Istinita priča o gubitku nevinosti…
Vjerojatno je bolje voljeti i izgubiti, nego nikada ne voljeti. Ja sam izgubila, i tužna sam. Moja najbolja prijateljica Matea mi je rekla, «Rajna, imaš samo 18 godina, cijeli život je pred tobom.» Kakav kliše. Osjećam se kao da je s mojim životom gotovo.
Voljela sam Kristijana. I dalje volim Kristijana. Mogu mi i milijun puta ponavljati kako je sretan što me imao i ostale bljuvotine. Bila sam nevina kada sam ga upoznala, a sada nisam. Nisam posebna cura. Dala sam mu jer sam mislila da ćemo vječno biti zajedno, a nismo.
Zbog njega sam počela vjerovati u sebe. U srednjoj nisam izlazila s dečkima, jer sam jako stidljiva, a frajeri su užasno zli. Osjećala sam se kao uljez, kao da ne pripadam u pravo društvo. Jedva bi čekala da se vratim doma i skiciram modele ili igram šah s djedom koji živi samnom i s mamom. Možda je star i senilan, ali on mi je jedini frend. Zato nikada u životu nisam bila ni na tulumu. Samo sam jedva čekala da završi četvrti razred i da se upišem na faks. Bila sam sigurna da su ljudi tamo puno zreliji i da će me shvatiti. Mladi otvoreni intelektualci, europejci, a ne balkanci kao u srednjoj. I imala sam pravo, jer sam tamo upoznala Kristijana.
Upisala sam se na komparativnu, i na jednom predmetu on je bio asistent. Prelijepi asistent.
Bila sam skroz obuzeta. Sjedio bi kraj profesorice, onakav osjećajan, ozbiljan, s tamnom valovitom kosom u repiću i naočalama spuštenim na sam vrh nosa. Uvijek bi me ulovio kako piljim u njega, na što bi ja, totalno osramoćena, okrenula glavu, ali nisam si mogla pomoći, već sljedeće sekunde opet bi ga gutala očima. Zatim bi odjednom ustao i počeo čitati nešto snažno, poput Lorda Byrona, i ja sam mislila da ću umrijeti.
Rekla sam vam da sam sramežljiva, i jesam, puno previše da bi mu pristupila i započela razgovor, pa sam umjesto toga zadatak koji su nam dali – napisati pjesmu – upotrijebila u tu svrhu. Napisala sam pjesmu za njega. Kada sam je morala pročitati pred svima drhtala su mi koljena a usta su mi bila suha. Duboko sam udahnula i počela.
«Pjesma se zove Nježna tama», zastala sam, nakašljala se i nastavila.
Tama je nježna
U tvojim tamnim i olujnim očima
Gdje kiša meka je
Tvoje oči misterija i beskrajno gromovlje
Pokaži mi svoju nježnu tamu
Dodirni mi tajnu
Ti, čovječe oluja
Muško moći
Nudim ti svoje livade!
Osjećala sam se tako gola nakon što sam je pročitala pred svima, ali mi je i laknulo jer sam napokon Kristijanu rekla istinu, bilo da ju je slutio od prije ili ne. Katastrofa je nastupila kada je stara ružna profesorica počela kritizirati. Rekla je da je «infantilna», što uopće ne razumijem jer sam tek na prvoj godini, ali činilo se da se ne radi o komplimentu. Još je dodala da je «nerazvijena» i «pretjerano sentimentalna». Svašta. Mislim da sam savršeno razvijeno ljudsko biće, i da nema ništa loše u tome kada je netko osjećajan.
Kristijan se očito nije slagao s profesoricom kujom, jer me zaustavio na hodniku niz koji sam trčala pokušavajući zadržati suze. «Rajna», zazvao me. Nisam mu mogla pogledati u oči. Bila sam toliko ponižena. Stavio mi je ruku na rame. «Profesorica Buconjić zna biti malo gruba», objasnio je. «Mislim da je tvoja pjesma predivna. Sirova, možda, ali imaš puno talenta. Volio bi s tobom popričati o poeziji, samo nas dvoje – tvoj rad se stvarno ističe!»
Skoro sam doživila infarkt, al ipak sam uspjela kimnuti i promrmljati «hvala». Sljedeće čega se sjećam je da smo ugovorili sastanak za dva dana…
Stalno sam si ponavljala kako je to profesionalni sastanak, ali ipak sam se nekako osjećala kao da idemo na spojak. Skoro 45 minuta sam češljala kosu i tražila naj profinjeniju odjeću – lagan svijetlo plavi džemper i sive hlače. Složila sam si strogu punđu i jedini bed je bio u tome što nisam imala nikakve naočale koje bi mi dale još intelektualniji izgled. Posrtala sam prema kafiću u kome smo se dogovorili snažno stiščući na prsima tekicu u koju zapisujem pjesme i Antologiju ljubavne poezije. Kristijan me čekao polako pućkajući lulu nad šalicom duplog kapučina.
«Rajna», rekao je kada sam ušla, ustao i primaknuo mi stolicu. Kakav gospodin! Bila sam skroz smušena, nisam znala da li da se rasplačem ili jednostavno izjurim van. Usta su mi zablokirala… mislim, nisam znala što da mu kažem od silnih živaca. Kristijan je zato govorio bez problema; prvo o poeziji a zatim o meni. Rekao je da me zapazio još prvi dan, i kako ga je oborila moja «nevina, ali divlja ljepota, nalik opasnoj princezi džungle.»
Zacrvenila sam se, «Uopće nisam opasna…»
On mi je mudro namignuo i objasnio «Ti si tigrica koja još čeka svoj prvi plijen!»
Zbunjeno sam se zasmijuljila, «Ako ti tako kažeš…»
Onda je predložio da se odšećemo do parka gdje mi je rekao kako ima 25 godina i da se nada da će se zaposliti kao profesor hrvatskog u srednjoj školi. «Srednja je skroz bezveze», zaključila sam, ali on je rekao kako i tamo među curama ima puno neotkrivenih talenata. «Valjda», tupo sam se složila dok me stiskao uz sebe i ljubio u usta. Bilo je to kao neka kombinacija struje i vatre. Srce mi je snažno udaralo, bila sam sigurna da ga čuje, a kada mi je gurnuo jezik, koljena su mi otkazala pa sam ga morala zagrliti oko ramena da se ne srušim.
Tako smo se ljubili, ono godinama, a ja nisam znala ni da li se dobro ljubim jer s tim nemam nikakvog iskustva. Valjda mu je pasalo, jer Kristijan uopće nije prekidao. Pali smo na travu i tamo me odmah primio za cice. Sva sam drhtala, bradavice su mi iskočile kao oni gumbići na radiu. Onda je uvukao ruku pod vestu i mazio ih preko grudnjaka. Uši su mi bile takvo crvene od naleta krvi da me bilo sram. Kristijan se sve više stiskao uz moje tijelo, jasno sam osjetila kako mu se jako dignuo i da me počinje ševiti preko odjeće. Trljao mi se ciljajući baš pičkicu što me užasno napalilo, ali nisam htjela da pomisli kako sam laka, pa sam mu rekla da prestane.
«Trebali bi malo usporiti», prošaptala sam. «Sori, ono, sviđaš mi se tako da je neopisivo, ali nisam još… mislim znaš… ono, još spremna.»
«Naravno», Kristijan je zrelo potvrdio gladeći me po kosi, što je bilo ful romantično. «Čekat ću te, ljubavi.»
Odvezo me kući i poljubio za laku noć, a ja sam bila u raju! Samo sam pala na krevet i ugasila svjetlo. Nikad se baš nisam nešto samozadovoljavala, ali sada sam osjetila snažnu potrebu za trljanjem pičke. Možda ćete sad misliti da sam neka nastrana ženska, ali prvi put mi je moje tijelo bilo seksi. Skroz sam se skinula, opipala sisice i pomislila, «Kako su dobre! Prekrasne su!» Sviđalo mi se kakav dodir ima moja koža, kako je mekana i topla, a kada sam uvukla prst među natečene usmine, bila sam jako mokra i skliska, što me posebno popalilo. Klit mi se stvrdnuo i kao da je nekako narastao kad sam ga pipala prstom. Gledala sam se u ogledalo kako mazim pičkicu, a na čelu su mi se pojavile kapljice znoja. Bacila sam se natrag na krevet i sve dublje disala prstareći si pizdu i zamišljajući kako je Kristijanovo tijelo na mome i kako mi gura svoju tvrdu erekciju. Raširila sam noge najviše što je išlo i ugurala prst misleći na to kako će se Kiki osjećati u meni. «Biti će, biti će mu – super», balavila sam i svršila prvi put u životu. Nije me uopće bilo stid. Znala sam iskonski da je to ljubav.
Tjednima nakon te noći osjećala sam se kao u filmu, stvarno dobrom filmu s tisuću hepienda. Svaki dan poslije faksa išla sam kod njega doma. Pričali smo o poeziji i umjetnosti, pokazala sam mu moje crteže i dnevnike, a on bi mi čitao ulomke iz ljubavne literature i pokazivao svoje foto albume. «Malo slikam iz hobija», objasnio je. Bili su to snimci planina i drveća, ali i jako zgodnih golih cura, snimljenih u njegovom stanu. Zapazio je da sam se neugodno trznula, pa se nasmiješio i zatresao glavom. «To su modeli, Rajna», uvjeravao me. «Niti je to pornografija niti su one moje djevojke.» Povjerovala sam mu.
Kristijan i ja puno smo se ljubili, a sve smo se više i više dodirivali. Nakon što sam mu dozvolila da mi ih dira ispod grudnjaka, počela sam mu davati i da mi na golo ljubi bradavice. Ja sam mu isto pipala onu stvar ispod hlača, a postepeno ga je i vadio i govorio mi da mu ga masiram. Bio je strpljiv. Učio me kako da mu mazim erekciju. «Taako», šaptao bi zabačene glave. U ruku mi je prije tog diranja nacijedio malo dječjeg ulja da lakše klizi, a nakon par puta nije mi trebao ni govoriti «brže» i te stvari, jer sam se već izvještila u toj masaži. Moj dečko svaki puta bi od toga svršio, a i ja bi uvijek primakla izdrkane prstiće nosu, ponjuškala i liznula. Jako mi se sviđalo – bilo je gorko ali i nekako slatkasto. Lickanje njegove sperme s mojih ruku pretvorilo me u ženu, njegovu ženu.
Kristijan i ja tada smo bili skupa dva mjeseca i još uvijek se nismo seksali, jer ma koliko ludo sam ga voljela, nešto mi je govorilo da još malo pričekam. On i dalje nije forsirao, seksanje će biti uskoro, no prvo me fotografirao.
«Rekao sam ti da sam foto amater», nasmiješio se držeći kameru s velikim objektivom kojeg je trebalo zakrenuti da se slika izoštri. Osjećala sam se posebno iako sam znala da je slikao i druge curke. «Ti si drugačija», Kristijan me uvjeravao. Bio je dobar psiholog, stvarno me smirio i ohrabrio, tako da sam bez problema odbacila gaćice i grudnjak, a kamera je ko luda išla klik! klik! klik!
I dalje sam bila stidljiva, ali on me napumpao samopouzdanjem, i da vam kažem iskreno, uzbudila sam se. Klik! klik! klik!, bilo mi je tako genijalno da sam u tom trenutku toliko voljela Kristijana da sam mu jednostavno rekla «Kristijan volim te!» On se zahihotao, poljubio me i super nježno rekao «Ti si slatkica.» Onda me zašpricao sa slavinom iz kuhinjskog lavaboa i sve je to snimao, ono kako se ljubavno igramo i smijuljimo. To je to, ovo sam nova ja, zaljubljena do kostiju i spremna, spremna, spremna!
Kiki je ispucao sigurno dvije role filma, i tek onda je odložio kameru, duboko me poljubio u usta i obujmio rukom po goloj guzi. Nisam se više bojala, hrabro sam se stisnula uz njega. Kurac mu je drhtao od napetosti a i ja sam bila toliko vruća da me bilo baš briga koliko te stvari prvi put bole curu.
«Hajde», nježno sam promrmljala. Kristijan je otkopčao hlače i izvadio skroz dignut kurac koji se na vrhu sjajio od neke tekućine. Spuznuli smo na kuhinjski pod gdje sam ja raširenih nogu i crvene pulsirajuće nevine pičkice pitala «Kako?». Rekao mi je da će on sve raditi a da je na meni da se opustim i budem mirna. Kleknuo je među moje noge, primio ga u ruku i vrhom prelazio između kipućih usmina i onda ga jednim trzajem stavio u rupicu u kojoj prije njega niko nije bio. Zastenjala sam – sve je bilo tako usko, napeto i čudno. «Boli te?», a ja sam glavom zatresla «ne» iako me bolilo ali ne dovoljno da stvaram probleme. Što se više Kristijan micao u meni to mi je bilo bolje.
«Okej je» mumljala sam, «Baš okej…»
Gurao ga je nutra van pritiščući me uz pod, a ja nisam ni jednom pomislila ništa u stilu, «Jesu pločice čiste? Možda mi pičkica smrdi? Svi ti strahovi nestali su kao magla sada kada je moj čovjek bio u meni. Lovila sam ritam njegovih kukova, presretno razmišljajući kako je seks s dečkom bolje od ičeg što sam do sada probala. Lice mi je gorjelo, pičkica se, baš kako treba, otvarala i stiskala do svršavanja.
«Ah, ah, ah…!!!», dahtala sam, a onda je i Kristijan svršio. Izvadio je kurac iz mene i svršio mi po prsima. Ležali smo bez riječi na podu. Bila sam tako sretna da sam njegovu spermu umasiravala u kožu poput nekog magičnog losiona. Nakon tog fantastičnog seksa, odvezao me doma i poljubio za laku noć. Spavala sam kao anđeo.
To je bio posljednji put da sam bila s njim. Nazivala sam ga, no nije mi se javljao. Ispiti su se bližili, naravno, nisam se mogla koncentrirati na ništa pa sam pala godinu. Par puta sam naletila na njega na faksu ali se pravio da me ne vidi, uvijek bi zurio u neku knjigu, skroz beživotnog lica. Kao da ja nisam tamo, kao da nikada nisam postojala. Samo sam plakala. Mateja me tješila, jer ona ima više iskustva s dečkima (ne da je kurva, već ali je imala par dečki). «Rajna, neki muškarci su pokvareni i ma koliko ti se činili dobri i dragi, nestaju kad dobiju ono što ih je zanimalo.»
Mislim, meni ništa ne nestaje. Slomio mi je srce, uništio me. Ali dobro znam da to nikada neće nestati, voljet ću ga do smrti, ma šta neko rekao. Čak i kada se udam i postanem zadovoljna gospođa, neću ga zaboraviti. Ispisala sam se s fakulteta i sada radim u videoteci nadajući se da će se baš on jednog dana pojaviti na vratima i objasniti mi zašto smo prekinuli.
Autor: Rajna
