Ona je bila jedna od najljepših djevojaka u tom gradiću. Mnogi su joj se momci udvarali, ali ona ih je sve listom poodbijala. Najviše je voljela da odbije umjetnički nadarene momke. Prosto je uživala u tome; a i bila je prosta.
Brutalno je odbila sve one mlade slikare i pjesnike, da bi se na kraju udala za najvećeg geljana. Imala je dvadeset godina.
Vjenčali su se jednog oblačnog dana, najprije u opštini, a najposlije i u crkvi. On je napravio svadbu u prljavoj šatri, ispred svoje čatrlje, koja je najviše ličila na kakvu prčvarnicu ili prdekanu. Došlo im je bar pet stotina najprostijih duša. Bilo je ludo i nezaboravno.
Dok su gosti skakali po glibu i prašnjavim stolovima, i srkali supu začinjenu ricinusom, a zatim se iskaknjavali oko šatre, ako se prije toga ne bi ispoganili u čakšire – Kukavče, da znadeš samo koje je to baleganje bilo! – on je odveo suprugu u svoj smradljivi sobičak. Tad joj je prvi put pokazao svog dvadesetopalačnog čolda. Mislio je da je ona nevina, ne znajući, jado moj, da je još odavno drala laktove.
On skoči na nju ka bijesna psina, nabi joj čolda pod pazuh i poče da mokri. Njoj se to svidjelo. Međutim, zabrinulo ju je to što joj je njegova mokraća obojila pazuh-šumu i okolnu kožu u boju menstrualnog odliva. Pomislila je da njen klempavi i prije vremena oćelaveli muž ima problema sa bubrezima.
Zauzeli su drugu pozu. On je sjeo na njeno nježno lice tako da mu je ona olizala skoro ceo anus, koji je inače bio pun hemoroida. Potom joj se, u magnovenju, istovario u medna usta. Ona je svo debelocrijevno bogatstvo svoga muža halapljivo progutala i pitala ima li još. Ona mu iz sveg glasa podrignu na čolda, dok on prdnu ka Debela Berta, uplaši je i obori na krevet, te mu ona dade nadimak Prdvel. Prije no što ju je pokarao, izduvao je svoju baburastu nosinu na njene naočale i, dok mu je ona sisala testise, polizao joj kurje oči na objema stopalima.
Koitus je trajao svega nekoliko minuta, otpozadi, u pasjem položaju. Čupao ju je za gustu crvenu kosu, misleći da tuca pašče lutalicu ili kozu iz đedove bakče, kao kad je imao trinaestak ljeta. Svršio joj je u nekultivisani anus.
Medeni mjesec proveli su u susjednom selu i na planini kod ovaca. Orgijali su s ovcama; bilo je i felacija i kununlingusa. Da ih je ko od seljana vidio, pomislio bi da su ovcofili.
Nastavili su, potom, svoj bijedni život. On je radio kojekakve seoske poslove, a ona je povazdan sjedela kod kuće i, umjesto da radi nešta korisno, brala je pečurke ispod pazuha, pljevila šupak i mazala nokte pošto bi povadila glib ispod istijeh, šminkala se i, nakon što bi potriyebila sve vaške i buve, počesto mijenjala boju kose; čas u plavo čas u crveno. Nije zadovoljavala svog muža: ispunjavala je bračne obaveze tek kad bi joj nadošlo, ponekad i jedanput u dva mjeseca; a i tada po dva-tri minuta. Muž ju je opominja, no uzalud.
Na kraju je stisa pesnice i izbačio je iz kuće. Zamjenila ju je rasna seljakuša iz susjednog sela, a ona se vrnula u svoj gradić.
Morala je naći kakav posao, da bi živjela samostalno. Usjelila se u stan lude Mudžaferke, jedne mlađane Ciganke kojoj je Mrčo napravio dijete ne znajući što je ona; dijete je bilo bijelo, baš kao i njegova mati. Brinula je o kopiletu i oralno zadovoljavala Mudžaferku u nadoknadu za stanarinu. I napokon se zaposlila kod jednog privatnika.
Radila je kod njega, pošteno, godinama… A on ju je seksualno iskorišćava: prvo ju je on tovario u sve rupe, a nešta kasnije i njegov potonji sin. Naivno je mislila da će je on uzeti, dok je ona za njega bila i ostala samo jedna zgodna i budalasta polovnjača. (A što bi se, kukava mu majka, bogataški sin oženio gološijankom?!)
Ako ikada na ulici sretnete lijepo obučenu i zgodnu, a seksualno dezorijentisanu skorupaču, prepoznaćete polovnjaču.
