U samoupravnom socijalizmu su godišnjeodmorske sezone bile veoma kratke; nijesu trajale duže od uobičajene ljetnje suše i završavale, takoreći, prvom obilnijom kišom…. Odmaralište u kome sam sreo “čarobnicu” Anku, među prvima je sklopilo svoje škure i utonulo u zimski san a posluga razbježala po okolnim selima, jedva čekajući da se i sama odmori od ove nove i nesviknute rabote… Na rastanku se Anka, duboko zamišljena i tužna, pitala kako ću prezimiti u pustinji barskog gradilišta, uz nebrojena obećanja da će o meni i dalje voditi svoju čudotvornu brigu i redovno navraćati kako bi me, kukavca crnoga, “dospjela” barem povremeno…Tako je i bilo, ali sve rjeđe kako je vrijeme odmicalo, da bi svoje posjete i potpuno obustavila čim su otpočele one žestoke, novembarske oluje…
Jedne tamne novembarske noći dok je, jedna od tih žestokih oluja, pomamno tutnjala barskom kotlinom, snažni južni vjetar je sa uzavrelog mora donosio povijesma potopne kiše, njima nemilice zasipajući ruševni hotel “Rumiju”, koji se, obasjan čestim munjama, jedva nazirao među usukanim palmama i visokim drvećem i starački stenjao pod njenim naletima… Pošto nije bilo struje, nije mi preostalo drugo no da u postelji pokušam nekako preturiti ovu burnu noć, nevoljno osluškujući tutanj talasa i jauke vjetra koji je zajedljivo zavijao kroz mnogobrojne pukotine u dotrajaloj stolariji oronulog hotela, ovoga puta zadovoljan što mi soba nije sa pogledom na more.
Malo po malo, što od ugodne toplote što od osjećaja sigurnosti koju je pružao topli prostor sobe, počeh da tonem u san ali me tom trenutku obuze čudna slutnja; da neko, ne samo što stoji pred nezaključanim vratima već ima namjeru da kroz njih i uđe… Ne stigoh potpuno ni da se probudim kad razvaljena brava škljocnu i vrata oklijevajući otvoriše i to tek toliko da propuste treperavu svjetlost svijeće, što me umiri, instiktivno osjećajući da iza te svjetlosti ne može biti nekog sa zlim namjerama. Uspravljen u svom uzanom krevetu, napeto sam očekivao slijed događanja i bio veoma iznenađen kad u okviru vrata ugledah nepoznato žensko čeljade u najboljim godinama, ogrnuto u prostran kućni mantil tamne boje, dok joj je raspletena crna kosa, donekle skrivajući lice, padala na ramena i slivala niz nabrekla prsa. Jednom rukom je stezala revere svog mantila, dok je u drugoj ruci je stiskala svijeću čiji se plamen očajnički trzao, neodlučna, prije no što i konačno stupi u mračnu i nepoznatu prostoriju.
Kad konačno nađ u sobi i pošto se plamen svijeće umiri, shvatih se predamnom nalazi žena porijeklom iz bliže okoline, jer me, svojim prodornim pogledom ispod prijeteći izvijenih obrva posmatrala tako ispitivački da se potpuno zbunih… Osim toga, njen oštri kukasti nos, tanka usta i uglaste vilice, neodoljivo me potsjetiše na neku od ptica grabljivica iz roda sova, te umjesto slatke jeze ili nekog prijatnog uzbuđenja, osjetih izvjesnu nelagodu, koje ovakva pojava, čak i kada je očekivana, može i mora da izazove.
Trenutak kasnije, njen pogled omekša a crte lica izgubiše oštrinu, dok se osvrtala po sobi da bi, potom, vidijeći tanjirić sa dogorelom svijećom na ormariću, na ostatak prethodne kanula par kapi voska i svoju pažljivo zalijepila te, napokon, smjerno sjela na klimavu stolicu i nanovo u mene uperila svoj ispitivački pogled. Pritom joj se na licu pojavi nešto nalik na osmjeh dok se naginjala da mi šapne…:
– Eeee, lijepi moj, bogomi vidim e moja dobra Anka nije pregnala pominjući te…
Mašala!
Ova njena uzgredna napomena, smiri me namah, jer i prije nego li što mi to i sama pomenu, shvatih da je u stvari došla po nalogu moje dobre Anke koja, svi su izgledi, nije, niti mogla a vjerovatno još manje, htjela da zaboravi svoju divnu “obavezu”…
Još se ne bijah potpuno oporavio od iznenađenja, kad se Velika uspravi i bez ikakvog objašnjenja otsječno naredi da ustanem, što i uradih, nakon čega ona iz džepa izvadi nekakav peškirić, pa potom, ne skidajući mantil, veoma okretno ispruži po toplom krevetu i, propinjući se, onaj peškirić prostije ispod oblih butina koje iznenada sijevnuše u oskudnom svijetlu. Toliko je bila zauzeta sobom da se nije mnogo osvrtala na moje zabezeknuto čuđenje i tek kad se udobno smjesti dade znak da joj priđem.
Kad joj dođoh nadomak ruke, okrenu se i gipko osloni na lakat i bez riječi opipa moje, u međuvremenu do pucanja nabreklo međunožje, pritom veoma vješto otkopčavajući dugme na starinskim prtenim donjim gaćama te one naglo padoše, pritom otkrivajući žestoko otvrdli kur@c i njegov ponosno uzdignut glavić, koji se svileno presijavao u oskudnom svijetlu…
– Ohohoooo, – zadivljeno prošapta, prstom nalik na kandžu nježno gladeći njegov oštri rub [– Evo ga zanago – puna kapa…! Auuu, viđi kako je glatak i tvrd ma taman ka´klas dinamide (dinamita)… Ma i ništa manje opasan…, ja ti jemac!
Prije no što se ponovo ispruži po krevetu, Velika hitro razgrnu mantil i otkri toliko raskošne ženske ljepote, da mi ona, naprosto, oduze dah. Njene duge noge bile su glatke i oble, sa lijepo oblikovanim butinama koje su se završavale onim divnim jastučićima iza kojih su se, jedva, naslućivale omamljujućom i mirisnom vlagom ovlažene prepone, ljubomorno skrivene ispod kovrdžavo obraslog Venerinog brijega… Između divno zaobljenih kukova, raskošno se prostirao ravan i glatak trbuh sa tajanstveno dubokim pupkom. A tek sise…! Oble, čvrste i homerovski propete…, sa malim djevojačkim bradavicama uokvirenim nježno ružičastom kožom.
To što joj se glava, uokvirena po jastuku prosutom kosom, nalazila u dubokoj sjenci noćnog ormariće, ovom mom zagrcnutom utisku uopšte nije smetalo…. Naprotiv, uveliko ga je popravljalo, tako da sam u ovom jedinstvenom visokoumjetničkom aktu mogao uživati, takoreći nesmetano…No to ne potraja dugo, jer se Velika ponovo uzdignu na laktove, pritom ne skidajući pogled sa kurca koji se, u napetom očekivanju, nestrpljivo trzao.
– Ma kako gođ, gre´ota ga je ogrtat ovom ojađelom kabanicom, – zamišljeno i zabrinuto promrmlja pritom na ormarić odlažući zgužvani prteni kondom očevidno socijalističke proizvodnje – iako bez nje ni Titu ne bi´dala…, no moram, kukava, jer dosta je da me ovakvi momak pogleda pa da ostanem trudna, a kamo li kad “protoči iza veljih posti…” ka što bi ti sad…
Iznenađen ovim njenim riječima nijesam znao što da joj odgovorim, no ona nastavi:
– Sreknja li je Anka e nema ove brige no je može svakome momku pridržati, što ona, sretnica i čini bez mnogo priče i obzira… E sad, ako je onako kako me Anka uputila, voljela bih te puštit “golog” u mene, ma ako mi obećaš e ćeš me pazit…
Zbunjeno klimnuh glavom još uvijek ne potpuno svjestan onoga što se događ, pritom gonjen nezadživom željom da se dogodi bilo što… A obećavalo je da se dogodi dosta toga, jer se Velika ispruži s dubokim povjerenjem šireći njene raskošne butine, pritom otkrivajući tamne prepone na kojima se rascvjeta njena, kristalnim sokom oblivena “ruža”, nabreklim usminama izazovno mameći pogled, dodire i nezadrživ prodor u vrele i sočne dubine njene utrobe.
Razrogačenim očima je pratila svaki moj pokret, sve dok glavićem stadoh razgrtati njenu sočnu ljepotu, pri čemu, grčevito sklopi kapke i zadrhta u napetom očekivanju…
– ´Ajde, polako lijepi moj…, – prošapta jedva čujno – polako i s pažnjom da te ne prevari…! Obeća´si…
Ovo upozorenje nije bilo naodmet pošto sam stvarno toliko bio pun da je svaki momenat moglo da se “prelije” što i meni nikako ne bi bilo po volji, te nakon što, bez daha, glavićem razgrnuh nabrekle usmine, osjetih kako on skliznu kroz kragnicu uskog otvora, koji ga prihvati uz radosni drhtaj… Velika istovremeno prope i uzdrhtalo krenu ususret, tako da i bez svoje namjere skliznuh u vrele i sočne dubine, zagrcnuto ushićen uskom utrobom, što mi nametnu veličanstven osjećaj da mi kur@c postade barem dva puta duži no što je bio…
Osim toga, Velika je, iza čvsto sklopljenih kapaka, moj do kraja zarinuti kur@c napeto “gledala” iznutra, pritom ga neprestano “pipajući” svojom uzdrhtalom utrobom, što ne samo potraja, već nas oboje ostavi da visimo u prostorima svojih misli i osjećaja kao da vrijeme bješe stalo… Ne potraja dugo, dok ovu ushićenu neizmjernost ne smijeni osjećaj izdizanja na sve jačim talasima strasti, istovremeno me potsjećajući na dato obećanje, što cijelim svojim tijelom nasluti i Velika i sama propeta u grčevitom očekivanju. Nevoljno i oklijevajući, svoj sokom obliveni kur@c izvukoh iz uzdrhtale utrobe, kako bih, nespretno navukao onaj rasušeni kondom i ponovo vratio sočnim dubinama koje su mamile iz uspaljenog sjećanja…
Nestrpljivo i uzdrhtalo, svoj “obučeni” kur@c ponovo vratih u sočne dubine, istovremeno duboko razočaran novim osjećajem koji je bio nalik onome; kao kad bi se, potpuno go čovjek, nakon razigranog plivanja i kupanja i izlaska iz tople vode u nju nanovo vratio obučen i to sa sve kravatom i šesirom… Mora da je slično bilo i sa Velikom, pošto osjetih da više nema one ranije napetosti i zagrcnutog očekivanja, koje smijeni opuštena pripravnost konačnog prihvatanja… Ono uslijedi i to skoro na ivici volje i zadovojstva, dok sam se, skoro jarosnim trzajima uspinjao ka vrhu talas strasti, do koga stigoh dosta sporo, da bih potom prilično uzdržano otpratio vrele mlazeve, jedva čekajući da se oslobodim prepunog kondoma, kad osjetih da se Velika, uz siktavi šapat prope, rukama mi grčevito stežući uzdignuta ramena…
– ´Ajde, čoče, ma´ni još kojom da i ja svršim…!
Poslusah je i bez mnogo volje “ma´nuh” nekoliko puta, pritom napeto prateći njene pokrete, čiji ritam ubrzo postade tako jak i divalj, da sam morao napregnut svu snagu kako bih održao ravnotežu. U svom iznenadnom finišu, Velika se najednom moćno prope, iznenada svojim raskošnim tijelom praveći“most”, nategnut poput smrtonosno zapetog luka, da bi se, i konačno, u zadnjem divljem trzaju, stopalima oslonila na podnožje dotrajalog kreveta, koji ovo nepredviđeneo opterećenje ne moga izdržati, već naprasno “izgubi živce“ i bez ikakve najave uruši, uz pratnju strahovite lomljave, koja za trenutak nadjača grmljavinu i urlik oluje…
Nakon toga nastade dubok muk, koji potraja sve dok iz zida, uz koji se nazirala gomila olupina, nervozno odjeknuše tupi udarci stisnutom šakom, istovremeno praćeni nečijim jarosnim urlikom:
– U pizdu materinu….!!!!
Autor: metuzalem
