Inače, nisam nešto posebno osvetoljubiva osoba, tako da ljubavnim vezama, a naročito njihovim prekidima, pristupam vrlo razumno, bez ikakve euforije, ali, kad mi se netko stvarno zamjeri, kao što je to učinio Luka, frajer s kojim sam furala još tamo na faksu, jednostavno ne mogu ostati dužna. To što me je iznogirao nije nikakav problem, nego način na koji je to učinio, ispala sam prava jadnica, da ne kažem glupača. Ukratko, “šutnuo” me u kafiću pred cijelim društvom, nastupajući pri tome vrlo nekorektno i bahato, kao da mu ništa nisu značili mjeseci koje smo proveli zajedno. Neoprostivo!
Naime, u to vrijeme mobiteli nisu bili tako masovna pojava kao danas, ali ih je bilo i bili su pravi hit… No, što je još važnije, dali su mi ideju kako mu se osvetiti. I to ne bilo koji mobitel, nego baš onaj koji me je poklonio spomenuti, tada već, “bivši”. Trebao mi je još samo novi frajer i operacija “osveta” je mogla početi. Našla sam ga već sutradan, i to odmah prijepodne, a gdje drugdje nego u studentskoj kantini. Robert je bio vrlo zgodan mladić, inače kolega s faksa, kojeg Luka, tko zna radi čega, nije podnosio, što mi je par puta i priznao, tako da mi se on nametao kao najlogičnije rješenje, samim tim što sam primijetila da me već neko vrijeme ozbiljno “snimao”. A snimio me i tada, neodoljivim osmijehom šarmantno poprativši svoj zavodljivi pogled. Obzirom da je bio sam, a ja napaljena i željna osvete, što znači i seksa, nisam oklijevala ni trena.
– Što me gledaš tako čudno? – upitala sam dok sam mu prilazila.
-Kako to “čudno”? – uzvratio je protupitanjem.
-Pa, tako… – pojasnila sam, – …kao da ti je čudno što me vidiš samu!
– Da budem iskren… i jest! – priznao je i dodao. – Uvijek si s “pratnjom”.
Razumije se, odmah sam ga ohrabrila.
– Navikni se da ćeš me ubuduće viđati samu.
Nije se zbunio.
– To mi zvuči kao poziv!
– Poziv na što? – hinila sam naivnost, smjelo se osmjehujući.
– Na akciju! – odvratio je promptno, pa mi se ispitivački zagledao ravno u oči.
– Možda i je! – podgrijala sam njegove nade, pridružila mu se za stolom, pa nam pozvala piće.
Kad smo dobili što smo naručili, običnu kavu za njega i capuccino za mene, nastavili smo razgovor, sve otvorenije i konkretnije, kako i dolikuje zrelim mladim ljudima koji se žele poševiti. Budući da mi je priznao kako mu se već dulje vrijeme sviđam, naglašavajući kako me u posljednje vrijeme sve više želi, i ja sam učinila isto, otkrivajući mu da je za moj raskid s Lukom u određenoj mjeri krivac i on sam, Robert, mada to baš i nije bila istina. No, moram priznati da je bio komad! Markantno, ali pitomo, lice je bilo oličenje, barem po mom shvaćanju, muške ljepote; široka ramena, kakva imaju vaterpolisti ili rukometaši, odavala su da se radi o pravoj ljudini; a krupne šake, koje su bile proporcionalan završetak snažnih ruku na kojima su se isticale dlakave podlaktice, bile su upravo ono što svaka žena želi osjetiti na svome tijelu. Neobično uredan, ukusno odjeven i friško izbrijan, bio je prava poslastica za moje oči. Ali nemojte misliti da sam “pala” samo tako, bez imalo otpora, jer nećkala sam se i prenemagala barem pola sata. Ipak, bilo je kristalno jasno da to činim onako reda radi i da će mu se taj trud, koji potroši na zavođenje, zasigurno isplatiti.
A onda smo shvatili da više nema smisla odugovlačiti. Robert je platio, manirom pravog kavalira, pa smo pohitali u njegov stan, jer se nalazio tek par minuta od faksa, dok je moj bio na sasvim drugom kraju grada. Putem smo još prisnije razgovarali, otkrivajući jedno drugom i pokoju od onih intimnijih stvari o sebi, da bismo se negdje pred njegovom zgradom, poput kakvih balavaca, počeli držati za ruke, a kad smo ušli u lift, počeli smo se i ljubiti. Pred vratima njegove momačke gajbe, kad me već počeo pomalo svlačiti, zatekla nas je jedna sredovječna žena, očito susjeda, te počela kolutati očima, kao da se zgraža nad našim nemoralom i kao da nikad nije činila takve stvari. Oboje smo se samo nasmijali, pa se hitro uvukli u stan i nastavili sa započetim. Ubrzo smo se našli na krevetu u njegovoj sobi, potpuno goli i spremni na fuk. Ja sam ležala na leđima, spremno očekujući njegov slijedeći potez, a on se zavukao licem među moje noge, namjeravajući me oralno zadovoljiti. No, prije nego li se bacio na posao, zamolila sam ga da se još malo strpi, kako bih uzela mobitel iz torbice. Kad je shvatio što imam u ruci, začuđeno me upitao:
– Pa, nećeš valjda sad nekog zvati?
– Hoću… – odvratila sam dok sam se namještala međunožjem pred njegovo lice. – …Luku! Gad je zaslužio malo poniženja!
Robert je pomirljivo slegnuo ramenima, pa mi počeo lizati mačkicu, a ja sam nazvala svog “bivšeg” i prislonila slušalicu na uho.
Odzvonilo je nekoliko puta, a onda sam začula poznati glas:
– Daaaa!
– Što radiš? – upitala sam, ne predstavivši se.
– Šta hoćeš? – odvratio je, kad je postao svjestan tko ga zove. – Mislio sam da smo nas dvoje završili!
– Nismo još… -r ekla sam odlučno, – …moramo obaviti još jedan razgovor.
– I što mi imaš reći? – pomirio se da me se neće tako lako riješiti, iako je to mogao učiniti na vrlo jednostavan način.
– Kao prvo, da si pravi gad… – započela sam, dok je Robertov jezik sve brže klizio po mojim vlažnim i vrelim usminama. – …kao drugo, jedan mi frajer upravo liže pičku! Uuuuh, kako to dobro čini! Ti nikad nisi bio tako pažljiv.
– Ma, nemoj… – rekao je s nevjericom – …a koji je to “sretnik”, ako se smije znati? Mislim, ako ga nisi samo zamislila, pa se diraš prstima…
– I te kako je stvaran… ooooh… – razuvjeravala sam ga, dok mi se tijelo izvijalo od ugode koju mi je pružao Robert. – Poznaješ ga, ali ga baš i ne voliš… uuuuh… evo ti ga malo…
Zatim sam pružila aparat Robertu i zamolila ga:
– Malac, molim te daj samo pozdravi Luku!
On je poslušno odvojio jezik i usne od moje male, pa rekao:
– Oprosti stari, rekla je da ste prekinuli…
Sekundu-dvije je vladao pravi muk, a onda se zaorilo iz slušalice:
– Popuši majmune, pizda ti materina!!!
Robert se na to nasmijao i nastavio mi lizati dlakavicu, a ja sam ponovo prislonila slušalicu na uho.
– Je li to onaj peder Robert? – upitao je ljutit kao ris.
-Jest dušo… – odvratila sam zadovoljno. – …ali daleko od tog da je peder… oooh… pravi je ljubavnik… a i kurac mu je veći od tvog…
To ga je još više razljutilo.
– Pa, nek’ ti ga nabije u šupak, kučko jedna bezobrazna!
– Nadam se da hoće… – rekla sam, netremice zureći u Robertov rastući kolac, koji se približavao mom međunožju, jer me je u međuvremenu prestao oralno obrađivati. – …ali ćemo prvo normalno… a ti to možeš slušati… naravno, ako imaš hrabrosti…
Zatim sam se obratila svom novom ljubavniku:
– Daj mi ga, malac! Nemoj me mučiti!
A kad je uklizio u mene, polako, ali do kraja, zavapila sam u mikrofon na mobitelu:
– Oooooh! Kako je velik… i dug! Uuuuh!
Luka je još uvijek bio na vezi i još uvijek je bio ljut, mada se trudio da ne zvuči tako:
– Glumiš, kučko! Pretvaraš se samo da bi’ ja popizdio! Misliš da ću isključit’ mobitel… e pa, neću… baš me zanima koliko ćeš bit’ uvjerljiva…
– Onda slušaj… – nastavila sam dok se Robert sve brže i jače zabijao svojim čudovištem u moju vrelu rosulju. – …slušaj kako me rastura… aaah… aaah… aah… Jesi li ti ikad tako?
– Vrištala si i poda mnom… – nije se dao. – …ili si i onda glumila, ha?
– Nisam glumila… – priznala sam mu. – …aaah… znao si i ti… oooh… biti dobar… ooooh… zato sam i bila s tobom… aaah… tako dugo, glupane… ali da sam znala… aaaaah…
Tu sam malo zastala, jer su me Robertovi žestoki naleti na to prisilili, ali ubrzo sam opet došla do daha, pa sam nastavila pričati:
– Ooooh, kako me rastura… kako me razvaljuje… aaah… aaah… aaah… ti nikad nisi tako…
– Lažeš beštijo samo da bi me povrijedila… – ponovo je podigao glas. – …ali neka ti bude… ako ti je bolji, neka je… jebi se s kim god hoćeš… Ako se ne varam ja sam prekinuo, sjećaš se?
– Sjećam se… oooh… – potvrdila sam njegove riječi dok sam se svojski trudila amortizirati Robertove udarce. – …i nisi bio nimalo obziran, đubre jedno… oooooh… zato sam te sad i nazvala… uuuuuh…
– Griješiš ako misliš da ću biti ljubomoran, glupačo! – uzvratio je u svom stilu.
-Ma, baš me briga jesi li ljubomoran… uuuh… – nastavila sam dok mi je Robert podizao noge na svoja široka ramena. – …samo hoću da znaš kako sam našla boljeg od tebe… ooooh… boljeg jebača… aaaaah…
A tada mi je mobitel jednostavno ispao iz ruke. Iako je pao blizu moje glave, nisam ga više namjeravala koristiti, jer sam se potpuno posvetila Robertu… primanju njegove pulsirajuće batine… i užitku koji mi je preplavio čitavo tijelo… Ako je Luka još uvijek bio na vezi, mogao je vrlo dobro čuti što se dalje događalo, a osobito sam se nadala da je čuo kako sam žestoko i glasno svršila. No, ako je u međuvremnu prekinuo, onda je to značilo da sam uspjela u svojoj nakani… U stvari, uspjela sam svakako… zar ne? Žao mi je samo što nije čuo kako sam vrištala dok mi je Robert razvaljivao guzu, jer to se dogodilo malo kasnije, nakon kratke pauze tijekom koje sam se uvjerila da Luka više ne sluša…
