda radila?“
„Ma daj Lori, ne zajebavaj. Jučer je opet spizdila lovu na neku haljinetinu u kojoj izgleda ko krmača. Sve joj salo previre iz nje. Nema kao ništa pošteno za nećakove svatove. Nema kurac, ima pune ormare. Treba joj zlatna haljina, moš si mislit.“ – nastavi svoj plač Bucko, dok je navlačio hlače.
„E da, sad sam se sjetio, radiš li ti i momačke?“ – upita je on prosvijetljeno.
„Radim, kako da ne. Sve što treba. Može striptiz na početku, dva plesa za noć su ti milju kunića. A ako se dogovorimo, za mladoženju može pušenje ili seks. Ustvari, može i oboje! To je po standardnoj tarifi. Za grupnjake znaš, to da ne radim..“ – izdeklamira Lorena poslovnu mantru, frfljajući malo glasnije iz kupaonice dok je prala zube.
„Dogovori tu večer sa šefom, znaš da on sve to organizira. Mora me tamo dovesti, a i vratiti natrag doma. A možeš i tom svom malome dati njegov broj, pa neka ga sam nazove. Bit će brže.“ – nastavila je.
„Okej. A mi se vidimo najvjerojatnije idući tjedan. I to na sat. Jel’ može?“ – upita Bucko.
„Može!“ – uzvrati zahvalno Lorena zbog najavljene joj zarade.
Voljela je tretmane od jednoga sata. Inkasirala bi 600 kunića, pa kad pola da šefu, već bi za taj dan imala radničku dnevnicu. Uz malo sreće, zaradila bi i dvije, tri takve dnevno. Nikada joj nisu bila jasna ona novinska sranja koja uredno objavljuju čim pajkani sklepaju neke od njihovih.
Sretni bi se novinarčići raspisali kako su upravo uhićene eskort dame zarađivale stotine tisuća kuna godišnje, a njihovi makroi i milijune. Mater im glupu, pomisli, pa da je tako vozila bi Tuarega, a ne punoljetni Golf dvojku. A i Ante bi imao barem Lexus. A možda i lanac trgovina kao Kerum. Ili je taj s trgovinama Bandić? Lorena nije previše razlikovala te face.
Bila je i ona već nebrojeno puta privođena u MUP i imala hrpu prekršajnih prijava složenih u ladici komode. Da je bar imala toliku hrpu love, pa da je tisak po zaradi uspoređuje sa bankarima i managerima! To ju je sjetilo da sutra mora dati lovu klincima za školu.
Tema o parama joj je isparila iz glave čim je Bucko došao do vrata njezinog iznajmljenog stana i uljudno je pozdravio.
Zanimljivo, niti jedna joj mušterija nikada nije dala pusu na odlasku…
Autor: Pero Batinić
