Baš neki dan dok sam sjedio u gradskom autobusu, i prazne glave gledao ljude kroz prljavo staklo prozora, ušla je u autobus mlada majka – predivna crnka savršenog tijela, tako da sam se pitao je li moguće da je ta djevojčica što joj se čvrsto drži za majicu kćerkica. Hm!? Ja bih se isto htio čvrsto držati za njenu majicu. To bi mi uljepšalo dan; a možda i život….
Tada sam primjetio da mama u drugoj ruci drži kćerkinu lutku, te malena zato vuče njezinu majicu kao utopljenik koji traži slamku spasa. Ako ne okrenem glavu i ponovo pogledam van, morat ću se i ja spasiti tako da izađem iz autobusa dok ne bude prekasno, jer se moj mali već počeo propinjati da i on vidi tu ljepotu…. No tada sam se, radi te lutke, sjetio događaja koji mi je izmamio osmijeh na lice u autobusu prepunom zabrinutih ljudi.
Da, bilo je to prije nekoliko godina još dok sam hodao s mojom sadašnjom ženom Sonjom. A moja Sonja ima mlađu sestru Danijelu kojoj je tada bilo nepunih devetnaest godina, a izgledala je još puno mlađa. Praktički; izgledala je kao lutka. Bio sam jednostavno opsjednut Danijelicom a Sonja je to znala i bilo joj je čak zabavno gledati kako se ja sav izbezumim u blizini njene sestrice, a ne mogu i ne smijem ništa učiniti. Zato bi mene Sonja znala smiriti na pravi način. Puno puta dok smo se ševili, Sonja bi me provocirala riječima:
– Tako znači! Ševio bi moju sestricu?! A znaš da ne smiješ to napraviti jer ona je još nevina… Ako me dobro poševiš možda ti i dopustim da joj samo gledaš gaćice ispod kojih je obrijana vlažna pičkica. Možda ti dopustim i da me poljubiš nakon što joj liznem slatku rupicu…
U tim trenucima ja bih podivljao i počeo Sonju zakucavati za krevet, gristi joj sise i vući za kosu kao drolju koju treba kazniti. Na taj bih se način oslobađao frustracija nastalih zbog sputanosti pred Danijelicom.
Onda je Danijela jednoga dana dobila na poklon lutku koja je bila nevjerojatna kopija djevojčice, oko 120 cm visoka. „Kože“ od pjenaste gume, pod prstima kao baršun, plave kose s velikim uvojcima, plavih očiju i lijepih usana. I svaki puta kada bih ušao u sobu, koju su dvije sestre dijelile, ta mala plavuša mi je s kreveta privlačila pažnju, pokretala maštu i navodila na razmišljanje i usporedbu s Danijelom. Hm!? Danijelu ne smijem ni pipnuti, ali ova cura nikome neće reći da je moja ruka bila tamo gdje joj nije mjesto i još štošta. Kada bih joj dao svog malog i njime prelazio preko njenih usana, lišca, kose… ne bi se uopće bunila. Dapače! Mirno i bez riječi, dočekala bi po svom gumenom licu i plavim uvojcima, slatku nagradu za to jer je bila dobra i poslušna cura. Ispričao sam Sonji moju maštariju i što mi se mota po glavi. Dao sam joj prijedlog da bismo mogli zajedno poševiti ovu lutku u zamjenu za Danijelu. Tako mi se sada može ispuniti želja da ševim njenu sestricu.
Sonja me malo čudno pogledala i uz smiješak rekla da pristaje na izazov. Budući smo bili sami, mogli smo to učiniti odmah. Sjeo sam na Danijelin radni stol, a Sonja na pokretnu stolicu ispred mene. Najprije je Sonja oblizala usne lutki, a onda meni gurnula jezik do grla. Istog trenutka, na već napetim hlačama osjetio sam malu ruku koja je htjela saznati što je to unutra tako veliko i tako tvrdo? Sonja je pomogla toj ručici i zvijer je bila puštena. Lutka me svojim mekim prstićima obuhvatila oko kurca i počela ga natezati sve jače, potpomognuta Sonjinim pokretima. Tada mi je Sonja, jedan od lutkinih prstića gurnula u otvor na glaviću i to je bio kraj! Katastrofa! Potres!…. Vidjevši da ću svršiti, Sonja je rekla: – Vidiš kako te male ruke čuda rade; ali prva nagrada ide meni, jer ja sam ipak starija i ja imam prednost. Strpala je kurac u usta još uvijek držeći ga malim ručicama, i pohlepno se nagutala toplog šlaga. Nekoliko trenutaka bio sam u out-u, ali moj je mali zvao na drugu rundu. Ah, što se tu može. Ovu priliku treba iskoristiti.
Tada je Sonja raširila noge i razmaknuvši gaćice, ugurala lutkinu ručicu u svoju razjapljenu mokru pičku i rekla: – Bravo Danijelice! Dublje! Joooš!…. Onda je izvadila tu ručicu iz svojeg bezdana i stavila je meni u usta. Kada sam posisao sav Sonjin sok s ručice, Sonja je laganim pokretima zdjelice, gore-dolje, počela razmazivati pičkine sokove po lutkinom licu, držeći je za kosu na potiljku.
-Liži me, ti malena droljice! Kako ti se sviđa okus sestrine pičke, ha!?… Govoreći takve prostote, Sonja je znala da ću uskoro svršiti, pogotovo kad je spomenula sestrino ime. Trzajući se, Sonja je sokove svog orgazma prolila po gumenim usnama male plavuše i zatim ustala, približavajući mi mokro lutkino lice da je ljubim dok ne svršim.
– Druga nagrada je za Danijelicu. Njoj možeš sada napraviti isto što i meni malo prije.
Još samo nekoliko sekundi nas je dijelilo od cilja, kad se začu zvuk ključa u bravi, a tada i Danijelin glas: – Jaaa saaam!
Grozno! Vratila se ranije no što je bilo predviđeno! Što sad!? Ali bilo je kasno za sve. Sonja je brzo ustala i izletila iz sobe da zaustavi sestru prije no što ova uđe, a ja sam skočio sa stola u jednoj ruci držeći lutku a u drugoj karu koja je bljuvala po lutki, namještaju i tepihu. Kad se mali prestao trzati, pao sam na krevet, nabio jastuk na lice i urlao od smijeha a da ni sam ne znam zašto. Čim me prošao napadaj smijeha, brzo sam ustao želeći sve to počistiti, ali nisam našao ništa prikladno, pa sam otvorio ormar s robom i upotrijebio čisti ručnik. Sonja je u međuvremenu uspješno zadržala Danijelicu izvan sobe, a ja sam sve sredio kako treba.
Poslije nam se više nikad nije pružila prilika da to napravimo ponovo, a još par mjeseci kasnije, Danijela je tu lutku poklonila maloj od sestrične jer nije znala što će s njom. Mene je prošla želja za Danijelom, jer dobio sam što sam htio, pa makar samo i u mašti.
