Došla je do njega u dnevnu sobu, sva mirišljava, svježa i ono što je njoj bilo najbitnije izgledala je nekako opuštenije. Izgleda da joj je pao veliki kamen sa srca. Tražio je od nje da mu sjedne u krilo, podignute suknje kako bi ju dok su se žvalili mogao lakše maziti i pljeskati po dupetu. Drugom rukom ju je dirao po svježe obrijanoj pički. I baš kad ju je mislio divljački polizati po obrijanoj mačkici, začuli su ulazna vrata kako se otvaraju i u hodniku pali svjetlo.
Bio je to njezin sin Tiho koji se vratio s obavljenih poslova na farmi. „O gospodine, dobra večer! Vi ste još ovdje? Baš super popit ćemo jednu samo da se istuširam! Može?“ – rekao je mladić veselo i krenuo prema kupaonici. Gazda mu je samo glavom potvrdio njegovu želju i odmah opet zažvalio Sanju.
„Valjda nije ništa skužio! Mislim na to što smo sjedili u mraku…“ – obratila se Sanja gazdi, a on je kleknuo i zavukao glavu ispod njezine suknje i počeo ju lizati po pički. „Aaaahhhh to mi nitko do sada nije radio, aaaahhhh, uuuhhhhh!“ – cijedila je kroz zube i tiho stenjala, šaptala i rukama ga uhvatila za glavu preko suknje i onako uzbuđena gurala mu međunožje na lice i jezik. Nije htio nastaviti s lizanjem kako ih ne bi netko otkrio, ali i samo tako kratko lizanje utjecalo je na Sanju. Sve njezine kočnice, svi strahovi i neugodnosti kao da su od tog trenutka prestali i postali dio prošlosti. To je i on mogao isčitati s njezinog lica i to mu je bilo još veće zadovoljstvo jer je znao što ju još čeka.
Tiho se vratio, popili su još nekoliko rakijica, a onda se gazda zahvalio na lijepo provedenom danu i krenuo prema izlazu. „Gospodine, još jednom hvala na svemu i nadam se da ovi nije zadnji put da ste nas posjetili!“ – pozdravljao se Tiho s njim. „O, ma ne , nikako, nadam se da ćete me uskoro opet pozvati!“ – odgovorio mu je i krenuo u pratnji Sanje van. Kad su se pozdravili opalio ju je nekoliko puta po dupetu i sjeo u auto i otišao.
Putem je nazvao tajnicu i pitao ju ima li kakvih razgovora za sutra. „Gazda niste mi se javljali danas cijeli dan, pa nisam znala imate li nekakvih obveza i zato nisam niti jednu naručila! Ako hoćete mogu sada neku od njih pozvati?“ – odgovarala mu je Dragica. „Nema potrebe, javit ću ti se već kad budem mogao! Ok hvala i laku noć!“ – odgovorio je i nastavio vožnju po gradu. Nije htio ići još u hotel, već je svratio u jednu običnu gostionicu na periferiji. Dvoumio dal će stati i popiti piće ili će potražiti neko bolje mjesto. Ipak je izašao i već s vrata je osjetio zadah onog dijela njegovog života koji je živio prije nego je naslijedio toliko bogatstvo. Mala zadimljena krčma, puna neuglednih lokalnih pijandura, karirani stolnjaci na stolovima, kreveljenje za šankom i naravno nesnosna buka koja je dopirala iz zvučnika. Vjerojatno neki novi hit instant turbofolk pjevačice kad su svi gosti tako zdušno pjevali na sav glas.
Eh kakva bi to rupa bila kad ne bi za šankom radila krčmarica u borosanama? Jebote, imala je 50-ak godina, sigurno oko 100 kila i izrazito dlakave noge. Bila je tako ružno i neugledno obučena u kratku minicu ljubičaste boje i bijelu košulju preko koje je išao bordo prslučić. Zar je potrebno spominjati njezine velike obješene sise koje su izvirivale ispod košulje bez grudnjaka?
Valjda je to palilo klijentelu, valjda su u tom izgledu uživali kad su ionako zadnju lovu ostavljali u takvoj rupi i takvoj konobarici. Stao je sa strane, jer ne da nije bilo mjesta za stolovima, nego nije bilo mjesta niti za šankom od nadlaknutih pijandura. Kad je došla konobarica do njega, u tren mu se upalila lampica kako ne bi bilo dobro niti pokušati naručiti martell ili nekakav whiskey. Zato je na brzinu prošarao pogledom po okolnim stolovima i kako bi se utopio u masu naručio je domaće veliko pivo.
Kad je ostao sam, prišao mu je mladić predstavljajući se:“Dobra večer, ja sam vlasnik lokala! Jeste li vi gazda hotela? Pa reko sam ja sebi, mora da je on! E neka ste došli baš mi je drago! Ružo, daj piće gospodinu!“ – rekao mu je i okrećući se tražio konobaricu da mu donese piće.
„Već sam naručio, hvala! I kako ide vaš posao, imate vidim dobrog prometa!?“ – uzvratio mu je gazda i vraćajući čašu konobarici uzeo je pivo u ruku, kucnuo se s mladićem i potegao skoro polovicu.
Jedan drugom su se unosili u lice i uši kako bi pokušali jedan drugog što bolje razumjeti dok su razgovarali jer od prebučne cajke jedva da su se čuli. Popili su nekoliko pića i kad je gazda mislio krenuti dalje, odjednom je glazba utihnula. S šanka su se počele čuti uvrede i psovke. Neki pijani gost, sav izmazan i zarastao, neobrijan psovao je konobaricu:“Kurvo uzela si mi sve pare, vrati nazad sve što si uzela! Neću ništa platiti!“.
Gazda je od vlasnika saznao da je to njegov stari gost i da svaki put skoro napravi istu scenu:“Ma nema on nikad para, al svaki put optuži Ružu da ga je pokrala! Sad ću ja to srediti!“ – rekao je i otišao do šanka kratko se konzultirao s konobaricom i onda rekao pijancu:“Šta je opet nemaš para? Dobro kad ti misliš platiti? Imaš već pun kurac duga, a nigdje ne radiš! Ajde marš van svinjo pijana, nemoj mi ostale goste tjerati! Izlazi!“.
Gazda se umiješao i smirio situaciju:“Koliko je čovjek dužan? Evo recite ja ću platiti sve, samo se nemojte svađati i tući! Jel ovo dosta i dajte piće cijeloj gostioni!“ – rekao je i pružio nekoliko krupnih novčanica vlasniku. Ovaj je samo zadovoljno spremio lovu u džep, okrenuo se prema konobarici i rekao:“Ružo, čula si, daj svima od gazde hotela!“. Ostali su s veseljem dočekali takvo nešto i situacija se vratila u normalu.
Pijanac je pokušavao nešto reći gazdi, zahvaliti mu se i onako smrdljiv i pijan unosio mu se u lice, ali ga je gazda samo potapšao i ohrabrivao. Nakon sat vremena kad je mislio krenuti upitao je pijanca:“Jel vas treba odvesti kući, jedva stojite? Hajde ja ću vas odvesti!“ – grleći ga za rame pozivao ga je van. Pijanac je pristao i uskoro su već zajedno sjedili u autu.
Autor: tycoon
