Jedino što me drži na životu su putovanja. Obožavam putovati po stranim, nepoznatim zemljama, tamo se osjećam toliko slobodnom, toliko svojom – jedinstvenom. Trideset i pet godina tražila sam smisao svog života i našla sam ga. Nakon Grčke, Italije, Bugarske, Mađarske, Austrije, Njemačke i Nizozemske, shvatila sam da je moj jedini trip u životu – putovati. Ove godine odlučila sam posjetiti Egipat. No, na putovanjima nije uvijek sve sjajno, ali se ipak sve dobro svrši.
Nakon četirisatnog puta avionom i iscrpljujuće vožnje autobusom, stigla sam u hotel i ustanovila da ustvari nemam kamo, jer su moju sobu već izdali bračnom paru iz Njemačke. Bila sam gotovo potpuno luda i svoj sam očaj krijepila u hotelskom baru, uz koktel neobična okusa. I upravo tada prišao mi je naočit mladić. Procjenih odmah da bi tom jebozovnom biću moglo biti tek nešto više od dvadeset godina, i požalih što nisam mlađa.
– Mogu li vam se pridružiti – ljubazno je upitao.
Odgovorih mu bezvoljnim pokretom glave i on živahno sjedne na stolicu pokraj mene.
– Ne sviđa vam se kod nas – upitao je glasom brižnog domaćina.
– Još ne, ostala sam bez sobe i sada moram tražiti smještaj. Stvarno ne znam što bi mi se u dva očajna sata provedena ovdje trebalo svidjeti – rekla sam vidno nabrušena, na tečnom engleskom.
– Ma, ne brinite se gospođo, moja obitelj iznajmljuje apartmane u vili, tu u blizini. Mi ćemo vas primiti. Imat ćete uistinu dobar smještaj.
Ta rečenica mi je vratila optimizam i moje raspoloženje se vidno popravilo. Naručih piće za mene i mog ljubaznog domaćina. Prepustih se laganom čavrljanju i ispijanju koktela, jer ovdje ne možete baš slobodno uživati u alkoholu. Nakon pet ispijenih čaša u dobrom raspoloženju napustih hotel s Hossamom, tako se zvao moj domaćin, i krenusmo put vile.
Ogromno obiteljsko imanje podsjećalo je više na Hollywood nego li na Kairo. Velika vila s lijepo uređenom okućnicom, nikako mi nije pristajala ovom dijelu svijeta od kojeh očekivah samo pijesak i sunce.
Hossam me, poslije urednog čekinga, ljubazno otpratio do mog apartmana i poželio mi ugodan boravak. Otuširah se, legoh u krevet i probudih se tek narednog dana negdje oko podneva. Krenula sam potražiti nešto za jelo, kad sretoh Hossama u predvorju.
– Dobar dan, je li se mlada dama naspavala – pitao je s tako jebačkim smiješkom na usnama, kojeg sam uočila i kada mi je prišao u hotelu i prvi puta me pozdravio.
– Jesam, hvala – odgovorih mu razdragano i odmah primijetih na mišićavoj ruci simpatičnu tetovažu. – Oooo, lijepa tetovaža – rekoh.
– Pustinjski škorpion, moja omiljena životinja – objasni mi.
– Vrlo lijepo – odgovorih mu.
– Večeras je koncert klasične glazbe pored piramida. To vam je idealna prilika da razgledate naše bogastvo i otkrijete jedan izniman doživljaj.
– Pa, mislim da ću otići – rekoh zadovoljno.
– Mogu li se ponuditi za pratnju? – pitao je s onim istim smiješkom, za koji je vjerovatno znao da ne može izvući drugo, nego pozitivan odgovor.
I tako se dogovorismo da ćemo se naći tu u predvorju oko 21 sat. U 21 i 10 spustih se velikim stepeništem u zelenoj lepršavoj haljini i s košarom u ruci, u kojoj je bila jedna manja dekica, datulje i boca vina koju sam kupila na aerodomu. I uputismo se prema piramidama. Jebački osmijeh na licu Hossamu je titrao svo vrijeme dok smo čavrljali, slušali zanosnu izvedbu Aide i ispijali vino.
– Dođi. Uhvati me za ruku. Idemo gledati piramide.
– Ali, mrak je?! – rekoh zbunjeno
– U mraku je doživljaj potpun, nisi valja došla u Egipat samo da bi slušala glazbu? – upita me s onim istim smiješkom.
Odmahnuh nesigurno glavom i krenusmo. Hodali smo užarenim pijeskom, razgledavali piramide, zvijezde i neprestano se nečemu hihotali. U jednoj od šala osjetih njegovu ruku na svom struku i taj mi je dodir strahovito pasao. Sjeli smo na dekicu, kao da odmorimo. Iz daljine dopirala je svjetlost reflektora i prosto opojni zvuci Aide.
– Je si li ikada vodila ljubav u pustinji? – rekao je, a njegov smiješak propara moje tijelo i zatitra mi među nogama.
– Mislim da nisam, ali… – nisam ni uspjela dovršiti svoju misao, jer njegove pune usne već su izmamile moj poljubac. Kroz nekoliko trenutaka bila sam u zanosnom zagrljaju s njime. Toplina pijeska probijala je dekicu i grijala moje ionako uzavrelo tijelo. Njegovu ukrućenu batinu osjećala sam na svom bedru, njegove spretne ruke kružile su ispod moje haljine i izluđivale me. Izluđivala me je ta pohota koja je izbijala iz njega. Besramno mi je maknuo gaćice i uvalio prst u picu. Stras je zgrčila moje tijelo i poželjeh ga toliko da sam već za sekundu sisala njegovu ogromnu kitu koja je mirisala i imala okus mentola. Iako to uopće volim raditi, nikada nisam toliko uživala u pušenju kurca. Njegova želja je rasla svakim mojim poljupcem sve više. Skidao je užurbano svoju i moju odjeću, još se nije niti stigao razodjenuti do kraja, a ja sam već jahala na njegovoj rasnoj kiti. Nabijala sam mu se polako na kurac, dok je on klečao na koljenima i predavao se tom putenom užitku.
– Ooooo, tako si dobra, sad ću te jebati – rekao je i polegao me na dekicu.
Kako je dobro ševiti se na pijesku, tako je udobno, pomislih dok je on štimao kitu u moju uzavrelu picu, obrađujući prstima moj klitoris. Ušetao je svoju kitu polako i zabio mi je do jaja. Podignuo moje kukove i stao me ševiti nevjerovatnom silinom, nabijajući me na svoj kurac. Pustih mu da me jebe beskonačno dugo, ne dajući mu podršku, i u trenu svrših prvi, pa drugi put. Njegova kita stajala je kao da je balzamirana u punoj erekciji.
– Jebi me u guzu – praktički mu naredih, i okrenuh se u pseću pozu. Osjetih njegov glavić, ako se tako velika stvar može nazvati deminutivom, kako polako ulazi u moju guzu i polako mu se nabih do jaja. Razrađivao je moju rupicu, nabijajući mi kitu i vadeći je ponovno van. Onda sam mu dala podršku nabijajući se svom silinom na njegovu kitu. Stenjao je od užitka, grčevito me nabijajući na kurac, sve dok me nije ispunio svojim ljubavnim sokovima. Na njegovoj fenomenalnoj alatki, potpomognutoj povremeno vižljastim jezikom, dočekala sam zoru, ali da budem iskrena ne sjećam se kako tada izgledaju piramide. Nije ni čudo jer od učestalih orgazama nisam više znala ni kako ja izgledam. Hossam mi je rekao da blistam, a zašto ne bih vjerovala znatno mlađem ljubavniku. Pa njegovo istančano oko može to dobro procijeniti.
Bio je to vraški dobar ubod pustinjskog škorpiona. Nije ni čudno što se od tada redovito vraćam u Kairo, i bodem s njime.
