Gazda je s kujama na okupu proveo cijeli dan. Iživljavao se nad njima, a navečer se vratio u hotel i dok je sjedio u baru naišao je novi vlasnik, bivši gradonačelnik Gogi i odmah su se izljubili i počeli s pričama oko zajedničkih kurvi i djelatnica. Gogi se jadao gazdi kako hotel slabo radi:“Ma ja ne znam do kad će ta kriza trajati, ljudi nemaju love, sve je stalo!“. Osim poslovne jadikovke Gogi je u strahu i s nelagodom pričao gazdi da to nisu njegovi jedini problemi:“Jebote gazda, imaš li nekog dobrog odvjetnika, znaš da mi visi prijava na sudu zbog malverzacije s zemljištom, ma znaš još ono kad sam bio gradonačelnik… i sad me hoće zatvoriti. Trebam nekog dobrog, daj sigurno imaš nekog iz Zagreba, ovi domaći su čisti amateri!“. Gazda ga je umirivao i na kraju mu je obećao da će mu pokušati pomoći:“Al znaš da će ti to biti skupo, naravno ako te iščupa!“ – naglasio mu je gazda. Gogi je najmanje brinuo za cijenu usluge, imao je para koliko želi. Ostatak razgovora protekao je u opuštenijem tonu. „Ne zanam gazda jesi li čuo da se u našem gradu otvara Veleučilište? Ma znaš ti za to, nisi ti ovamo došao bez veze, sigurno je neki posao u pitanju, jel?“ – kopkalo je Gogija. „Ma ne, došao sam malo obići tebe i gradić, prolazio sam usput i navratio sam! A tko otvara Veleučilište? Kako sad to? Hoće li uopće biti studenata? postoji li zgrada ili će se graditi nova'“ – ispitivao je gazda, odjedanput se počeo zanimati za Gogijeve riječi. „Ma ova nova gradonačelnica, znaš od koje sam izgubio na izborima, želi se valjda dodvoriti građanima pa im na silu želi otvoriti nekakav fakultet i slična sranja!“ – odgovarao mu je Gogi.
„Misliš da ona to radi iz želje da pomogne gradu ili ona ima u tome neki deal s nekim, pa pitam te postoji li zgrada ili se mora graditi nova?“ – upitao ga je gazda. „Zapuštena i derutna zgrada bivše propale tvornice bi najvjerojatnije trebala postati Veleučilište. Koliko sam čuo od inženjera, zgrada je ok, statika je dobra i s minimalnim ulaganjima mogla bi se staviti u funkciju! jebi ga problem je s unutarnjim opremanjem, tu su veliki troškovi. I gle sad, grad nema dovoljno love pa bi vjerojatno išao s nekim strateškim partnerom, znaš ono kao…“ – objašnjavao je Gogi ali ga je gazda ubrzo prekinuo:“Jesi li vidio projekt, koliko treba?“.
„Vidio sam sve, i da nemam ovu prijavu na sudu ja bih u to partnerstvo uletio, al znaš kako je sada… jebi ga svi me u gradu gledaju ispod oka, a ona kuja od gradonačelnice neće ni da čuje za mene! Ali sad kad si ti ovdje, znaš to bi već bila druga priča!“ – usplahireno mu je odgovarao Gogi. Gazda nije puno htio s njim ulaziti u raspravu oko tog projekta, jer je i sam postao zainteresiran za posao. Prije nego su se rastali Gogi je htio počastiti gazdu s nekom od njegovih kurvetina:“Koliko ih hoćeš u sobi? Kakve trebaju biti, biraj samo znaš da imam svega!“. „Ma nema problema pošalji neke po svom odabiru, ali daj mi molim te za sutra dogovori sastanak s gradonačelnicom, može?“ – rekao mu je gazda. „Može, probat ću to za sutra riješiti, ma znao sam ja da si ti došao zbog posla ne možeš ti mene prevariti, hahaha… I da nemoj zaboraviti nazvati nekog dobrog odvjetnika!“ – veselo mu je odgovorio Gogi i otišli su svaki na svoju stranu.
Gazda je završio s tuširanjem i već je netko kucao na vrata sobe, otvorio je i ugledao tri mlade djevojke, možda su imale 18-19 godina. „Dobra večer, izvolite koga trebate?“ – upitao ih je. „Dobra večer, jeste vi gazda, poslao nas je Gogi da vam pravimo društvo večeras, možemo ući?“ – odgovarala je jedna od njih. Gazda ih je uveo i cijelu noć je rasturao njihove pičkice i šupčiće.
Autor: tycoon
