Već nekoliko mjeseci opasno se poigravam s mužem i parovima koje upoznajemo. Moram priznati da sam lagano uplašena, ali kao nikada do sada, konstatno uzbuđena. Sviđa mi se taj osjećaj. Moj muž David, očigledno uživa u tome, vjerojatno i više nego ja, kao i svi muškarci. No, ne mogu se požaliti, kraj njega imam sve, čak i sebe. Sloboda do koje smo došli nakon godina ulaganja sebe, znanja o vezama, strpljenje, tolerancije, prostor da se otkrijemo jedno drugome u potpunosti, ostavila nam je prostor da budemo svoji, neobojani drugim, samo voljeni od drugog. Ponekad se i mrzimo, doživljavamo to kao normalnu komponentu u odnosu, znamo toliko biti ljuti jedno na drugo, da bi ga noktima izgrebla po licu, kada bi mi u tom trenu prišao. Obvezno nakon žestoke svađe, završimo, standardno, ali dobro standardno u «krevetu».
Prije par mjeseci, iako smo već prije razgovarali o toj ideji, počeli smo se dopisivati s parovima koje smo upoznali na Iskonu, Hinetu i nekim stranim chatovima. Oboje bi se nevjerojatno uzbudili kada bi nam stizali e-mailovi, a tek slike, nisam mogla sakriti uznemirenost. Nešto je opasno u tome, i to mi je tako dobro. Prvi par koji nam se stvarno svidio, Ilena i Josip, ona plavuša, predivnih smeđih okica, savršeno punih usana, tijela izvajanih kao od slavnih kipara, a Josip, hm, markantan do bola. David bi istog trena želio pisati odgovor, uzbuđen kao kakav dječarac, a meni se sviđala ideja da ga riješim napetosti u preponama. Poslije bi se smijali kao tinejdžeri. Imala sam osjećaj kao da činim nešto što ne smijem, kao da će mi svakog trena upasti otac u sobu i izgrditi me.
Nedugo nakon razmjene slika, stigao je prijedlog da se vidimo, ja sam se totalno oduzela na to. Nisam bila sigurna da želim ići tako daleko, ali sam osjećala kao da sam zagrizla u sladoled kojeg želim oblizati do kraja, morala sam jednostavno ići dalje. David uopće to nije dovodio u pitanje. Da nisam bila sigurna u njegovo prijateljstvo, u našu neizmjernu ljubav, vjerojatno bi osjećala ljubomoru, mada mi se čini da je ona samo bila začin u svemu tome, neizrečena, sakrivena stvarala nam je osjećaj probuđene strasti među nama, kao da smo dijeljenjem svog ljubavnog čina postajali uplašeniji, nesigurniji u postojanost jednog kraj drugoga. Ima u tome draži, boriti se i osjećati kako cijelo vrijeme želiš zavesti iznova svoga partnera.
No, kad je stigla ideja da se vidimo u vlaku (!), ja sam to istog momenta odbila, a i David se silno razočarao. Odjednom je nestalo uzbuđenje, imali smo osjećaj da smo tih mjesec dana gubili vrijeme s luđacima, s perverznjacima, iako ne bih osuđivala nikoga, jer je perverzija nešto lijepo dok se to događa među ljudima istih sklonosti i želja, pa ipak, šok!
Istovremeno sam željela ostati na razini i pitati ih tolerantno da nam objasne svoju želju, a s druge strane sam željela pokazati svoju primitivnu stranu i napisati im koliko su nas povrijedili. Zašto li sam uopće se i zbližavala emocionalno, kad to nije imalo nikakave veze s osjećajima?
Bojala sam se. Ništa više od toga nisam željela, jedino o čemu sam razmišljala je kako smo David i ja predivno i mirno živjeli, naši životi su bili ukršteni, svatko svoj posao, svoje hobije, a ovaj hobi nam je odjednom oboma postao opterećenje.
Iz nekog razloga željela sam sama napisati odgovor iliti više pitanje na temu vlaka? Učinila sam to što sam mogla nježnije, nadajući se da u tim ljudima ima još imalo obzira, pa mislim vlak je jedno od najprljavijih mjesta koje znam, javni wc-ei i vlakovi, zar to nije ista stvar?
…odgovor je uslijedio ubrzanim putanjama. Ispričavali su se, ali…nekako nevoljko. I taman kad sam željela pročitati do kraja, to po mome, posljednje pismo, dobila sam poziv od Ilene na mobitel. Nije mi se uopće pričalo s njom, no kad sam je čula, pa čak i onaj prvi «halo, Sanja, hej!» totalno sam se otopila. Ona na slici, njen glas, način na koji joj se usne odvajaju dok priča, ma kako se lagano i konstatno ševi sa mnom dok pričamo, nisam mogla odoljeti, prepustila sam se njenom objašnjavanju koliko je to dobra stvar, da to moram probati. Trajalo je to dobrih sat vremena, dok me nije uspjela uvjeriti. Glavni adut joj je bio da ionako radimo nešto prljavo, a da vlak i njegovo stanje u kojem je, samo pojačava tu istinsku, praiskonsku, primitivnu, animalnu želju u nama. Tko bi joj odolio, mada mi je i dalje ta ideja bila odvratna, ako se smijem tako izraziti, ali je i nešto tako dobro bilo u njoj. Moja mačkica me boljela koliko sam bila napaljena.
No, sada sam morala uvjeriti Davida. On je pročitao pismo i zasjeo za televizor, vidno iznerviran i možda više tužan. Jedino što sam vidjela kao rješenje u osvajanju njegovog mozga i probuđivanja u njemu želje za koju sam sumnjala da postoji jer u njemu nije bilo ništa prljavo, pa dobro, bar dok nismo krenuli u dopisivanje s parovima, je bilo rješenje da mu se poigram s «najdražim» (kako ga ja običavam zvati).
Opkoračila sam ga i naglo mu otkopčala šlic na hlačama. Totalno se zbunio, ali u takvim situacijama obvezno me pušta da vidi što sam ja to smislila jer i kad je u najgorem raspoloženju zbog problema na poslu, zbog loše komunikacije s ljudima, uvijek mi dozvoli da djelujem na njega, da ga oraspoložim. To mi se sviđa.
Izvadila sam «najdražeg», ha, izvadila sam ono što tako jako volim na njemu, i njegova spuštenost zrcalila se na njegovom penisu. Bio je totalno opušten, tužan i nije imao namjeru probuditi se. Prije nego što približim usne tom slatkom djeliću (ha, ha!), volim ga navlačiti rukom, nježno, kao da ću mu to raditi još dugo, kao da to činim zbog njega, a ne samo zbog svog osjećaja da volim imati nešto kruto u ruci. I naravno, polako se izdizao, punio mi ruku, David je još uvijek bio čudnovatog raspoloženja, kao da mu to nikako nije bilo drago što radim, a jednim krajičkom oka mogla sam vidjeti kako mu kurac govori suprotno, pa sam nastavila, pokušavajući osjetiti i sebe i njega da li mogu nastaviti. Jednog trena uhvatio mi je ruku i rekao da budem dobra, ma zašto baš to da izgovoriš, zar ne znaš, ako mi kažeš da budem dobra, da ću imati potrebu da budem gospodarica vraga, spustila sam usne i uzela ga cijelog u usta. Zadrhtao je, hmmm, to volim. Volim punoću, čvrstoću, volim ispunjenje koje osjećam u ustima, toplinu i miris njegov. Volim slušati njegove drhtaje, njegov glas i molbu neizrečenu da nastavim, da radim to sve dok ne poludi. Dok mu činim to polunježno, zavlačim mu ruku ispod košulje i prelazim noktima po dlakama na prsima i trbuhu, to me još više raspaljuje, životinjski porivi se bude u meni i preostalo je još malo vremena u kojem ću moći zaustaviti želju da mu sjednem na penis.
Ali nema vremena više, i nemam ni mjere, ni želje da produžujem ovaj osjećaj, spuštam se snažno po njegovom penisu i ispuštam glas kao da mi je nešto milo i drago, kao da je nešto toliko dobro, da bih opet i činim to opet, smijem se u sebi i on nazire moj osmijeh, daruje mi svoj, zna da ga volim, gledam ga ravno u oči, upijam ljubav njegovu i darujem mu sebe. A onda u nekom neuronu moga mozga prisjećam se svoje nakane, svog pokušaja da objasnim, izvijajući se i svaki put ponovo namještajući se spuštam se usnama do njegovog uha. Spominjem mu vlak, Ilenine grudi, njenu sočnu mačkicu, prisjećam ga njenog glasa, njegovog uzbuđenja svaki put kad se vidimo preko kamere, pa opet vlak, pa adut, prljavština vlak, prljavi seks koji želimo oboje s drugima, vratiti se natrag u Raj i porazmještati rečenice iz Biblije, okrenuti ih u svoju korist, odbaciti moral i učenja, odbaciti zahtjeve, predrasude, ograničenja i samo se predavati onome koga želiš, onome kome si blizak. Dati se i ne misliti ništa.
U brzom pokretu, kao da sam samu strast pozvala u njemu da se suočim s njom, kao suparnicom, odbacio me od sebe na tren i privukao nabijajući me snažno, raskidajući u meni sve okvire, kalupe, strahove i bojazni o meni samoj. Prodirao je u mene toliko snažno da me slatko zaboljelo, da me zaboljelo kao da želim još, kao da se pretvaram u sadistu i mazohistu koji se žele raniti, žele biti ranjeni, kao da se želimo povrijediti, kazniti se jer želimo isto, jer smo spremni dati se drugim ljudima, jer smo spremni na istinski preljub, bez sakrivanja, tu i sad, ti i ja, ljubljeni od drugih, spremni podijeliti se s drugima i ne žaliti.
…volim ležati na njemu, poslije. Mrsiti mu dlačice i igrati se kao kakva djevojčica koju je poševio omiljeni tata. Gledam ga i čekam odgovor.
Pita me da li sam sigurna da želim to.
Spuštam mu ruku na moju još uvijek vrelu, vlažnu, totalno mokru mačkicu i smijuljim se, nadajući se da nam riječi neće biti potrebne, mogla bih se postidjeti pred njim, bude li me to još jednom pitao.
Bojim se bolesti.
On nije osoba koja samo tako govorio o svojim strahovima, osjećajima, ali je za razliku od drugih muškaraca, definitivno muškarac koji o tome najviše govori.
Bojim se i ja.
Noćni vlak, 00:20. Rijeka-Osijek. Sjedamo bez putnih torbi, sami sebi čudni u vlaku, osupnuti njegovom prljavštinom, zelenim stolicama u sjećanju na prošli sustav, mirisom koji ostavlja dojam da kupe nije vidio ni čistačicu ni krpu već mjesecima. Govorim mu da zanemari sve i da se prepusti, to želimo. Grli me i kaže da mrzi kad se ponašam prema njemu kao majka. Prelazim mu rukom preko vrata, grebajući ga sasvim lagano noktima, preko majice, spuštajući se sve do prepona na kojem mu sasvim lagano stiskam uplašeni penis, dodavši:»Zar bi te majka ovako podragala za laku noć?» Smije se. Ah taj osmijeh, pojest ću ga jednog dana. Čak i da sve ovo ne želim, a želim, učinila bih to zbog tog osmijeha, jer znam da u svojoj dubini on godinama nosi ovu želju, a i ja sam spremna osjetiti to i vidjeti na čemu sam zaista, želim li ja to ili mi je to samo dobra predigra za naš ljubavni život.
Naslonjena na prozor čekam da krene vlak, ne misli još dugo krenuti, mrzim kad vlakovi ne kreću u dogovoreno vrijeme ili kad se mora otpojiti vagon i spojiti s nekim drugim, daj kreni više. David je isto nervozan, spominje da smo trebali ostati doma spavati ili pogledati reprizu o Michaelu Jacksonu i njegovim perverzijama ili ne, kao da to uopće nekoga i zanima. Lamentira na temu i ja ga i ne slušam, pokušavam dozvati Ilenin glas. Josip se malo kada javio na telefon, njega najviše znam s kamere, ima veliki kurac i voli se razmetati s njime, u ovom slučaju meni je začudo više zanimala Ilena, iako …. A ne znam vidjeti ćemo, mislila sam.
U Dugom selu, vidjeli smo Ilenu i Josipa na postaji, zaigralo mi je srce i silno sam se bojala da ne propuste ući u vlak, jer su imali neku oštru raspravu, otvorila sam prozor i mahnula im, kao kakva djevojčica vičući:»Juhuuuu!» Ilena se nasmijala svojim predivnim osmijehom, otkrivajući savršeno velike i bijele zube. Oblizala sam usne sasvim nesvjesno, ha, a kad sam pogledala u Josipa, istog momenta sam osjetila kako mi naviru vreli sokovi u međunožju. Nasmijao se i on, kao da mu je pogled na mene odnio misli o maločašnjoj diskusiji. Ušli su u vlak i David je otvorio kupe. Nisam bila sigurna kako se ponašati, ali željela sam zagrliti Ilenu i to sam i učinila, prihvatila je zagrljaj. Njene velike grudi gotovo su me omamile, naslonila ih je i pritisla me njima, kao da me želi uvući u sebe. Teško sam se odvojila od nje, ali kako sam zagrlila Ilenu morala sam i Josipa, što mi uopće nije teško palo. U trenutku kad sam kretala prema njemu, osjetila sam silinu energije, vruće i uspaljene, i toliko me omeo, smeo i oduzeo mi tlo pod nogama, da sam totalno propustila Davidov i Ilenin zagrljaj, što moram priznati da bi mi ionako stvorilo osjećaj ljubomore, mogu misliti kako je Davidu bilo kad ga je Ilena dotakla sa tako, velikim, bujnim grudima. Nije da se ja ne mogu pohvaliti sa velikim, lijepim grudima, ali u tome me Ilena mašila, definitivno.
Kad smo svi četvoro zasjeli nastala je tišina. Imam već toliko godina da sam se navikla na tišinu u takvim (ne baš takvim, ali u standardnim odnosima s ljudima) situacijama i nisam željela gubiti vrijeme na nju. Upitala sam ih da li su sigurni da im je vlak tako privlačan. I iako sam gledala u Ilenu i očekivala njen odgovor, Josip je progovorio, a Ilena se nekako povukla, kao da je bilo jasno da je to Josipovo područje:»Naravno, učinili smo to već par puta u vlaku i nadam se da ćete i sami vidjeti o čemu govorim!» Nije mi bilo jasno što u tom vlaku tako privlačno, osim te komponente prljavosti, ali nisam ni željela misliti o tome, Ilena me toplo gledala sa svojim okama i ja nisam mogla odvojiti pogled s njenog lica. Na trenutak sam pomislila kako ne bi imala ništa protiv naći se sama s njom u vlaku. I nisam razmišljala o sramu koji me pratio uz te moje misli, osjećati takav poriv prema ženi bilo je nezamislivo, pa ipak, ja to osjećam cijeli život, da mogu željeti ženu, pa čak i voljeti, zašto, pa svi smo bića, razlika u spolnim organima, hm.
Nisam mislila da će tako brzo započeti, mislila sam da će to teći nekako spontanije, ali kad se Josip prebacio na sjedalo do mene i šapnuo mi kako mu se sviđam i kako bi me rado vidio na svom kurcu, prljavi osjećaj, ali dobarrrrr osjećaj koji sam pri tom osjetila naveo me da mu prođem rukom kroz kosu. Pogledala sam Davida, a on je pomalo uplašen, ali SPREMAN pratio moj pokret ruke. Zar ga to pali?
Nastavila sam, mazila sam Josipa, a on se izvijao po mojoj ruci, kao mali mačak, ili tigar, hm. Spustio je ruku na moju dojku i stisnuo je lagano. Prišli smo si usnama i osjetila sam njegov jezik kako mi prodire u usta, to bi me u nekoj drugoj situaciji totalno iznerviralo jer sam pristalica nježnosti, kao prvo, ali ovdje, na ovom mjestu s tim ljudima, ja sam bila vrela i SPREMNA! Ustala sam se i sjela mu u krilu, a on je govorio, onako baš nekako totalno životinjski i primitivno:»Takoooo, dođi ti meni, da ti pokažem kakav sam jebač!» pa mislim, kad bi me to prije napalilo, ali je, otkopčala sam mu košulju i naišla na ono što sam znala, vidjevši ga na kameri, vrlo maljav muškarac, probijala sam se s prstima, gubeći ih u njegovim prsima, a on je halapljivo grabio moje grudi preko košulje, grickao ih je i ja sam željela brzu jebačinu. Sad odmah! Pogledala sam prema Ileni i Davidu, a ona mu je već pušila kurac i taj prizor je bio za nevjerovat, moj osjećaj, moja želja da mu to učini savršeno, da mu to radi bolje od mene, da ga zadovolji, i njegova ruka koja se probijala ispod njene svijetlo-plave suknjice do razdvajanja njenih slatki polutki guze, oh da. Josip je već izvadio moju dojku i oblizivao ju kao ogroman sladoled. Vidi se da je volio papati kao mali sladoled. Smijem se u sebi, guram mu glavu među svoje grudi, nabijam ga i mrsim mu kosu, snažno ga hvatam za vrat, izvijam svoju slatku guzu po njegovim nogama, i nesvjesno se namještajući ne bi li osjetila batinu kako me mami, kako me treba. Izdižem se i opkoračujem ga, dignuvši suknju, i spuštajući se vlažnih gaćica po njegovom kurcu u hlačama, hmmm, to ja zovem kurac! Daaaa. Nije Ilena ni luda. Nabijam se, izazivam trenje na svojoj mačkici i njegovom kurcu, ali toliko me svrbi i toliko je moja pizda željna prodiranja i diranja da ću poludjeti. Kao da nisam dovoljno luda što se jebem sa strancima i to još sa svojim mužem.
Josip otkopčava hlače i kaže mi da hoće da mu ga pušim, hm, kao da ja ne bih i sama učinila. No, kao poslušna i dobra domaćica spuštam se i hvatam batinu otvarajući usta koliko god mogu, ne bih li ga cijelog primila. To je pravi primjerak muškog roda! Oh da. On me drži za glavu i vidim krajičkom oka u njegovim očima kako dobro izgleda slika iza nas, ima osmijeh na licu, čujem Davida kako uzdiše a Ilenu kako napaljeno i mazno ispušta zvukove kao da joj se sva milina slila u njenu macu. Sigurna sam da bi još više bila napaljena kad bi je moje usne dotakle…no otom potom.
Cuclam strasno taj predivni Josipov kurac i sretna sam, hoću još, hoću Davida otpozadi, hoću da budem cijela ispunjena, da se pojave neki drugi stranci i oni da me jebu, da me jebe cijeli vlak, ma cijela postaja, da me jebe sav muški rod, da ležim na stolu dignutih nogu, da mi je pička totalno razvaljena ali da hoću još i još, da me jebu i prljavi i čisti i starci i klinci, da me jebu i mršavi i debeli i ružni i lijepi, da me jebe svaki kurac i sićušni, i veći i najveći, da me jebu cijeli dan. Takve misli me totalno razvale u mozgu, sramim se na trenutak, a na trenutak sam ponosna i osjećam se humano što svoju pičku želim podijeliti sa cijelim svijetom!
Josip me pridiže i diže mi suknju, naginje me ka Ileni i Davidu i ja ispred sebe vidim, samo tu sliku, Ileninu pičkicu, pažljivo obrijanu kako se nabija na kurac moga muža. Ha, ha, ha…kako dobro, da, ševi je, pokaži joj koliko si dobar, o mileni moj, jebi je, vidiš kako joj to prija. Ništa ne izgovaram, palim samu sebe tim riječima, dok mi Josip zabija jezik u pičkicu, ah, pa on to zna raditi i prstima istovremeno, hm, dobra tehnika, sviđa mi se. Imam želju dotaknuti Ilenine grudi, ona me gleda i traži to, ali to ne činim, ne sada. Želim joj dotaknuti dlačice iznad mačkice jezikom, usnama, igrati se s njom, ali to ne činim, ne sada i ovdje. Okrećem glavu da ne izludim samu sebe i puštam batinu da se lagano zabija u meni, zna on koliki je to promjer, treba to polako, sasvim polako, u tu moju slatku, malu mačkicu. Oh da. To je dobro. Zatvaram oči i prepuštam se ševi koju sam toliko željela, primam kurac totalno nepoznatog muškarca, svakog trena mogu osvrnuti pogled na svoga muža, ne misliti kako ševi negdje neku prostitutku, podijeliti s njim ovaj čin, pogledati mu oči i znati da me voli, da mu se sviđa to što vidi, da sam mu i dalje lijepa, da zna da sam njegova, iako mi je taaaako dobro imati ovoliko, predivni, veliki kurac u pičkici. Miješam guzom ne bih li što više primila i ostavila u sebi Josipov kurac, namještam se da ispuni svaki djelić moje mačkice, a on me čvrsto drži za bokove i prati moj ritam. Pravi jebač, pravi ljubavnik, mogla bih to činiti nebrojeno puta s njim, čovjek zna svoj posao. Ha!
A onda jednim krajičkom oka, koliko god da mi magla slasti zamagljuje vidik, vidim na kraju zavjese, gdje ona više i ne može dosegnuti jedan mali djelić otvorenog pogleda na nas, vidim mladića kako drka!!! Drka na mene, na moje lice, na moje sise koje vise, na kurac koji se zabija u mene i znate što? TO ME PALI! U trenu mi prođe da je to ono o čemu je Josip govorio i sviđa mi se. Mada, želim da se makne, đubre jedno malo perverzno, a istovremeno želim da uđe i da mi ga stavi u usta, taj sladak, mladi, ružičasti kurac. Mičem glavu i puštam ga da svrši na sliku mene, da me zapamti i da još nebrojeno puta napuni svoje plahte spermom u sjećanje na jednu, dobru tetu koja se ševila u vlaku na putu iz Rijeke za Osijek.
Izvlačim se Josipu s kurca i liježem, razdignute suknje, razdrljene košulje, kao kakva kurva u prolazu, koju je izjebao neki seljak što smrdi još na zemlju i štalu i širim noge, smješkajući se i zadirkivajući ga svojom rukom na klitorisu. Dok drka kurac i sprema ga da ponovo prodre u mene, vraća mi osmijeh i kao da mu čitam iz očiju, uh, kako bih ja tebe jebao dan i noć, to mi se sviđa, jes da je prostačina, jes da je stranac, ali jebat zna, dakle, nastavi, izgovorim to nesvjesna razine izgovorenih riječi. On mi ga nabije snažno i silovito da sam urliknula na trenutak, i taman kad sam otvorila oči, teške od slasti i miline, stvori se Ilenin osmijeh, njene usne, spuštene na moje i ja sam u nekom drugom svijetu, koji ne pripada ni kurcu niti Marsu, niti muškarcima, niti ičemu što sliči, liči, zvuči kao muškarac. Tople, meke, nježne i toliko njene…
Prekidaju nas muški, David sa povlačenjem Ilene jer mu je spala s kurca i Josip koji me još žešće nabio, pretpostavljam nabijen još jačom željom, nakon sočnog našeg poljupca.
Spustila sam ruku na klitoris, željna dovršetka, a Josip me nastavio udarati, ispunjavati i jebati do balčaka, do jaja, uzevši Ileninu ruku, koja je istog trena shvatila moju želju, srednji prstom snažno mi je dirala klitoris sve dok nisam zajedno sa Josipom osjetila vrhunac, ja po njenoj ruci, a on po mom trbuhu.
U polusnu, u zadovoljenju svih mojih čula, čula sam svršanje do nas. Nije mi bilo važno, bila sam važna ja, sretna i zadovoljna. Ispunjena nečim što nikada nisam osjetila, i osjećala sam se i dalje čisto, bez obzira što je sve oko nas bilo prljavo.
Uopće se ne sjećam koliko je vremena prošlo, nekih deset sati treba do Osijeka. Znam samo da smo se umorni, ali sretni dogegali do hotela «Osijek» i da je u hotelu bilo još puno toga. I da još uvijek je.
