Gledao sam kako pored mog prozora šeću djevojke u kratkim suknjicama, koje su i sakrivale i otkrivale njihove čudesne nožice. Sjedio sam i gledao ih, što bi sve dao da bih mogao neku od tih djevojčura namamiti u svoju sobu i povaliti je na kauču. Ali kako, nisam imao ni motor ni bicikl, o automobilu da i ne pričam.
Bio sam tek student, i jedina stvar kojom mogao sam se pohvaliti bile su moje ocjene. Ali to kod devojaka nije baš bilo na cijeni, osim na testovima. Pa ipak, baš mi je znanje pomoglo da sam otpuzao među noge jedne djevojke. To bijaše ovako.
Jednog dana moja i Sonjina majka razgovarale su o svojoj djeci, a o čemu bi drugom. Prisluškivao sam i tako saznao da je Sonja, ta nadobudna djevojčura, zajebala cijelu kuću (izvinite, ali njena je majka stvarno upotrijebila taj izraz) pošto nije položila prvu godinu zanatske škole. Popravni ispit ima početkom devetog mjeseca, ali već sada svi znaju da je sa njom gotovo… Samo sijedi pored bilježnica i bulji kroz prozor, sluša tu glupu muziku, drma svojom debelom stražnjicom. Ukratko, djevojka je poludjela. Ušao sam u sobu i izlanuo kako bi joj ja, mogao pomoći, pa svi znaju da sam super učenik.
Sonjina se mama odmah uhvatila te prilike, od sreće su joj suze navrle na oči. Dogovorili smo se da ću je početi podučavati već sljedećeg dana. I stvarno sam otišao tamo, oboružan knjigom, a idući tamo razmišljao, sam kako bi bilo da mi Sonja platila instrukcije sama sobom. Sonja je bila baš onakva kako je mati opisala. Mučim se s njom, objašnjavam gradivo a ona ništa. Živa tuga; ukratko – nije njoj do učenja, ona je u ludim godinama. Svrbi nju tamo dolje, i tko bi, molim vas, mislio na strojarstvo kada se ulicom šeću u frajeri u trapericama. Nekoliko dana odlazim tamo, a još smo na početku.
Ali naletio sam i jednog dana kada Sonjina mama nije bila kući. Tog dana ni meni nije bilo do učenja. A što da radim? Juriš na ženskicu nije jednostavan; ne mogu je tek onako baciti na krevet i uzeti je, onako kako je jaka to ne bi ni mogao. Počinjem joj objašnjavati kako bi bilo super da položi popravni, pa će onda i dalje ići u školu a tamo su sve sami super frajeri. Ona klima glavom da je i ona za to, ali šta vrijedi kada ne voli učiti. Sve kaže, samo ne strojarstvo… Sve, ponovim i bacim joj udicu… Zaljubi se u mene… A meni pukne film i brzo skratim scenario za osvajanja tvrđave.
– Mogu ti odmah srediti da položiš popravni, samo za to nešto tražim.
Pristala je odmah, oživjela je poput muhe, kada na nju zasja sunce. Naravno da želi pozitivno, i za to bi dala sve.
– Jesi li već imala dečka, Sonja?
Još ne kuži u kom je grmu leži zec. Odmahne glavom.
– Čudim se. Tako lijepa ženskica od šesnaest godina, a nevina. A ona… se čak ponosi time.
Zaokružim očima, kao da je to najgore što može da je zadesi.
– Pa to je najljepše što momak i djevojka mogu raditi. Vidjeti ćeš, kad jednom probaš uvijek ćeš to ponovno tražiti, časna reč.
– Stvarno?
– Stvarno!
– Sonja, neću lagati. Zgodna si, sviđaš mi se, i, ako… e, onda ću već srediti da položiš popravni.
Nezgodno joj je, stišće noge i meškolji i se. Ali opet je privlači, ne ja, nego misao na položeni popravni.
– Pazit ćeš?
Već se radujem, moja je. A stvarno sam mangup, javi mi se savjest, hoću je nasaditi takvim štosovima, ali vrag u tijelu jači je od, morala.
– I stvarno ćeš srediti da položim popravni?
– Pa znaš dobro da hoću… Ništa lakše od toga…
Sjednem pored nje i zagrlim je. Bježi – ali sjeti se popravnog, vrag neka ga nosi, a ja, hvala bogu, popravni.
Poljubim je. Ništa: Gurnem joj jezik među usne, ona ga izgura. Polako je milujem po dojkama, osjećam bradavice ispod bluze, dobro sam se uzbudio. Mirno, mirno, ponavljam, znam, ako navalim prebrzo, izgubljen sam… No, konačno se strese i ona od užitka. Kad joj otvorim bluzu i gurnem ruku iza grudnjaka već crveni. Oprezno joj milujem velike sise koje se šire među mojim prstima. Spuštam se niže. Podignem joj suknju, jednom rukom guram je nazad ali ne odustajem, nastavljam, oboje već pomalo uzdišemo. Vrhovima prstiju hvatam rub njenih gaćica i grozničavo ih pokušavam svući. Osjetim njene dlačice… za tren zastanem. U tom trenutku se predala. Opustila se, digla ruke iznad glave i zatvorila oči. Dignem se, kleknem pred nju i skinem je do kraja. Stisla je noge. Ružičaste butine, nježne meke gole, razotkriju se preda mnom.
Brežuljak među nogama obrastao nježnim smeđim dlačicama koje sakrivaju ulaz u kraljevstvo užitaka. Nešto je lijepo u tom pogledu, zato ne žurim. Uživam. Cijelo tijelo obnaženo je ispred mene. Svučem se i legnem na nju, usnama sišem njene bradavice, ližem ih. Sonja se polako rastvara a da toga nije ni svjesna. Osjećam hladnu kožu njenih bedara uza svog nestrpljivka. Dotaknem joj dlačice. Oprezan sam. Milujem je beskonačno dugo, polako među dlačice guram prst, kao da sam dotakao žeravicu, trgnula se. Kada se smirila, rastvorio sam rupicu. Osjećam kako se njene ružičaste stijene vlaže. Pičkica je fantastična nabubrena… Uhvatim jastuk i smjestim joj ga pod guzu. Možda mi se samo učinilo, ali kao da je sama podigla svoju oblu stražnjicu, inače sam ne bi mogao sve obaviti.
Tek je sada divan pogled na nju. Osjećam da je i ona spremna i da ne misli na ništa drugo nego kako će biti kada uđem u nju. Bilo je nešto svečano u tom trenutku. Uhvatim ga rukom i nježno ga vodim po njenoj rupici gore-dolje. Ljubim njen ružičasti pupak, mišići njenih čvrstih nogu tresu se… Ne može više izdržati, zgrabi me za kosu i vuče u sebe. Nanišanim na rub… polako gurnem, tek toliko da uđem glavicom i osjetim prepreku.
Nogama se naslonim na rub kauča iza nas. Zvoni mi u ušima. O, samo da ne svršim prebrzo… samo ne odmah čim uđem… Predugo se igram vlastitom strpljivošću… Moram misliti na nešto drugo… Fe. C. dijagram… Da, to moram da je naučim. Odlučno gurnem. Bol pomiješan a srećom prelije se preko njenog lica. Čujem njen očekivani krik koji joj je pobjegao kroz stisnutu pesnicu na usnama. Ne odustajem, gurnem do kraja. Njene me noge čvrsto obuhvatiše, ruke me žele odgurnuti, glava joj se valja po krevetu i široko rastvorene usne hvataju zrak… Mirujem, ali pri kraju sam. Osjećam kako kuca, ukliješten u njezinoj. Poželim da se to nikada ne završi, ali završilo je prebrzo. Samo sam ga dvaput izvukao i ponovo stavio u nju i eksplodirao sam. Nježno, instiktivno me zagrlila i milovala me po vlažnoj kosi. Dugo smo ležali tako zagrljeni. Osjećao sam da joj joj nešto dugujem. Nježno joj šapnem u uho hoće li još. Kimne glavom i radoznalo me pogleda.
Potražim njen pupoljak, nabreknuo je… mazim ga… Zastenje i traži usnama moju ruku, zagrize se u nju… Silno je udarilo iz nje, i sama se bila iznenadila. Bojim se pogleda među noge, znam da ima krvi. Sretna je…
Sonja je one jeseni položila popravni. Ali ne zbog mene… Nego posle onoga ona se, vjerujete ili ne, sasvim promijenila, i gle čuda, počela učiti. Među nama isplela se kratka, silovita ljubav. Ne baš ona prava, trajna… Ali ipak – lijepa. Na žalost, to mi je danas još samo uspomena….
