„Dobar dan!, Kako ste?, Ja sam gazda vaš, nadam se, budući poslodavac!“ – razbio je napetost koja je vladala među ženama čim je ušao u sobu. one su mu odreda odpozdravile i, smušeno, ne znaju dal se trebaju dignuti sa stolice ili će ostati sjediti. Neke od njih su sjedile na krevetu budući da nije bilo dovoljan broj stolica u sobi. Zorica, kao domaćica, prva je uzela sebi u zadatak pozdraviti gosta i predstaviti njezine prijateljice. Objasnila je ukratko kako su one bez posla, da su već godinama u ovom hotelu jer se zbog raznoraznih problema još uvijek ne mogu vratiti svojim kućama. „Kao prvo ja sam ozbiljan poslodavac koji od vas traži lojalnost i profesionalnost u svakom smislu. Tko to ne bude mogao izdržati nažalost neće biti dio moga tima, a osim sveg ostalog, neće niti uživati u dobroj plaći i drugim financijskim bonusima. ja imam želju da vam pomognem ali to isto tražim i od vas. Naravno sve ovo što vam govorim vrijedi samo ako postanete moje zaposlenice. Znači moj vam je savjet da se na testiranju pokažete u najboljem svjetlu. testiranje će se odvijati u nekoliko disciplina, ali o tom ću vam naknadno govoriti. Jel ima kakvvih pitanja?“ – upitao je gazda na kraju svog monologa. „gospodine, a kad će biti testiranje?“ – upitala je jedna od žena. „Možete li nam reći kolika je plaća bar otprilike?“ – javila se druga i ostale su rdom imale nešto za pitati. Gazda ih je samo odmjeravao i onda na neka pitanja dao odgovor:“Ovako, plaća varira od radnog mjesta do drugih stvari ovisno o svakoj od vas pojedinačno, koliko zaslužite i koliko date od sebe. Testiranje ćemo obaviti počeći od danas i to prema dogovoru, samo je pitanje hoćete li ovdje kod Zorice ili u vašoj sobi.“.
Sljedećih sat remena ispili su kave, popričali o svakodnevnim stvarima, a gazda je potegao nekoliko piva. U sobi je bilo svakakvih žena , uglavnom je bio zadovoljan viđenim.
Autor: tycoon
