Potpuno gola stajala je ispred njega, zaljubio se na prvu na njezin izgled. Uhvatio ju je rukama za kosu i postavio ju na stol, tako da je ležala na boku, na desnoj strani. Po njegovoj naredbi lijevom rukom je raširila usmine pičke koliko je mogla od svojih nogu koje su skupljene ispred njega izgledale jako jebozovno. Prevukao je kožicu svog kurca nekoliko puta i onda lagano prišao Kati, kao da to radi svaki dan.
Kata je bila potpuno izvan sebe, po cijelom tijelu vidjelo se da je uzbuđena, odnosno još bolje, bila je sva naježena. Točkice po tijelu otkrivale su to njezino stanje. Bradavice na sisama su se ukrutile, rubovi na sisama su bili potpuno napete, široke i jebeno podatne iščekujući svaki trenutak gazdin ubod.

Osjetila je gazdin kurac na svojim bedrima, guzi a bome i po svojoj pički, zakolutala je očima i iznenadno podviknula kad je gazda ušao u nju. „Kato, osjećaš li kurac u sebi? Jesam li te ispunio do kraja?“ – upitao ju je dok se meškoljio među njezinim guzovima i usminama ako bi ju čim bolje nataknuo na kurac.
e
„Osjećam gazda, osjećam kao vam je velik i tvrd! Potpuno sam se prepustila kako me jebete!“ – odgovorila mu je Kata više izvan sebe nego što stvarno osjeća. Stvarno se naježila po cijelom tijelu, čak su joj se i bradavice na velikim sisama uspravile i povećale tao da su ga još više palile.

„Kato ako ovakva budeš svaki put posao ti je zagarantiran! Pazi, u tebe se uzdam i nemoj me iznevjeriti! Od danas ćeš biti samo meni na usluzi, prenosit ćeš mi sve ono što ostale govore, jasno? Oooooo kako si dobra, aaaaaahhhhhhhh gušt je tebe jebati i nabijati te na kurac, toooooo kujice!“.
Kata mu je uz lažne osjećaje obećala da će biti sve onako kako on bude tražio.

Kata je izašla iz njegove kancelarije, a on se uhvatio telefona i nazvao Sanju:“Halo dobar dan, Sanja ne zoveš me već par dana! Kad ću doći kod tebe kući na onaj ručak što smo se dogovorili?“. Sanja je sudeći po glasu bila u nekakvoj žurbi, kao da je u nekakvoj strci. Ipak malo se pribrala, izašla je van, što je i on preko slušalice čuo kad je otvorila škripava vrata i rekla mu:“Gospodine, ne mogu danas, nisam niti planirala, možemo se dogovoriti za sutra? Danas mi je došao muž iz bolnice pa imam puno obveza oko njega! Jel može sutra u podne?“ – govorila mu je zadihano i isprekidano. On se složio s njezinim prijedlogom i završili su razgovor.

Čim je sutradan parkirao pred Sanjinu kuću, pogledom je tražio zvono na kapiji, jer je vidio i natpis kako je unutar dvorišta veliki pas. Zvona nije bilo i onda je telefonom pozvao Sanju. Ona je odmah istrčala van u dvorište govoreći mu:“Hajdete slobodno, Medo je u drugom dijelu dvorišta, ne bojte se!“. On je ušao i odmah dobacio:“Ooopa pa niste vi baš neka sirotinja kako ste se predstavljali! Imate dobru i veliku kuću!“.
„Ma to vam jest velika ali nažalost neuređena do kraja kuća! Podigli smo ju još prije rata dok je bilo onih kredita, i malo od darova iz svatova!“ – pravdala se unaprijed jer joj je bilo neugodno kad gazda uđe unutra i kad vidi da je sve onako kako je i bilo prije 20-ak godina. I on je to primjetio, u nečem sličnom je živio čitav život, ali sada se na takve stvari preko noći počeo gaditi.

„Ovo je moj suprug Mirko! Mirko ovo je moj novi gazda!“ -upoznavala ih je međusobno Sanja. Mirko je sav u gipsu ležao na krevetu u sobi u prizemlju, jedino mu glava nije bila umotana. „Dobar dan Mirko, kako ste? Je li već bolje? Ako slučajno trebate nekakvu pomoć u bolnicama ili kod doktora javite mi, možda vam mogu pomoći!“ – ponudio se gazda dok je prilazio krevetu kako bi se rukovao s Mirkom. Razmijenili su nekoliko uobičajenih rečenica i gazda je izašao van u dnevnu kako bi Mirko mogao u miru odmarati od ozljeda zadobivenih u padu sa silosa.
U dnevnoj su bili Sanjini klinci, bolje rečeno sin Tihomir i kći Ivona. S njima za stolom sjedila je i Tihomirova zaručnica Nataša. Nakon upoznavanja i pozdrava, Tiho je umjesto oca izigravao domaćina posluživši svima aperitiv. Gazda je tijekom ručka doznao da je Tihomir završio srednju školu, a da je njegova sestra Ivona još uvijek učenica 3. razreda gimnazije.

„Ja poslije srednje idem na fakultet, zar ne Nataša?“ – obratila im se Ivona. Nataša je sramežljivo odgovorila kako i ona planira isto:“Ja se ove godine moram upisati! Znate gospodine danas ako nemate faks teško možete do posla i zato ću ja nadam se na jesen upisati barem Poljoprivredni!“ – izgovorila je Nataša u mahu, a onda ju je Tiho blago ukorio:“Samo se nadaj, zar o tome nismo već pričali? Odakle ti lova za školovanje? Da si barem odlikašica imala bi pravo na besplatno studiranje, ovako ostaješ tu sa mnom i već ćemo se nekako snaći!“.

Gazdu je najviše zanimalo zašto su Tiho i Nataša već zaručeni, a oboje su tek počeli živjeti. Njemu je 19, a njoj 18 godina, i kako sama kaže još pohađa 4. razred. „Gospodine, svi su nam to govorili, da smo mladi, kud žurimo i sl., ali eto mi se volimo i na neki način to nas svejedno čeka prije ili kasnije!“ – veselo mu je odgovorio mladić.
I Nataša i Ivona bile su klasične srednjoškolke, ljepuškaste, zgodnog izgleda, ali očito bez puno klikera u glavi. Bubice u tim godinama su činile svoje. Kako se razgovor odužio Tiho je ustao i pozdravio se s gazdom:“Ako se ne vidimo, hvala vam na svemu! Ja moram nahraniti stoku a oko toga ima puno posla! Vidimo se!“ – pozdravio se i otišao van u drugi dio dvorišta kako bi napravio svakodnevni posao oko stoke. Nataša i Ivona su se pozdravile s gazdom i otišle svaka u svoju sobu pravdajući se učenjem za sutrašnje ispite.
Čim su ostali sami gazda se ozbiljnim glasom obratio Sanji:“Zašto se nisi obukla u suknju? Di su ti štikle, halteri? Šta izigravaš? Hajde u sobu i sredi se kao zadnji put kad si bila kod mene u uredu!“. Iako mu je nešto htjela objasniti, odjednom ju je presjeklo i odlučila je prešutiti. Bezpogovorno se ustala i zaputila u sobu na katu kako bi se sredila za gosta. On je za to vrijeme otišao do Mirka i s njim počeo pričati nešto bezveze, tek toliko da mu prođe vrijeme.

Vrata njihove sobe su bila otvorena, i Sanja kad se vraćala prema dnevnoj sobi vidjela je njih dvojicu:“Jel se nešto dogodilo? Mirko jel trebaš nešto da ti donesem?“. „Ne trebam ništa, ali mi objasni zašto si se dotjerala? Jel ti ideš negdje?“ – upitao je muž kroz bolne uzdahe.
„Ma ne, ne idem samo sam se presvukla jer sam se zalila kavom!Ispala mi je džezva pa sam se morala presvući!“ – odglumila je Sanja na brzinu. Gazda se još jednom pozdravio s Mirkom i izašao van.
Kad je Sanja zatvorila vrata gazda je odmah navalio na nju. Žvalio ju na sred hodnika, rukama ju stiskao po oblom dupetu. Ona se nevoljko podavala jer je cijelo vrijeme očekivala da će klinci naići:“Nemojte ovdje molim vas! Netko će nas vidjeti!“. „Dobro što predlažeš, gdje ćemo onda?“ – upitao ju je.
„Ne znam, možda najbolje da odemo kod vas u hotel!“ – predložila je. On ju je samo povukao do dnevno boravka i tamo nastavio istu igru. Naslonio ju je rukama na stol, zadigao suknju i opalio nekoliko puta po dupetu:“Auuu što imaš debelo dupe, šta sam ja rekao? Da moraš malo dovesti liniju, malo smršaviti, a ne ti danas za ručkom jedeš kao da ti je zadnji put! Ha kujo, kad misliš smršaviti?“ – govorio joj je i istovremeno pljeskao po masnoj obloj guzici koja mu je nadasve bila itekako privlačna i sexy, a onda opet naredio:“Okreni se da te vidim!“. Pred njim se ponovno stvorila još jebozovnija slika njezine dlakave, crne pičke koju je on nekoliko puta jako ošamario i prstima počupao punu šaku dlaka. Ona je na te njegove radnje samo uzdisala i tiho jaukala. Kad joj je stavio dlan na usmine osjetio je da se navlažila:“Šta je kujo, uzbuđujete ovakava igra, navlažila si se, ha kurvetino?“ i nastavio se iživljavati nad njom govoreći joj svakakve prostote.

„Klekni i puši mi kurčinu! To kurvo tako samo, liži ga cijelom dužinom, to kujo cijelog ga strpaj u usta! Bravo pušačice moja, bit ćeš ti prava!“ -uzbuđeno joj je govorio i pritiskao glavu dok je ona nespretno klečala na tepihu, gledajući cijelo vrijeme prema ulazu u boravak i osluškujući ne bi li netko naišao.

„Sanja, Sanja dođi ovamo!“ – dozivao ju je muž iz sobe. Ona se odmah prestrašila i krenula prema sobi, ali ju je gazda uhvatio za ruku i zaustavio:“Čekaj kujo, nasloni se na zid! Tako, samo polako! I sad ga pitaj što hoće!“ – naredio joj je i onako naslonjenu na zid u hodniku, stao iza nje i odozada joj zavukao kurac u pičku. Sanja je zastenjala i osjetila mrcinu kako joj ispunjava vaginu:“Reci dragi što trebaš?“ – odgovorila je nesigurnim glasom.

„Daj donesi mi onaj lijek, mislim da je sad vrijeme da ga popijem!“ – odgovorio joj je Mirko. „Evo sad ću, dolazim!“ – odgovorila mu je žena i nastavila tihim glasom govoriti gazdi:“Pustite me moram mu donijeti lijek!“.
„Polako, donijet ćeš mu, naguzi se, isprči tu guzu prema van! Izvij leđa i bokove! Tooooo kujo, aaaahhhhh što se dobro jebeš, to kurvo!“ – naredio joj je i govorio kroz zube tiho i sav uzbuđen. Nabio ju je nekoliko puta jako, pljesnuo par puta po guzi i onda ga izvadio van dopuštajući joj da ode po lijekove. On je ušao kod Mirka u sobu, a ovaj ga je zatekao s iznenađenjem:“O gospodine, vi ste još ovdje? Mislim nije da vas tjeram ali mislio sam da ste otišli kad smo se pozdravljali! Jel imate što za pojesti i popiti? Rekao sam Sanji da svega pripremi!“. „Sve je u redu domaćine! Sanja je izvrsna domaćica, daje i više nego što treba! Zbog toga ću je morati dobro nagraditi na poslu!“ – ironično je dobacio gazda i tada se stvorila i Sanja među njima. Da je Mirko imalo htio obraćati pažnju mogao je bez problema skužiti po njezinom izgledu da nešto nije u redu, ali „uživao“ je on u svojim bolovima tako da za sada Sanja nije bila u problemima. Ona to naravno nije shvaćala, mislila je da se na njoj vidi kako je prvi put u 20-ak godina braka prevarila muža. I ne samo prevarila već mu to radi samo iz onog tankog zida što odvaja sobu od hodnika.
Bila je sva nervozna, šeprtljava, uzbuđena. Lice joj se crvenilo, usta su joj bila suha, zjenice su joj nemirno bježale lijevo-desno.

Autor: tycoon

Privatizacija 129
Privatizacija 131