Zaboravi, to je rijec sto je cesto ponavljam, posle dugih ne prospavanih noci, posle mnogih ispijenih pica i ocajanja u samoci, njen lik mi je jos uvjek pred mojim ocima, mada malo izblijedio. Duga, tamno plava kosa. mirisa pokosenog sijena i ociju plavih, boje planinskog jezera, tako dubokog u kome sam se cesto kupao i koje su sve moje tajne znale. A kako da zaboravim njeno milovanje. njena obecanja, njene uzdahe i ocajni plac i obecanje da ce mo se ponovo sresti na prolece. a mnoga proljeca prohujase, mnoge godine koje samo nove oziljke u mom srcu ostavise. Sreli smo se na putu za Beograd u Lastinom autobusu, tog toplog aprilskog dana, i kad su nam se pogledi sreli, znao sam, to je zena mog zivota. Unisla je negdje na pola puta u autobus i u moj zivot zauvjek, i posto je mjesto do mene bilo slobodno, sjela je kraj mene, i od tog momenta, moj je zivot krenuo nekim drugim tokom. Ja vise nisam imao kontrolu nad njim. Sve moje misli su bile upucenje njoj, a sve sto sam radio, bilo je manje vise pogresno. Rekla je da studira, i da je sama, da se u velikom gradu nije bas najbolje snasla. Da potice iz siromasne porodice i da mora sama sebe da izdrzava. Odgovorio sam joj da sam ja radi toga napustio redovna studia i da sam postao vjeciti student, Da sam usamljen u tom velikom gradu koji nema milosti prema slabicima i gdje osjecajima nema mjesta. Nemirna su vremena i nemirna dusa postade. Za to kratko vrijeme, saznadosmo mnogo jedno o drugom, tako da i ne primjetismo sa smo stigli na autobusnu stanicu. Predlozio sam joj da zajedno popijemo pice, sto nije odbila. Kasnije mi je napomenula da mora na brzinu da telefonira sto je i ucinila. Kad se vratila, znao sam da se nesto desilo. Rekla je da je izgubila stan. posto je izdat za vecu cijenu a i stara je za nju bila previsoka. Predlozio sam joj da dodje kod mene bez nekih obaveza, a ja ionako malo boravim u njemu posto ili lutam u potrazi za poslom ili radimi tako se snalazim. Zacudo, brzo je pristala tako za nepunih deset minuta smo bili u mom stanu kojem je bila potrebna zenska ruka. Posto sam imao nekog posla, izasao sam napolje dajuci joj sansu malo da sredi svoje misli a i usput da kupim sta za hranu. Vratio sam se poslije dva sata i nisam mogao da prepoznam svoj sobicak. Sve je odisalo nekim novim mirisom, a imao sam utisak da sve mirise na nju. Posto smo oboje vecerali, ja sam se namjestio na kauc i njoj prepustio moj rasklimati krevet. Pogasili smo svijetlo a meni dugo nije san dolazio na oci. U jednom momentu sam imao osjecaj da me ona posmatra u mraku. Nije ni bilo potrebno da otvaram oci. To je bio njen miris sto sam ga tako blizu sebe osjetio i sto je stvorio od prvog momenta kad smo se sreli zbrku u mojoj glavi i srcu ako sam ga i imao u to vrijeme, posto me do tada nije zivot mazio i bio naucen na sve samo ne na njeznost i ljubav koju sam te noci upoznao. Prisla mi je tako blizu i pocela iz mog nepoznatog razloga da mi miluje moju dugu crnu kosu. U mraku su njene usne moje dodirnule, a mirisale su na svjeze jagode, na pozudu i davanje. Njen sapat kao da je dolazio iz neke daljine, rekao mi je da se ne micem i da se prepustim snu. A dali je to sve bio neki san?Ako, onda je to bio najsladji i najistinitiji san koji sam dozivio. Polako me oslobadjala moje nocne odjece, na svu srecu i nisam imao mnogo, i pritom me njezno ljubila po mojim grudima. Njene ruke su me njezno milovale po vratu, tako da sam se u jednom momentu najezio od jezive njeznosti, a njene usne su sve nizi i nize osvajale prostor uz njeno tiho stenjanje a moj pokoji glasni krik od pozude. Naglo ga je uzela u svoje pune usne tako da sam prosto zavapio u tom momentu. Jednom me rukom umirila a drugom ga sve jace stiskala. Ni sam neznam koliko je sve to trajalo. Osjetio sam da joj tijelo gori a u mojoj glavi se nesta cudno dogadja. Pomislio sam da cu se onesvjestiti u sledecem momentu kad sam primjetio da dolazim do vrhunca. Rekla je da se potpuno prepustim njo sto mi i nije tesko padalo. Odjednom sam, cinimise, eksplodiro u hiljade dijelova i ucinilo mi se kao da je neko drugi umjesto mene kriknuo. I ona je tiho jecala i sva drhtala i dalje ga drzeci u svojim usnama tako da je ponovo dolazila snaga u njega tako da sam poceo ponovo da upoznajem i svoje tijelo. U sledecem momentu se sam je osjetio na sebi i kad je rasirila noge, i njega u njoj i u nekoj vatri koja je gorila tako da sam je sve do mozga osjetio. Njihala se blago, u ritmu neke muzike, nerazimljivo stenjuci kao da je uvjek izpocetka ponavljala neke meni nerazumljive ljubavne rijeci. A ja sam se potpuno predao njenom ritmu i moje tjelo se grcilo i stenjalo kao da ga je stotine ljubavniih strela probadalo. I zeleo sam da to nika ne prestane, taj ritam, ta muzika, taj osjecaj blazenstva. Boze, dali sam u nebu? Pocela je da me divlje ljubi i ni sam neznam kako sam se nasao na njoj. Ali samo znam da je ona vodila igru. Vodili smo dugo tu divlju igru prepustajuci se novi strastima osjecanja. A trajalo je sve do pred zoru. Tad smo utonuli u najsladji san. Iako se kauc razklapao nije bas bilo dovoljno mjesta na njemu, ali ipak nisam osjetio kad je napustila mjesto kraj mene i moj stan. Spavao sam snom neduznog djeteta, tako dugo da su su sve moje misli razbistrille, a to je bilo do pred podne. Kad sam se probudio, osjetio sam promjenu u mom stanu, neku cudnu samosu, meni tako poznatu, da sam se upitao, bjeseli to samo san?Bio sam polu pokriven i pokrivac je mirisao na nju, na pokoseno sijeno, na goru, na planinsko jezero. Ustao sam iz kreveta i primjetio jednu ceduljicau kraj telefona sa porukom, hvala ti, ja cu se javiti dok ne prodje proljece, imam puno ispita, bilo je lijepo biti s tobom. Hvala na cvijecu, pomislio sam. Sta je samnom?Sta je sa mojim osjecajima, bijese li to sve, poslije novog rodjenja dali treba ponovo da umrem?Istog dana se nabrzinu javila i placnim glasom mi obecala da ce se sigurno javitii da me nece nikad, ponovila je, nikad zaboraviti. Posto sam samo znao njeno ime i grad a ne i fakultet gdje studira, tesko mi je bilo da je nadjem. Svu moju energiju sam utrosio, trazeci nju, tako da sam polako tonuo u ocajanje. Nista mi vise nije pruzalo zadovoljstvo samo pomisao na nju. A od tada su mnoga proljeca prosla, njena slika je polako blijedila, a ja nesposoban da volim. i dalje se okrecem za svakom zenom njene kose i u svakoj trazim nju. Pitam se, dali cu na tom putu sresti sebe?
